Otvori glavni izbornik

Ivan Burik (Neštin, 8. studenoga 1928. - Tovarnik, 8. listopada 1991.), hrvatski svećenik, mučenik srijemski [1] U njegovom su ga vlastitom župnom uredu ubili pripadnici srpskih paravojnih postrojbi,[2] u podrumu župnog stana.[3] Burik je jedini svećenik ubijen u Domovinskom ratu u Hrvatskoj. [4]

ŽivotopisUredi

Djetinjstvo i školovanjeUredi

Rođen je 8. studenoga 1928. godine u srijemskom selu Neštinu, župa Ilok, od oca Ivana i majke Katarine. Obitelj je bila slaba imovna stanja, zbog čega se Ivan nakon završenih šest razreda pučke škole u rodnom mjestu rano zaposlio kao pisar. Odgajan u zdravom domoljublju i čovjekoljublju. Kad je osnovana Banovina Hrvatska, Ivanov je otac aktivno djelovao u mjesnoj organizaciji HSS-a. Nakon izbijanja Drugoga svjetskoga rata zbog svoga domoljubnoga opredjeljenja imenovan je za mjesnog načelnika. Očeva neokaljanost nije mu pomogla. Godine 1943. godine baš zato što je bio u lokalnoj vlasti, ubili su ga partizani. Jednom su upali u selo, a oca mu odveli i mučki ubili. Radi sigurnosti Ivan je s majkom i bratom 1943. godine iz rodnog Neština izbjegao u Ilok, a pri kraju rata 1944. godine pred Srijemskom frontom put nastavili su u Strizivojnu. Potom ih je put odnio u Vinkovce. Dana 12. travnja 1945. godine obitelj mu se našla u koloni hrvatskih izbjeglica i stradalnika koji su bježali pred konvertiranim četnicima, srpskim partizanima koji su lagali narod o nacionalnoj jednakosti buduće Jugoslavije, jer su ubijali i pljačkali sve hrvatsko pred sobom, makar to bili partizanski simpatizeri, a nažalost i dijela odnarođenih Hrvata u partizanima kojima je sve hrvatsko bilo odiozno. Ivanova je obitelj stigla do Bleiburga, gdje ih Englezi vraćaju Titovim hordama. Stigli su u Maribor i onda su krenuli svojim odvojenim putem, ne kao ostale povratničke skupine i tako su zbjegli sudbinu onih koje je dopao Križni put. Stigli su u Strizivojnu. Doznavši što ih sve može čekati u Neštinu, nisu se vratili u rodno selo, nego ostali živjeti u Strizivojni. [1]

Zbog oskudice morao je sve do 1948. godine biti pastir, jer rat i poratne godine u komunističkoj Jugoslaviji odnijeli su svu imovinu njegovoj obitelji. Godine 1950. pozvan je na odsluženje vojnog roka. Po povratku zakratko se uspio zaposliti kao službenik u mjesnoj zajednici. Potom je poslan na doškolovanje za statističara u Zagreb. Samo on i još jedan sudionik tečaja od cijele skupine položili su ispite. Kratko je radio kao statističar, među ostalim u Đakovu. U Đakovu je prijateljevao s đakovačkim svećenicima i bogoslovima. Čim su jugokomunisti to doznali, istjerali su ga posla. Ostavši bez posla, privatno je završio gimnaziju na Šalati u Zagrebu. U zrelim je godinama upisao je studij teologije studij u Đakovu i završio ga.[1]

Svećeničke godineUredi

Svećeničke sakramente primio je 6. ožujka 1960. godine. U Đakovu je mjesnoj župi bio je kapelan naredne tri godine. U nepovoljnim okolnostima u svim jve velikim filijalama u bližoj okolici grada podigao prve prostrane katehetske dvorane i uredio sakristije. Gdje god su mu povjerili rad, intenzivno je pastoralno radio i pripremio da filijale postanu samostalne župe. Rezultat toga su današnje župe Viškovci, Đakovačka Satnica i Đakovački Selci.[1]

Najviše je pastoralno radio u Tovarniku gdje je radio neprekidno 28 godina. Župnik je u Tovarniku od 1. srpnja 1963. godine. Unatoč prošlih 18 godina, selo je i dalje osjećalo događaja s kraja Drugoga svjetskog rata i poratne komunističke represije. U teškim okolnostima svladao je mentalitetne prepreke, župljani su prepoznali njegovu sposobnost i Burik je postupno obnavljao zapuštene župske objekte i župne zajednice. Planski i uz osobni mar napravio je uzorni sakralni objekt od stare crkve, a kod nje novi župni dom. Katehizirao je mladež, a kod zastrašenih odraslih kod kojih je vjera bila zapuštena, obnavljao je vjeru. Bio je iskreni zagovaratelj ekumenskog dijaloga i suživota različitih vjera, naroda i rasa. Kako je pomagao katolicima, tako je pomagao i pravoslavnom stanovništvu Tovarnika.[1]

Domovinski ratUredi

Osjećao je kakva se teška vremena primiču srijemskom kraju. Velikosrpska je agresija bila sve izvjesnija. Neprestano je u govorima pozivao toleranciju, mir i ljubav po primjeru Krista Kralja. Ističe se govor od 21. srpnja 1991. godine prigodom mlade mise tovarničkog mladomisnika svećenika Grge Grbešića.[1]

Ratne 1991. godine nije napuštao svoje selo. Mnoge je župljane izvlačio na sigurno. Preostale je hrabrio. Jednom je pod agresorovim pritiscima morao privremeno se maknuti u Vojvodinu, u Sot. Smjestio se kod prijatelja vlč. Petra Šokčevića, ali i to preseljenje nije bilo preseljenje, jer se po naredbi okupacijskih vlasti svaki dan morao vraćati u Tovarnik i prijavljivati u njihovu miliciju. Zadnji se put iz Sota prema okupiranom Tovarniku uputio 7. listopada 1991. godine. S leđa ga je u podrumu župnog stana ubio pripadnik srpske paravojne postrojbe Dušan Silni, ubojica iz Vršca.[5] Ustrijelio ga je pripadnik postrojbe Dušan Silni. [5] U svećenikovo tijelo još je pucao divljak iz Pančeva. Ubojica se poslije po Lovasu hvalio da je "ubio ustaškoga popa", danima paradirajući sa Burikovim svećeničkim biretom na glavi.[5]

Burik je kao i mještani ubijen iz mržnje[6] u masovnom pokolju i zbog osvete za neočekivani i nadljudski višednevni otpor golorukih hrvatskih branitelja Tovarnika velikosrpskom agresoru. Preostali Hrvati u Tovarniku, uglavnom starci i žene, morali su nositi bijele trake kao znak da su hrvatske nacionalnosti. Dugo se smatralo da je Burik ubijen tog 22. rujna.[7] Mrtvozorničko izvješće lažiralo je stvarnu sliku ubojstva, jer su u analizama poslije uočene rupe od metaka na prsima. [5] Mrtvozorničko izvješće potpisala je Ljeposava Stanimirović.[4] Premda je ubijen kao i drugi mještani vatrenim i/ili hladnim oružjem, u službenim su dokumentima ona i dr Dragan Martinović napisali da su Burik i ostali "poginuli od eksplozije".[8]

Ekshumiran je iz masovne grobnice i pokopan na mjesnom groblju 31. siječnja 1998. godine sa svojim župljanima.[6]

SuđenjaUredi

Za ovo je ubojstvo suđeno 14-orici hrvatskih i srbijanskih četnika. Trojici je prekvalificirana optužba na oružanu pobunu, četvorica su oslobođeni zbog nedostatka dokaza, a ostali su dobili kazne u rasponu od 5 do 10 godina. [4]

Filmovi i knjigeUredi

Redatelj Jakov Sedlar u dokumentarnom filmu "Mučenik - vlč. Ivan Burik" govori o životu i mučeničkoj smrti vlč. Ivana Burika i stradanju Rimokatoličke Crkve u Srijemu.[6]

Hrvatska književnica Nevenka Nekić objavila je 2009. godine roman o Ivanu Buriku, Burik: roman o svećeniku ubijenom u Domovinskom ratu.

Sonja Tomić napisala je 2013. godine ilustriranu knjigu "Zvjezdana vrata" koja ima za temu život i mučeničku smrt Ivana Burika.[3]

Od 2009. godine održava se Memorijalna utrka Vukovar - Tovarnik u spomen na Ivana Burika.[9]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Udruga dr. Ante Starčević-Tovarnik Vlč. Ivan Burik (1928-1991) -Mučenik Srijema, Udruga dr. Ante Starčević-Tovarnik i Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijski logora i Centar za istraživanje ratnih zločina, Vukovar (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  2. Dogodilo se na današnji dan - Domovinski rat Ubijen vlč. Ivan Burik - 8. listopada(pristupljeno 30. listopada 2016.)
  3. 3,0 3,1 Večernji list Miroslav Flego: Predstavljena knjiga Sonje Tomić o ubijenom tovarničkom župniku Ivanu Buriku, 22. studenoga 2013. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  4. 4,0 4,1 4,2 Dnevno.hr Snježana Vučković: JEDINI SVEĆENIK UBIJEN U RATU: Ustrijelio ga pripadnik zlokobne postrojbe ‘Dušan Silni’, pa kapu ‘ustaškog popa’ nosio kao trofej, 6. listopada 2014. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 24 sata Iva Rebac: Užasno smaknuće u podrumu: Poslije su se hvalili ubojstvom, 8. listopada 2016. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  6. 6,0 6,1 6,2 Braniteljski portal Antun Ivanković: POGLEDAJTE Dokumentarni film „Mučenik vlč. Ivan Burik“ VIDEO , 16. listopada 2014. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  7. Narod.hr rž: 22. rujna 1991. Tovarnik – pokolj 68 Hrvata nakon okupacije sela heroja, 22. rujna 2015. (pristupljeno 30. listopada 2016.)
  8. Glas Koncila Tomislav Vuković: Povodom 20. obljetnice srpskih zločina u Tovarniku (1). Što su pisali mrtvozornici dr. Vojislava Stanimirovića, 25. rujna 2011., str. 25
  9. Večernji list Miroslav Flego: Žrtva okupatora. Utrkom obilježavaju 23. godišnjicu smrti tovarničkog svećenika Ivana Burika, 6. listopada 2014. (pristupljeno 30. listopada 2016.)

Vanjske povezniceUredi

  • Vimeo Mucenik vlc. Ivan Burik, s velecasnisudac.com, "Mucenik vlc. Ivan Burik - movie by Jakov Sedlar, uploaded with his permission for the velecasnisudac.com"