Iljušin Il-62

Iljušin IL-62 (NATO naziv Classic) je uskotrupni mlazni putnički avion koji je u tadašnjem Sovjetskom Savezu konstruirao biro „Iljušin“. Konstruiran kao nasljednik turbopropelerskog IL-18. S gotovo 200 sjedala, bio je najveći putnički zrakoplov kada je prvi put poletio 1963., sa potpuno ručnim kontrolama leta. Jedan je od četiri zrakoplova dugog doleta, a drugi konkurenti bili su Boeing 707, Douglas DC-8 i Vickers VC10.
Aeroflot ga je počeo upotrebljavati 1967. godine i služio je kao zrakoplov dugog doleta nekoliko desetljeća. Posebnost zrakoplova je konfiguracija s četiri motora u repu, slična poslovnom Lockheed JetStaru i britanskom Vickersu VC10.
IL-62 zamijenio je turbopropelerni Tu-114 na dugim rutama. Koristio ga je Sovjetski Savez i još 30 zemalja.
Postoje i VIP verzije za prijevoz političara i drugih uglednika. IL-62 ima znatno veće operativne troškove od modernih zrakoplova, pa se polako izbacuje iz upotrebe. Njegovi nasljednici su IL-86 i IL-96.

IL-62 "Classic"
Air-to-air with a Russian Air Force Ilyushin Il-62M (retouched).jpg
Opći podatci
Tip Putnički zrakoplov
Proizvođač Iljušin
Probni let 03. I. 1963.
Uveden u uporabu 1963.
Status u uporabi
Broj primjeraka 292
Portal:Zrakoplovstvo Airplane silhouette 45degree angle.svg

Tehničke karakteristikeUredi

Osnovne karakteristikeUredi

Posada: 5
Kapacitet: 168÷186 putnika
Duljina: 53,12 m
Raspon krila: 43,20 m
Visina: 12,35 m
Površina krila: 279,55 m²
Masa praznog vozila: 71 600 kg
Maks. težina pri polijetanju: 165 000 kg
Zapremina goriva: 105 300 L

Letne karakteristikeUredi

Najveća brzina: 900 km/h
Dolet: 10 000 km s 10 000 kg nosivosti
Najveća visina leta: 12 000 m
Brzina uspinjanja: 18 m/s
Motori: 4 × Solovjev D-30KU turboventilatorski motor 107,9 kN svaki