Otvori glavni izbornik

Islamski fundamentalizam

Svijeće podrške kolega karikaturista u New Delhiju nakon napada na redakciju lista Charlie Hebdo 7. siječnja 2015.

Islamski fundamentalizam (arapski: الأصولية الإسلامية‎‎, al-oṣooleyyah al-eslaameyyah) je naziv za vjerski fundamentalizam islamske struje koje karakteriziraju stroga i doslovna tumačenja Kurana i hadisa, odnosno odbacivanje svih povijesnih i modernih interpretacija (idžtihad, tj. osobnim sudom i nastojanjem)[1]. Individualno ili kao dio grupe koja zagovara i propagira islamizam, političku ideologiju koja teži da državne sekularne zakone nadomjesti islamskim šerijatskim zakonom, muslimani bi se trebali maksimalno angažirati[2]. Predstavljaju ga konzervativni pokreti kao salafizam i vehabizam, koji se žestoko suprotstavljaju liberalnim pokretima unutar islama[3]. U zapadnom svijetu islamski fundamentalizam se često pogrešno koristi kao sinonim za islamizam[4].

Napadi 11. rujna 2001. bili su djelo islamske fundamentalističke skupine Al Kaide
Budine statue u Bamiyanu (Afganistan) koje su uništili Talibani 2001.

PovijestUredi

 
Palača asirskog vladara Asurnasirpala II. u Kalahu (Irak), uslikana 2007. ISIL je uništio buldožerima u ožujku 2015.[5]

Dva žarišta fundamentalističkih pokreta u sunitskom svijetu pojavila su se tijekom 19. stoljeća na različitim mjestima, salafizam u Arabiji i deobandizam u Indiji. Oba pokreta nastala su kao reakcija otpora na utjecaj britanskog kolonijalizma i širenja europskih modernističkih ideja, a u 20. st. oba pokreta su se brzo raširila, prvi zbog utjecaja bogatih zaljevskih monarhija, a drugi među siromašnim stanovništvom Indijskog potkontinenta (Pakistan i Indija) zbog prihvaćanja ideologije kao sredstva za izražavanje antizapadnjaštva i antipatije prema neokolonijalizmu zapadnih sila.

Oba fundamentalistička pokreta proizvela su ekstremne struje koje su obilježile geopolitičku situaciju Bliskog Istoka početkom 21. stoljeća, salafističku Al Kaidu koju su osnovali Saudijci i deobandijske talibane u Pakistanu. Podudaranje osnovnih postulata ovih pokreta i zajednička borba protiv SSSR-a u Afganistanu doveli su do političke sinteze koja se najjasnije odrazilla u talibanskom režimu u Afganistanu (1997.-2001.).

Islamski fundamentalizam posebno je bio uspješan u iskazivanju težnji gradske sirotinje u zemljama u razvoju, koje su do 1970-ih veoma često bile privučene socijalizmom, bilo u islamskom ili marksističko-lenjinističkom obliku.

Pored sunitskog svijeta, fundamentalistički pokret ahbarizam javio se u šijitskom Iranu još u 17. stoljeću, no u 18. st. potisnula ga je usulijska škola zbog čega su danas ahbaristi prisutni samo u manjim zajednicama po južnom Iraku, Bahreinu i Indijskom potkontinentu.

Fundamentalistički karakter navedenih sunitskih i šijitskih pokreta ne predstavlja podlogu za ikakvu suradnju i između njih se često javlja izražena netrpeljivost.

IdeoloziUredi

PokretiUredi

Fundamentalističke terorističke skupineUredi

IzvoriUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Islamski fundamentalizam
  1. Mathieu Guidère, Historical Dictionary of Islamic Fundamentalism, Scarecrow Press, 2012. str. 9. (engl.) Pristupljeno 3. studenoga 2016.
  2. Olivier Roy, The Failure of Political Islam, Harvard University Press, 1994., str. 215. (engl.) Pristupljeno 3. studenoga 2016.
  3. DeLong-Bas, Natana J. (2004). Wahhabi Islam: From Revival and Reform to Global Jihad (First ed.). New York: Oxford University Press, USA. p. 228. ISBN 0-19-516991-3.
  4. John L. Esposito, The Islamic Threat: Myth or Reality?, Oxford University Press, New York, 1992., str. 8.
  5. ISIL fighters bulldoze ancient Assyrian palace in Iraq, Al Jazeera, 5. ožujka 2015. (engl.) Pristupljeno 3. studenoga 2016.
  6. Ćosić-Dragan, Daniel: Islam. P & O (Pitanja i odgovori), u: NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 1-2 (9) 2008., str. 89-121 (str. 113)., pristupljeno 24. studenoga 2014.
  • Jean Baudrillard, Duh terorizma, Meandar, Zagreb, 2003.
  • Tony Coady i Michael O’Keefe, Terorizam i pravednost. Moralni argumenti u opasnom svijetu, Kruzak, Zagreb, 2004.
  • Jessica Stern, Terorizam u ime Boga. Zašto ubijaju vjerski militanti, Slovo, Zagreb, 2006.
  • John L. Esposito, Nesveti rat. Teror u ime islama, Šahinpašić, Sarajevo, 2008.

PovezniceUredi

Vanjske povezniceUredi