Ivan Hetrich

Ivan Hetrich (Vinkovci, 25. listopada 1921.Stubičke Toplice, 5. travnja 1999.) hrvatski i jugoslavenski filmski, kazališni i televizijski redatelj, televizijski voditelj, glumac te jedan od utemeljitelja Televizije Zagreb.[1][2]

Ivan Hetrich
Ivan Hetrich
Rođenje 25. listopada 1921. (Vinkovci)
Smrt 5. travnja 1999. (Stubičke Toplice)
Zanimanje redatelj, televizijski voditelj, glumac
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

ŽivotopisUredi

U rodnim Vinkovcima je odškolovao pučku školu i tri razreda gimnazije koju je potom završio 1939. godine u Zagrebu. Studirao je i diplomirao kazališnu i filmsku režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.

Od 1946. bio je spiker i izvjestitelj, adaptirao romane i pripovijetke te režirao oko 80 drama na Radio Zagrebu. Napisao je tekstove za radio igre Konvoj (s Borom Slaninom, 1949.) i Izvan kruga (1951.). Od 1956. radi na Televiziji Zagreb. Pokretač je ili dio autorskih ekipa te voditelj slavnih emisija Televizije Zagreb poput emisije o filmu Ekran na ekranu Nenada Pate, serija TV portreta i razgovorara s poznatim osobama u Srdačno vaši, kvizova 3, 2, 1… kreni!, Kviskoteka te Brojke i slova. Redatelj je oko 80 TV drama i dvije kultne TV serije: Kuda idu divlje svinje[3] i Kapelski kresovi[4] koje su među najpoznatijim ikad snimljenim na Televiziji Zagreb.[5]

Režirao je 12-ak kazališnih komada u zagrebačkom, karlovačkom i subotičkom kazalištu, a pet godina je bio dramaturg u Zora filmu. Bio je spiker u oko 100 dokumentarnih filmova, režirao dugometražnimetražni i kratki igrani film za djecu Veliko putovanje (1958.) i više kratkometražnih igranih, dokumentarnih i namjenskih filmova. U Oglašavajućem zavodu Hrvatske (OZEHA) osnovao je filmsko-televizijski odjel, za koji je režirao nekoliko stotina reklama.

Zajedno s redateljem Marijem Fanelijem za vrijeme mandata rektora Koste Spaića na ADU predaje televizijsku režiju.

Objavio je više knjiga intervjua i putopisa, a pisao je i humoreske, crtice pod pseudonimom Grigorije Fućak te vestern-romane pod pseudonimom John George Jullian.

Filmske i televizijske režijeUredi

Kazališne režijeUredi

FilmografijaUredi

Televizijske ulogeUredi

Filmske ulogeUredi

KnjigeUredi

  • Intervjui, Zagreb 1982. — nakladnik: OOUR Vjesnikova press agencija
  • Srce u zavičaju, Zagreb 1986. — nakladnik: IROS (putopisi i razgovori s hrvatskim iseljenicima), uvodni tekst Ivan Čizmić, pogovor Branislav Glumac
  • Prodavač smrti (pod pseudonimom John George Jullian), nakladnik: SOUR "Vjesnik", Zagreb, Laso, Western Roman, pisani roman 1984.
  • Pod maskom (pod pseudonimom John George Jullian), nakladnik: SOUR "Vjesnik", Zagreb, Laso, Western Roman, pisani roman 1984.
  • Kockar u Gradu (pod pseudonimom John George Jullian), nakladnik: SOUR "Vjesnik", Zagreb, Laso, Western Roman, pisani roman 1985.
  • Stranac u igri (pod pseudonimom John George Jullian), nakladnik: SOUR "Vjesnik", Zagreb, Laso, Western Roman, pisani roman 1986.
  • U potrazi za hrvatima: Kroz Australiju, Zagreb 1996. — nakladnik: ITP "Marin Držić"
  • U potrazi za hrvatima: Kroz Južnoafričku Republiku, Zagreb 1996. — nakladnik: ITP "Marin Držić"
  • U potrazi za hrvatima: Kroz Južnu Ameriku, Zagreb 1996. - nakladnik: ITP "Marin Držić"

NagradeUredi

  • Republička nagrada za umjetnost 1950.
  • Nagrada grada Zagreba 1965.
  • Nagrada Zlatni vijenac Studija 1973.

IzvoriUredi

  1. Kratke vijesti (Hrvatska radiotelevizija). 24. rujna 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 2. prosinca 2020.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  2. Josip Šarčević. 24. listopada 2010. Ivan Hetrich. Hrvatski povijesni portal (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 2013. Pristupljeno 2. prosinca 2020.
  3. "Kuda idu divlje svinje" Štivičića i Hetricha. Yugopapir. 1971. Pristupljeno 17. siječnja 2021.
  4. O seriji u časopisu Nacional govori glavni glumac Ljubo Jelčić, 04.07.2020
  5. Maja Benović. 1988. Ivan Hetrich, životna priča: Bio je prvi spiker i voditelj prvog Dnevnika na jugoslavenskoj televiziji. Studio. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. veljače 2020. Pristupljeno 2. prosinca 2020.

Vanjske povezniceUredi