Otvori glavni izbornik

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini (IZBiH) je krovna vjerska organizacija muslimana u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji, muslimana Bošnjaka izvan domovinskih zemalja i drugih muslimana koji je prihvaćaju kao svoju.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini
Zastava Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
Zastava Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
Reis-ul-ulemaHusein ef. Kavazović
Osnovana1882.
SjedišteSarajevo
JurisdikcijaBosna i Hercegovina
Hrvatska
Slovenija
Srbija
DijasporaEuropa
Australija
Sjeverna Amerika
Autonomna zajednicaTarikatski centar
GlasiloIslamske informativne novine - Preporod
Broj vjernikaoko 4 milijuna
Službena stranica:      www.islamskazajednica.ba

Duhovno vodstvo muslimana u Bosni i Hercegovini zove se Rijaset, a poglavar Islamske zajednice reis-ul-ulema. Trenutni reis-ul-ulema je Husein ef. Kavazović koji je na ovoj dužnosti od 2012. godine.

Sjedište Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini nalazi se u Sarajevu.[1]

PovijestUredi

 
Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu, središnja džamija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini

Sve do dolaska Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu 1878. godine, nije se postavljalo pitanje pravnog položaja ili organiziranja posebne ustanove koja bi se brinula o vjerskim pitanjima muslimana. Do tada se Bosna i Hercegovina nalazila u okviru Osmanskog Carstva, u kojem se organizacijsko jedinstvo muslimana ogledalo u privrženosti islamskim propisima, a to jedinstvo muslimana simbolizirano je kroz instituciju kalifa kao duhovnog stožera muslimana. Vjerske poslove u ime kalifa obavljali su dekretirane muftije, šerijatski suci, muderisi i imami. U Osmanskom razdoblju vjerski stalež smatran je dijelom državne administracije kojem su bili povjereni različiti poslovi u upravi, lokalnoj administraciji i vjerskim poslovima. Pravosudne poslove i suđenje obavljali su šerijatski suci koji su bile dio vladajućeg aparata i plaćala ih je država. Također, imamsko-hatibski poslovi, osobito džuma-namazi, zatim obrazovni sustav, kao što su vjerske škole (medrese), bili su dio brige državne uprave.

Dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovnu stoljećima ustaljeni oblici organiziranja vjerskih poslova se raspadaju, a islam više nije državna religija koju država pomaže kao što je to bio slučaj u vrijeme osmanske uprave. Također, ulema i vjerski kadar gubi ulogu i značaj koji je nekada imao u državi i suočava se s novim do tada nepoznatim pitanjima i problemima. Austro-Ugarska sustavno nastoji potpuno odvojiti muslimane u Bosni i Hercegovini od Istanbula kao njihove duhovne matice.[2]

Imenovanje reis-ul-ulemeUredi

 
Reis-ul-ulema Mehmed Teufik ef. Azabagić (1893.-1909.)

U početnom razdoblju šejh-ul-islam u Istanbulu, kao vrhovni vjerski autoritet u Osmanskom Carstvu, odbijao je dati svoju suglasnost za uspostavu samostalne Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini koja će na sebe preuzeti svu odgovornost za organizaciju vjerskog života, osnivanje potrebnih organa i ustanova, postavljanje i izbor čelnih ljudi, vjerskih službenika i svih ostalih poslova. Međutim, 1882. godine šejh-ul-islam imenovao je sarajevskog muftiju Mustafu Hilmi ef. Hadžiomerovića za bosanskog muftiju i ujedno ga je ovlastio da može imenovati niže vjerske službenike i šerijatske suce. Usljed ovoga Austro-Ugarska je carskim dekretom od 17. listopada 1882. godine postavila Mustafu Hilmi ef. Hadžiomerovića za bosanskog muftiju i proglasila ga prvim reis-ul-ulemom u Bosni i Hercegovini i ova godina se uzima godinom utemeljenja samostalne Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Istodobno su imenovana i četverica članova Ulema-medžlisa (današnji Rijaset), kao vrhovnog tijela za vjerska pitanja, a također je utemeljena Zemaljska vakufska komisija koja je bila zadužena za vakufske i mearifske poslove muslimana u Bosni i Hercegovini.[3]

Izdavanjem menšure reis-ul-ulemi Hilmi ef. Hadžiomeroviću s ovlastima vrhovnog bosanskog muftije smatra se prenošenjem stvarnog legitimiteta i ovlasti o pitanjima cjelokupne organizacije vjerskih pitanja i poslova na bosanskog reis-ul-ulemu koje je proveo šejh-ul-islam u Istanbulu kao vrhovni vjerski autoritet kojim je nastavljen duhovni kontinuitet uređivanja vjerskih poslova reis-ul-uleme i izabranih predstavnika u Bosni i Hercegovini.

Menšura je ovlaštenje reis-ul-ulemi za vršenje vjerskih poslova i pravo da daje ovlaštenja drugim osobama. Do 1930. menšure su izdavane u Istanbulu, a od 1930. godine menšure, na temelju Ustava Islamske zajednice, izdaju se u Bosni i Hercegovini.[4]

AutonomijaUredi

Muslimanima u Bosni i Hercegovini posebno je smetalo miješanje Austrije u njihove vjerske poslove usljed čega je došlo do utemeljenja Pokreta za vjersku i prosvjetnu autonomiju muslimana u Bosni i Hercegovini na čelu s mostarskim muftijom Fehmi ef. Džabićem. Ovaj pokret je tražio autonomiju i samostalnost bosanskih muslimana u organiziranju svojih vjerskih poslova i u upravljanju vakufskim dobrima i islamskim obrazovanju. Pokret koji je nastao u mjesecu svibnju 1899. godine predstavljao je prvi organizirani pokret muslimana i borbu za svoja kulturna i politička prava i vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju koji je nakon desetogodišnje borbe okončan 15. travnja 1909. donošenjem Štatuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini. Austro-Ugarskim izdavanjem ovog štatuta prihvaćena je većina zahtjeva muslimana i konačno priznata autonomija uređivanja i organizacije islamskih pitanja i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini.

Po autonomnom statutu sredinom 1910. inauguriran je treći po redu, a prvi birani reis-ul-ulema hfz. Sulejman ef. Šarac. No, njega je Zemaljska vlada već 1912. godine prisilila na ostavku, pa je jednoglasnom odlukom Hodžinske kurije za novog reis-ul-ulemu izabran mesnevihân Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević, čiji je izbor carskim dekretom potvrđen 27. listopada 1913. godine. On je bio i posljednji reis koji je izabran na temelju autonomnog statuta i prvi reis-ul-ulema u Kraljevini Jugoslaviji.[5]

U Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca u području vjerskog života nastavljeno je organizacijsko sređivanje i prilagođavanje novim prilikama. Postojali su brojni problemi posebno u vjerskoprosvjetnom i imovinskovakufskom području. Bio je veliki broj medresa i mekteba čiji su nastavni programi i metode predavanja bili zastarjeli. Islamska zajednica postala je jedinstvena i jedina vjerska organizacija muslimana u tadašnjoj jugoslavenskoj državi, pred kojom su bila postavljena mnoga pitanja i problemi koje je trebalo hitno riješiti. U vezi s tim vršene su mnoge reorganizacije i reforme u osnovnim i srednjim vjerskim školama i mektebima. U posebno teškom položaju Islamska zajednica našla se nakon ukidanja Štatuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufskomearifskih poslova u Bosni i Hercegovini. Jugoslavenski je režim 1930. godine ukinuo vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju muslimana u Bosni i Hercegovini. Reis-ul-ulema Čaušević snažno se suprotstavljao ukidanju autonomije i prebacivanju sjedišta Rijaseta iz Sarajeva u Beograd i u znak prosvjeda podnio je ostavku. Za novog reis-ul-ulemu kraljevskim je ukazom 1930. godine imenovan muftija hfz. Ibrahim ef. Maglajlić. U vrijeme postavljanja Ibrahima ef. Maglajlića za reis-ul-ulemu bila je već ukinut ured šejh-ul-islama u Istanbulu i institucija kalifa, tijekom reforma koje je 1924. godine proveo Mustafa Kemal Atatürk u Turskoj, uslijed čega je po prvi put menšuru novoizabranom reis-ul-ulemi dodijelilo posebno domaće tijelo. Menšuru su mu predali članovi Ulema-medžlisa iz Sarajeva i Skoplja. Sjedište Vrhovnog islamskog starješinstva i sjedište reis-ul-uleme po prvi put je izmješteno iz Sarajeva i prebačeno u Beograd. Menšura je predana u Bajrakli džamiji u Beogradu uz nazočnost kralja.[6]

 
Reisu-l-ulema Fehim ef. Spaho (1938.-1942.)

Raspadom Šestosiječanske diktature Jugoslavenska muslimanska organizacija na čelu s Mehmedom Spahom 1935. godine kao uvjet ulaska u Stojadinovićevu koalicijsku vladu tražila je reviziju zakonodavstva Islamske zajednice i vraćanje sjedišta reis-ul-uleme iz Beograda u Sarajevo. Reis-ul-ulema Maglajlić je umirovljen 1936. godine, do donošenja novog Ustava Islamske zajednice vrhovni vjerski poslovi povjereni su Naibskom vijeću s profesorom Salihom Safvetom ef. Bašićem na čelu.

Ustavom iz 1936. ukinuta su muftijstva, zatim dvojstvo u organizaciji Islamske zajednice, s dva ulema-medžlisa i dva vakufsko-mearifska vijeća i dvije vakufske direkcije. Umjesto toga, Ustav je propisao utemeljenje jednog Ulema-medžlisa neposredno uz reis-ul-ulemu i jedinstvene Direkcije vakufa za cijelu državu, te je općenito ojačao ulogu laičkog čimbenika u upravi i poslovima Islamske zajednice. Tijekom 1937. održani su izbori za Vakufski sabor i članove Izbornog tijela za izbor reis-ul-uleme. Ovo se izborno tijelo sastalo 20. travnja 1937. i prema Ustavu izabralo trojicu kandidata za reis-ul-ulemu: Fehima ef. Spahu, predsjednika Vrhovnog šerijatskog suda u Sarajevu, Ahmed ef. Bureka, muderisa Gazi Husrev-begove medrese, i Muhammed ef. Tufu, profesora Više islamske šerijatsko-teološke škole. Na osnovi ovog prijedloga, kraljevski su namjesnici ukazom od 26. travnja 1938. imenovali Fehima ef. Spahu za reis-ul-ulemu Kraljevine Jugoslavije. Dužnost reis-ul-uleme Fehim ef. Spaho primio je 6. svibnja od prvog naiba Saliha Safveta ef. Bašića, a svečano ustoličenje i predaja menšure obavljeni su u Carevoj džamiji u Sarajevu 9. lipnja 1938. godine. Samo četiri godine kasnije Spaho umire, a većina se u Islamskoj zajednici odlučno oduprire svakovrsnim pritiscima da se u složenim ratnim uvjetima bira novi reis-ul-ulema. U tim prilikama poslovi Islamske zajednice ponovo su povjereni Salihu Safvetu ef. Bašiću kao vršitelju dužnosti reis-ul-uleme.[7]

Nakon Drugog svjetskog rata Islamska zajednica je bila kadrovski potpuno uništena. Njeni službenici u ratu su nastradali ili nestali, ili pak poslije rata pozatvarani ili prešli u sigurnije državne službe. Vakufska imovina beskrupulozno je nacionalizirana, mektebi i medrese zatvoreni. Ostala je raditi jedino Gazi Husrev-begova medresa. U rujnu 1947. godine, nakon donošenja novog Ustava, izabran je na mjesto reis-ul-uleme Ibrahim ef. Fejić.[8]

I osim raznih pritisaka i nepovoljnih uvjeta za rad pod komunističkom vlašću Islamska zajednica je uspjela konsolidirati svoje redove, osigurati nastavak svoga rada, otvoriti Fakultet islamskih znanosti u Sarajevu, pokrenuti više časopisa i listova, prevesti relevantnu islamsku literaturu na hrvatski jezik, te odškolovati kvalitetan kadar.

ObnovaUredi

 
Trenutačni reis-ul-ulema Husein ef. Kavazović

Raspadanjem SFR Jugoslavije i agresijom na Bosnu i Hercegovinu došlo je do paralizacije rada Islamske zajednice, koja je predstavljala jedinstvenu vjersku organizaciju muslimana u Jugoslaviji. Nametnulo se pitanje reorganizacije Islamske zajednice u Jugoslaviji, a usljed proglašavanja neovisnosti bivših jugoslavenskih republika išlo se ka osnivanju novih islamskih zajednica, čime su usljedile veoma korjenite unutrašnje promjene u dotadašnjem ustrojstvu Islamske zajednice u Jugoslaviji koje su, uglavnom, bile nametnute agresijom na Bosnu i Hercegovini. U takvim prilikama 28. travnja 1993. godine održana je sjednica Obnoviteljskog sabora Islamske zajednice u Sarajevu na kojoj je donešena Ustavna odluka kao privremeni ustavnopravni dokument kojim se uspostavlja kontinuitet i prekinuta autonomija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i kojom se definira i uređuje njena nova organizacija i djelovanje. U skladu s Ustavnom odlukom na ovom zasjedanju izabrani su naibu reis Mustafa ef. Cerić i zamjenik naibu reisa hfz. Ismet ef. Spahić. Ovom je odlukom izvan snage stavljen jugoslavenski zakon o Islamskoj zajednici iz 1930. i vraćena njena autonomnost koja je temeljena na Štatutu iz 1909. godine.[9][10]

OrganizacijaUredi

 
Gazi Husrev-begova knjižnica u Sarajevu osnovana 1537. jedna je od najvažnijih ustanova Islamske zajednice

Na čelu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je reisu-l-ulema. Najviši organi Islamske zajednice su: Sabor, Ustavni sud, Reis-ul-ulema, Vijeće muftija i Rijaset.

Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini najviši je izvršni organ za vjerske, obrazovne, ekonomske, financijske, pravne, administrativne i druge poslove Islamske zajednice. Rijaset se organizira kroz uprave kao stručne, administrativno-upravne cjeline na čijem čelu se nalaze direktori uprava i druge organizacijske jedinice na čijem se čelu nalaze rukovoditelji organizacijskih jedinica. Reis-ul-ulema je predsjednik Rijaseta.[11]

Sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini najviše je predstavničko tijelo Islamske zajednice. Sabor ima 87 sabornika koji se biraju tajnim glasovanjem u 18 izbornih okruga. Najviše, 13 sabornika dolazi iz Muftijstva sarajevskog, 10 iz Tuzlanskog, po sedam iz Bihaćkog, Banjalučkog, Goraždanskog, Mostarskog, Travničkog i Zeničkog, iz Srbije i Hrvatske po pet, iz Slovenije tri, Njemačka i Sjeverne Amerike po dva, te po jedan iz Australije, Austrije, kao i jedan za Švicarsku i Francusku, zatim jedan za Švedsku, Norvešku, Dansku i Finsku te jedan za Benelux, Veliku Britaniju i Irsku. Sabornike bira posebno tijelo koje čine po dvojica delegata iz svakog džemata, najniže administrativne jedinice koju čini najmanje 200 vjernika. Delegate opet bira skupština džemata, odnosno svi njegovi vjernici. Nakon što se izaberu novi članovi Sabora, oni na konstituirajućoj sjednici biraju predsjednika, potpredsjednike i sekretara Sabora. Za same izbore osniva se i posebna Izborna komisija koja može odbiti nečiju kandidaturu. Pravo da bude izabran ima svaki član Islamske zajednice u BiH koji je navršio osamnaest godina koji je član najmanje tri godine prije izbora i koji izvršava svoje obveze u džematu, a ne samo imami.[12]

Kada je u pitanju izbor vrhovnog poglavara Islamske zajednice - reis-ul-ulemu, izborno tijelo broji od 350 do 400 članova, a čine ga članovi Sabora, Rijaseta, glavni imami, muftije, rukovoditelji svih ustanova Islamske zajednice, osobe koje imaju legitimitet cijele zajednice iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Srbije, te dijaspore (Australija, Amerika, Europa). Bira se tajnim glasovanjem, a nakon izbora reis-ul-uleme Sabor Islamske zajednice imenuje Odbor za predaju menšure reis-ul-ulemi. Prilikom preuzimanja menšure reis-ul-ulema polaže zakletvu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu i službeno stupa na dužnost. Ako je za reis-ul-ulemu ponovo izabran dotadašnji reis-ul-ulema svečanost obznanjivanja njegovog novog mandata obavlja se prema propisanom protokolu bez predaje nove Menšure. Mandat reis-ul-uleme traje sedam godina i sedmogodišnje razdoblje može se produžiti za još jedan mandat.[13]

Vijeće muftija organ je Islamske zajednice za pitanja vjere. Vijeće muftija sastoji se od svih muftija u Islamskoj zajednici kojima je dodijeljena murasela reis-ul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Muftija postaje član Vijeća imenovanjem za muftiju, a prestaje biti član Vijeća prestankom mandata muftije.[14]

Ustavni sud Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini najviše je tijelo za nadzor ustavnosti u radu organa i ustanova Islamske zajednice, a njegove članove imenuje Sabor Islamske zajednice na prijedlog Rijaseta. Članovi Ustavnog suda imenuju se iz reda istaknutih poznavatelja vjerskih i društveno-pravnih znanosti koji uživaju ugled u Islamskoj zajednici. Mandat članova Ustavnog suda traje šest godina i za to vrijeme oni ne mogu biti članovi predstavničkih tijela ni izvršnih organa Islamske zajednice i šestogodišnje razdoblje može se produžiti za još jedan mandat.

Islamska zajednica podijeljena je na muftijstva. Svako od njih ima svoga muftiju, koji upravlja na tom području. U zemljama izvan Bosne i Hercegovine nalaze se i mešihati koji predstavljaju vjerske i administrativno-upravne organe za područja koja pokrivaju. Muftijstva/mešihati dijele se na medžlise i džemate kao najmanje organizacijske odbore Islamske zajednice. Medžlis je osnovna organizacijska jedinica Islamske zajednice i obuhvaća pripadnike Islamske zajednice određenog područja koji čine povezanu cjelinu. O funkcioniranju medžlisa brine Izvršni odbor medžlisa na čijem su čelu predsjednik medžlisa i glavni imam. Džemat je manji skup muslimana određenog područja, okupljenih radi obavljanja molitve i vršenja vjerskih dužnosti, kao i radi neposrednog ostvarivanja prava i dužnosti. Džemat je niža organizacijska jedinica u okviru medžlisa. U okvirima medžlisa i džemata djeluje i mekteb.

Reis-ul-ulemeUredi

 Podrobniji članak o temi: Reis-ul-ulema

 
Careva džamija u Sarajevu, sjedište reis-ul-uleme
 
Reis-ul-ulema Husein ef. Kavazović sa Sebatianom Kurzom, u sjedištu reis-ul-uleme u Sarajevu
# Ime i prezime Mandat započeo Mandat završen Napomene
1. Mustafa Hilmi ef. Hadžiomerović 1882. 1893.
2. Mehmed Teufik ef. Azabagić 1893. 1909.
- Ahmed Munib ef. Korkut 1909. 1910. vršitelj dužnosti
3. hfz. Sulejman ef. Šarac 1910. 1912.
- hfz. Mehmed Teufik ef. Okić 1912. 1914. vršitelj dužnosti
4. mesnevihân Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević 1914. 1930.
5. hfz. Ibrahim ef. Maglajlić 1930. 1936.
- Salih Safvet ef. Bašić 1936. 1938. vršitelj dužnosti
6. Fehim ef. Spaho 1938. 1942.
- Salih Safvet ef. Bašić 1942. 1947. vršitelj dužnosti
7. Ibrahim ef. Fejić 1947. 1957.
8. Sulejman ef. Kemura 1957. 1975.
9. Naim ef. Hadžiabdić 1975. 1987.
10. hfz. Husein ef. Mujić 1987. 1989.
11. Jakub ef. Selimoski 1990. 1993.
12. Mustafa ef. Cerić 1993 2012.
13. Husein ef. Kavazović 2012. Trenutačno

Muftijstva/ MešihatiUredi

 
Karta muftijstava Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini

Muftijstva

Naziv Sjedište Muftija
1 Bihaćki muftiluk Bihać muftija
Mevlud ef. Kudić
2 Zenički muftiluk Zenica muftija
Mevludin ef. Dizdarević
3 Tuzlanski muftiluk Tuzla muftija
Vahid ef. Fazlović
4 Travnički muftiluk Travnik muftija
Ahmed ef. Adilović
5 Sarajevski muftiluk Sarajevo muftija
Enes ef. Ljevaković
6 Mostarski muftiluk Mostar muftija
Salem ef. Dedović
7 Goraždanski muftiluk Goražde muftija
Remzija ef. Pitić
8 Banjalučki muftiluk Banja Luka muftija
Nusret ef. Abdibegović
9 Vojni muftiluk Sarajevo muftija
Hadis ef. Pašalić

Mešihati

Naziv Sjedište Muftija
1 Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj Zagreb muftija
Aziz ef. Hasanović
2 Mešihat Islamske zajednice u Republici Sloveniji Ljubljana muftija
Nedžad ef. Grabus
3 Mešihat Islamske zajednice u Srbiji Novi Pazar muftija
Mevlud ef. Dudić

Dijaspora

Naziv Sjedište Muftija
1 Islamska zajednica Bošnjaka u Europi Wiesbaden muftija
Osman ef. Kozlić
2 Islamska zajednica Bošnjaka u Australiji Sydney muftija
Jasmin ef. Bekrić
3 Islamska zajednica Bošnjaka Sjeverne Amerike Washington muftija
Sabahudin ef. Ćeman

Autonomne organizacije

Naziv Sjedište Muftija
1 Tarikatski centar u Bosni i Hercegovini Sarajevo šejh-ul-mešaih
Sirija ef. Hadžimejlić

UstanoveUredi

 
Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu osnovana 1537. preteča je današnjeg Sveučilišta u Sarajevu

MedreseUredi

Medrese i fakulteti koji su aktivni u sklopu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini su:

  • Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu, osnovana 1537.
  • Behram-begova medresa u Tuzli, osnovana 1626.
  • Karađoz-begova medresa u Mostaru, osnovana 1557.
  • Elči Ibrahim-pašina medresa, u Travniku, osnovana 1706.
  • Medresa "Osman ef. Redžović" u Čajnom gradu, Visoko, osnovana 1992.
  • Medresa "Džemaluddin ef. Čaušević" u Cazinu, osnovana 1867.

FakultetiUredi

  • Fakultet islamskih znanosti u Sarajevu, osnovan 1977.
  • Islamski pedagoški fakultet u Zenici, osnovan 1993.
  • Islamski pedagoški fakultet u Bihaću, osnovan 1995.

OrganizacijeUredi

Također, na području mešihata Islamske zajednice koji se nalaze u sastavu Islamske zajednicu u BiH, nalaze se ustanove za područje tih mešihata.

IzvoriUredi

  1. Ustavna odluka Islamske zajednice Republike Bosne i Hercegovine pristupljeno 8. ožujka 2018.
  2. Pregled razvitka Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. hanefijskimezheb.wixsite.com pristupljeno 24. listopada 2019.
  3. Pregled razvitka Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. hanefijskimezheb.wixsite.com pristupljeno 24. listopada 2019.
  4. Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini. goethe.de/ pristupljeno 24. listopada 2019.
  5. Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini. goethe.de/ pristupljeno 24. listopada 2019.
  6. Pregled razvitka Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. hanefijskimezheb.wixsite.com pristupljeno 24. listopada 2019.
  7. Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini. goethe.de/ pristupljeno 24. listopada 2019.
  8. Pregled razvitka Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. hanefijskimezheb.wixsite.com pristupljeno 24. listopada 2019.
  9. The Islamic Community of Bosnia and Herzegovina. islamskazajednica.ba pristupljeno 17. lipnja 2016.
  10. Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini. goethe.de/ pristupljeno 24. listopada 2019.
  11. Članovi Rijaseta. islamskazajednica.ba pristupljeno 25. listopada 2019.
  12. Sabor Islamske zajednice. islamskazajednica.ba pristupljeno 25. listopada 2019.
  13. Sabor Islamske zajednice u BiH sutra bira reisu-l-ulemu. faktor.ba pristupljeno 25. listopada 2019.
  14. Poslovnik o ratu Vijeća muftija. islamskazajednica.ba pristupljeno 27. listopada 2019.

Vanjske povezniceUredi