Irena Atenska

Carica Irena (797.-802.)

Irena ili Irena Atenjanka (starogrč. Εἰρήνη, Eirḗnē, Εἰρήνη ἡ Ἀθηναία) (Atena, 752. - Lezbos, 9. kolovoza 803.), bizantska carica od 797. do 802. godine, posljednji izdanak Izaurijske dinastije. Proglašena je sveticom u pravoslavnoj crkvi zbog nastojanja oko štovanja ikona i brige za manastire.[1] [2]

Rođena je u uglednoj atenskoj plemićkoj obitelji. Udala se za bizantskog cara Leona IV. Hazara (775.-780.) i kao njegova žena stekla je titulu carice (grč. βασίλισσα, basilissa) 775. godine. Nakon njegove smrti preuzela je vlast kao regentkinja u ime malodobnog sina Konstantina VI. (780.-797.). Ratovala je neuspješno s abasidskim kalifom Harunom al-Rašidom (786.-809.) zbog čega se morala obavezati nan plaćanje tributa. Godine 787. uvela je ponovno štovanje ikona na ekumenskom koncilu u Nikeji.

Nakon Konstantinove punoljetnosti koji se tek 790. godine uspio proglasiti samovladarom 790. pokušavala je spletkama ostvariti utjecaj na dvoru. Nakon više vojnih neuspjeha, pobuna u pokrajinama i političkih razdora, dala je uhvatiti i oslijepiti sina Konstantina te je preuzela carsku krunu kao prva žena na bizantskom carskom prijestolju. Sljedeće godine uspostavila je diplomatske odnose s franačkim kraljem Karlom I. Velikim (768.-814.).

Godine 802. zbačena je s prijestolja i prognana na otok Lezbos gdje je umrla iduće godine. Na carsko prijestolje dolazi dotadašnji ministar financija Nikefor.

BilješkeUredi

Vanjske povezniceUredi


Irena Atenska
Izaurijska dinastija
Rođ. c. 752. Umr. 9. kolovoza 803.
Vladarske titule
Prethodnik
Konstantin VI.
Bizantska carica
19. travnja 797. – 31. listopada 802.
Nasljednik
Nikefor I.
Kraljevske titule
Prethodnik
Eudokija
bizantska carica-supruga
775.–780.
Nasljednik
Marija od Amnije


   Nedovršeni članak Irena Atenska koji govori o vladaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.