Indijanac (zviježđe)

Indijanac (lat. Indus) je zviježđe na južnom nebu koje je prvo profesionalno ispitano od strane Europljana u 1590-ima. Zauzima površinu od 294 kvadratna stupnja na nebu, sadrži 38 zvijezda vidljivih golim okom. Nalazi se preko 25° južno od Jarčeve obratnice. Južno od jarčeve obratnice leže samo četiri zemlje, ostatak čine dijelovi oceana i Antarktika, a deset zemalja je rasprostranjeno duž obratnice, a svijetli pravokutni trokut većinu se godine može vidjeti s ekvatora.

Indijanac (lat.: Indus)
Indus
Kratica Ind
Genitiv Indi
Simbolizira: Indijanac
Rektascenzija 21 h
Deklinacija −55°°
Površina 294 sq. deg. (rang: 49.)
Broj zvijezda
sjajnijih od m = 3
nema ih
Najsjajnija zvijezda (Alpha Ind)
(Priv. mag. 3.11)
Meteorski pljuskovi

nema ih

Susjedna
zviježđa
Vidljivo u rasponu zemljopisnih širina: +15° i −90°
U najboljem položaju za promatranje u 21h je u mjesecu rujnu. 
vidi i Kategorija:Indijanac (zviježđe)
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Indijanac (zviježđe)

Zviježđe je vidljivo na geografskim širinama između + 15° i −90°. Najbolje je vidljivo u 21:00 tijekom mjeseca rujna.

Značajke

uredi

Alfa Indijanca, je najsjajnija zvijezda, narančasti je div prividne magnitude 3,11, udaljen 101 svjetlosnu godinu. Beta Indijanca narančasti je div magnitude 3,7, udaljen 600 svjetlosnih godina. Delta Indijanca je bijela zvijezda magnitude 4,4, udaljena 185 svjetlosnih godina od Zemlje. Njih troje tvore gotovo savršeni pravokutni trokut, takav da Beta označava pravi kut i nalazi se na jugoistoku.

Epsilon Indi jedna je od najbližih zvijezda Zemlji, udaljena otprilike 11,8 svjetlosnih godina. To je narančasti patuljak magnitude 4,7, što znači da je žuti patuljak Sunce nešto topliji i veći.[1] Otkriveno je da sustav sadrži par binarnih smeđih patuljaka i dugo je bio glavni kandidat u SETI studijama.[2][3] Ova zvijezda ima treće po veličini vlastito gibanje od svih zvijezda vidljivih prostim okom, smješteno iza Groombridgea 1830. i 61 Cygnija (61 Labuda), te sveukupno deveto po veličini. Zbog toga će se zvijezda preseliti u zviježđe Tukana oko 2640. godine.

Indijanac je dom jedne svijetle binarne zvijezde. Theta Indijanca je binarna zvijezda djeljiva u malim amaterskim teleskopima, udaljena 97 svjetlosnih godina od Zemlje. Primarna mu je bijela zvijezda magnitude 4,5, a sekundarna bijela zvijezda magnitude 7,0. [1] blizu hipotenuze pravokutnog trokuta koje čini zviježđe Indijanac.

T Indi je jedina svijetla promjenljiva zvijezda u Indijancu. Riječ je o polupravilnom crvenom divu s razdobljem od 11 mjeseci, udaljenom 1900 svjetlosnih godina. Njegova minimalna prividna magnituda je 7, a najveća: 5.[1]

Najpoznatije galaktike u ziježđu su NGC 7090 i NGC 7049.

Zviježđe posjeduje 3 zvijezde koje imaju potvrđene egzoplanete.

All Sky Automated Survey for SuperNovae (ASAS-SN) u 2015. godini otkrila je supernovu, nazvanu ASASSN-15lh (također označena kao SN 2015L[4]). Na temelju studije koju su proveli Subo Dong i tim s Instituta za astronomiju i astrofiziku Kavli (KIAA) sa Sveučilišta u Pekingu, bila je približno dvostruko svjetlija za svaku otkrivenu supernovu, a na vrhuncu je bila gotovo 50 puta intrinzičnija od Mliječnog puta. Njena udaljenost: približno 3,82 gigasvjetlosne godine, što označava dob približno polovinu starosne dobi svemira.

Povijest

uredi

Zviježđe je stvorio Petrus Plancius koji je od promatranja Pietera Dirkszoona Keysera i Fredericka de Houtmana napravio prilično veliki nebeski globus.[1] Prvi prikaz ovog zviježđa u nebeskom atlasu uslijedio je u Uranometriji Johanna Bayera 1603.[5][6] Plancius je lik prikazao kao golog mužjaka s tri strijele u jednoj i jednom u drugoj ruci, kao domaćem čovjeku, kojem nedostaje tobolac i luk.[7] To je među dvanaest zviježđa koje su uveli Keyser i de Houtman, a koja su se prvi put pojavila 1598. godine.

Galerija

uredi

Izvori

uredi
  1. a b c d Ridpath i Tirion 2001.
  2. Burnham, Robert. 1978. Burnham's Celestial Handbook: An Observer's Guide to the Universe Beyond the Solar System. Courier Dover Publications. ISBN 0-486-23568-8
  3. Lawton, A. T. 1975. CETI from Copernicus. Spaceflight. 17: 328–330
  4. Central Bureau for Astronomical Telegrams CBET 4120
  5. Bakich, Michael E. 1995. The Cambridge Guide to the Constellations. Cambridge University Press. ISBN 0-521-44921-9
  6. Sawyer Hogg, Helen. 1951. Out of Old Books (Pieter Dircksz Keijser, Delineator of the Southern Constellations). Journal of the Royal Astronomical Society of Canada. 45
  7. Allen, Richard Hinckley. 1963. Star Names, Their Lore and Meaning. Dover Publications. New York. ISBN 0-486-21079-0

Literatura

uredi

Vanjske poveznice

uredi