Impregnacija (kasnolat. impraegnare: natopiti, navlažiti; oploditi) je prožimanje, promakanje poroznih čvrstih materijala (drva, papira, tekstila, kože) prikladnim impregnacijskim sredstvima (otopinama, emulzijama, suspenzijama) radi zaštite (od vlage, atmosferilija, štetočina, plijesni, gljivica), stvaranja otpornosti (na primjer prema vatri) ili poboljšanja svojstava (na primjer nepropusnosti za vodu), a time i radi povećanja njihove trajnosti. Prema vrsti materijala i njegovoj namjeni odabire se impregnacijsko sredstvo i postupak (uranjanje, tlačenje, ličenje). Impregnacija se najviše primjenjuje u drvnoj industriji (građevna stolarija), tekstilnoj industriji (vodootporne tkanine), elektrotehnici (izolacijski materijali) i drugo.

Bukovo drvo s različitim stupnjem impregnacije: 200 °C (lijevo), 190 ° C, neobrađeno (crvena jezgra).
Rotor i stator elektromotora.

Impregnacija drva uredi

Radi zaštite i vodoodbojnosti drvo se impregnira otopinom soli cinka, bakra, žive, alkalijskim fluoridima, kromatima ili uljevitim sredstvima kao što je karbolineum.

Impregnacija tekstila uredi

Tekstilni se materijali najčešće impregniraju radi postizanja vodoodbojnosti, a tomu služe perfluorirani spojevi, silikonske, parafinske i voštane emulzije i drugo. Takva se obrada često naziva hidrofobiranje, a uz perfluorirane spojeve i oleofobiranje, što označuje da je tako obrađen materijal zaštićen od kvašenja vodom i uljem (obrada protiv prljanja).

Impregnacija električne izolacije uredi

U elektrotehnici se impregniraju izolacijski materijali od svilenih, pamučnih ili drugih vlakana, a i gotovi namoti električnih strojeva i naprava, koji nakon impregniranja, na primjer izolacijskim lakovima, imaju potrebna svojstva (nepropusnost za vlagu, bolji odvod topline i bolja izolacijska svojstva).[1]

Izvori uredi

  1. impregnacija, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.