Izidor Kršnjavi
Isidor Iso Kršnjavi (Našice, 22. travnja 1845. – Zagreb, 3. veljače 1927.), hrvatski slikar, povjesničar umjetnosti, književnik i političar.
| Izidor Kršnjavi | |
 Vlaho Bukovac, Izidor Kršnjavi (1895.) | |
| Rođenje | Našice, 22. travnja 1845. |
|---|---|
| Smrt | Zagreb, 3. veljače 1927. |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Poznat(a) po | prvi profesor na katedri za povijest umjetnosti u Hrvatskoj |
| Zanimanje | povjesničar umjetnosti, sveučilišni profesor, slikar, političar |
| Portal o životopisima | |
Životopis uredi
Rođen je u Feričancima, gdje je njegov otac radio na vlastelinstvu Mihailović te potom kršten u obližnjim Našicama.[1] Pohađao je gimnaziju na plemićkom konviktu u Zagrebu i gimnaziju u Vinkovcima koju je završio 1863. godine.[2] Prvu likovnu poduku dobiva u Osijeku, a potom u Beču studira povijest i povijest umjetnosti. Već u vrijeme studija piše u hrvatskim časopisima filozofsko-estetičke članke. Kao stipendist studirao je slikarstvo na akademiji u Münchenu, a potom od 1872. do 1877. boravi u Italiji studirajući i kopirajući stare majstore.[3]
Posredovanjem Strossmayera postaje profesor povijesti umjetnosti i arheologije na zagrebačkom Sveučilištu. Već sljedeće godine daje poticaj za osnivanje Društva umjetnosti kojemu je niz godina tajnik i ideolog, a bio je prvi ravnatelj Strossmayerove galerije slika. Pod upravom Društva, u suradnji s Bolleom, osniva Obrtnu školu i Obrtni muzej (Muzej za umjetnost i obrt). Zaslužan je i za hrvatsku izložbu u Budimpešti. Postavio je i Strossmayerovu zbirku u palači Akademije znanosti i umjetnosti te je postao ravnatelj galerije.
Godine 1884. dolazi u sukob sa Strossmayerom i njegovim pristašama, te ulazi u mađaronsku Narodnu stranku putem koje je izabran za narodnog zastupnika. Od 1887. do 1891. studira pravo, postaje predstojnik Odjela za bogoštovlje u Khuenovoj vladi, a 1897. vraća se na Sveučilište. Kasnije je pristupio Čistoj stranci prava. Živo je sudjelovao u izgradnji Zagreba - njegovom su inicijativom izgrađene mnoge bolnice, knjižnice, škole i spomenici te osnovana brojna društva. Isto tako, financirao je tiskanje udžbenika i modernizirao školstvo.[4] Svojim je člancima u zagrebačkom tisku te zahvaljujući suradnji najprije s biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom,[5] a potom s arhitektom Hermanom Bolléom[6] odigrao ključnu ulogu u pojavi historicizma u hrvatskoj arhitekturi.[7] Trajni spomenici njegovih nastojanja na polju kulturne politike su palača nekadašnjeg Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj 9 u Zagrebu,[8] Školski forum na današnjem Rooseveltovom trgu[9] te brojne škole i crkve sagrađene ili restaurirane po cijeloj Hrvatskoj.
Slikarstvom se bavio u ranoj mladosti i nakon I. svjetskog rata. Kao likovni kritičar Kršnjavi je aprioričan s jakim sklonostima prema estetiziranju, historicizmu i tradicionalnosti. Godine 1925. objavio je roman Božji vitez, a 1926. i njegov nastavak, Božji sirotan. Preveo je i Danteovu Božanstvenu komediju, a taj je prijevod i sam ilustrirao. Također je pisao i pjesme, koje su bile objavljivane u suvremenim časopisima, putopise te memoare.
Galerija uredi
-
Poprsje Izidora Kršnjavog u Zagrebu -
Oton Iveković, Isidor Kršnjavi u Velikom Taboru
Izvori uredi
- ↑ U planu Dani I. Kršnjavoga i Kuća feričanačkih lončara. Glas Slavonije. Pristupljeno 24. travnja 2022.
- ↑ Izidor Kršnjavi biogafija - Essekeri. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. siječnja 2017. Pristupljeno 28. veljače 2017. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Darko Schneider, Dajana Vlaisavljević, Olga Maruševski. Slikar Iso Kršnjavi : čovjek svoga vremena. Izložbeni salon Izidor Kršnjavi, Škola primijenjene umjetnosti i dizajna. Zagreb. CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ↑ Olga Maruševski. Iso Kršnjavi kao graditelj 2. izdanje izdanje. Institut za povijest umjetnosti. Zagreb. ISBN 9789536160738 Provjerite vrijednost parametra
|isbn=: checksum (pomoć) - ↑ Dragan Damjanovic. Iso Kršnjavi i opremanje đakovačke katedrale (Iso Kršnjavi and the Equipping of Djakovo Cathedral). Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Nr. 26, pages 195-219. Pristupljeno 16. srpnja 2019.
- ↑ Dragan Damjanovic. Biskup Strossmayer, Iso Kršnjavi, Herman Bollé i izgradnja zgrade kraljevske velike gimnazije u Osijeku ( Bishop Strossmayer, Iso Kršnjavi, Herman Bollé, and the Construction of the Greater Royal Gymnasium in Osijek ). Peristil, zbornik radova za povijest umjetnosti, Nr. 49, pages 129-150. Pristupljeno 16. srpnja 2019.
- ↑ Dragan Damjanovic. Iso Kršnjavi i arhitektura historicizma u Hrvatskoj (Iso Kršnjavi and Historicist Architecture in Croatia). Iso Kršnjavi - veliki utemeljitelj. Zbornik radova znanstvenog skupa ( Iso Kršnjavi - the great founder. Conference proceedings), ed. Ivana Mance, Zlatko Matijević, Zagreb, 2015., 240-256. Pristupljeno 16. srpnja 2019.
- ↑ Olga Maruševski. Iso Kršnjavi : kultura i politika na zidovima palače u Opatičkoj 10. Hrvatski institut za povijest. Zagreb. ISBN 9536324326
- ↑ Olga Maruševski. Školski forum Ise Kršnjavoga Studije Muzeja Mimara ; sv. 8. izdanje. Muzejsko-galerijski centar - Muzej Mimara,. Zagreb. CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)