In dubio pro reo

In dubio pro reo (hrvatski u dvojbi za optuženog) pored pretpostavke nevinosti jedno je od temeljnih načela kaznenog prava: u slučaju sumnje treba presuditi u korist okrivljenog.[1]

Kada sud u pogledu pitanja da li određena činjenica koja ide na štetu okrivljenom postoji ili ne, se nađe u sumnji mora uzeti da ona nije dokazana, i dodatno u slučaju sumnje u pogledu činjenica koje okrivljenom idu u korist, a ne mogu se s izvjesnošću utvrditi, mora se uzeti da su utvrđene. Ovim pravilom se uzima kao dokazano ono što nije dokazano. Ako nakon provedenog kaznenog postupka ostane u sumnji u pogledu kaznene odgovornosti optuženog, sud mora donijeti oslobađajuću presudu.

Povezani članci uredi

Izvori uredi

  1. In dubio pro reo, pristupljeno 21. travnja 2017.
Nedovršeni članak In dubio pro reo koji govori o pravu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.