Ivan Marojević

Ivan Marojević (pisan i kao Maroević, a u stranim izvorima Johann Freiherr von Maroevich), (Novi kod Gospića, Kraljevina Hrvatska u sastavu Habsburške Monarhije, 1772.Beč, Austrijsko Carstvo, 13. ožujka 1831.) hrvatski plemić i časnik u službi Habsburške vojske, s činom pukovnika.

Ivan Marojević
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 1772.
Mjesto rođenja Novi kod Gospića, Kraljevina Hrvatska u sastavu Habsburške Monarhije
Datum smrti 13. ožujka 1831.
Mjesto smrti Beč, Austrijsko Carstvo
Nacionalnost Hrvat
Titule barun
Opis vojnoga službovanja
Čin pukovnik
Ratovi Hrvatsko-osmanski ratovi, Francuski revolucionarni ratovi, Napoleonski ratovi
Vojska Habsburška vojska
Odlikovanja Viteški križ Vojnog reda Marije Terezije (1811.)

Životopis uredi

Ivan barun Marojević rodio se 1772. godine Novom kod Gospića (današnjem Ličkom Novom). U Plemenskom rječniku Ličko-krbavske županije iz 1915. godine, autora Radoslava M. Grujića, navodi se Ivan barun Maroević kao znameniti lički kapetan koji potječe iz plemena Marojevića.

Već u ranoj mladosti je, s trinaest godina, stupio kao kadet u Otočku graničarsku pukovniju. Godine 1788. odaslan je kao pratnja, kasnije proslavljenom, Josipu Filipu Vukasoviću, tada satniku Ličke (Gospićke) graničarske pukovnije, u diplomatskoj misiji u mletački Bokokotorski zaljev i susjednu Crnu Goru. Kasnije je prešao u Slunjsku graničarsku pukovniju, gdje je kao potporučnik (Unterleutnant) sudjelovao i istaknuo se svojom vještinom u Austrijsko-turskom ratu (1787-1791.), i to u bitkama koje su se protiv Turaka vodile na području Like i Korduna.

U ratu protiv revolucionarne Francuske borio se u Italiji, gdje se u kolovozu 1796. godine, kao natporučnik (Oberleutnant) Otočke graničarske pukovnije, istaknuo u bitki kod jezera Garda. Godine 1798. opet se našao u Boki kotorskoj, gdje je pratio generala Matiju Rukavinu pri njegovu preuzimanju zapovjedništva nekadašnjih mletačkih posjeda u Dalmaciji i Albaniji koje je Habsburška monarhija stekla mirom u Campoformiju, čime je prestala postojati Mletačka Republika. I ovaj put se Marojević pokazao kao vješt i sposoban vojnik, uspostavljajući mir i red, jer je to područje bilo politički i vojno vrlo nemirno, jer je mletačko stanovništvo u gradovima poput Kotora i Risana pružalo otpor, a svoje teritorijalne apetite iskazivali i Turci i Crnogorci.

Godine 1809. nalazio se Marojević u Dalmaciji i Lici, gdje je sudjelovao u bitkama protiv napoleonove vojske, na čelu s maršalom Marmontom. Imao je čin satnika i zapovijedao je jednom četom sastavljenom od Ličana. Svojom upornošću i vještinom uspio je u mjesecu svibnju u bitkama kod Bilaja i okolnih naselja, prijevoja i mostova, vodivši tada jedan divizion, nanijeti teške gubitke Francuzima, zarobiti im ljudstvo, oružje i streljivo, te spriječiti njihovo daljnje napredovanje. Za izuzetnu sposobnost i pritom iskazanu hrabrost, odlikovan je Viteškim križem Vojnog reda Marije Terezije, koji mu je svečano dodijeljen na 87. promociji 1811. godine. Za svoje zasluge dobio je i barunstvo.

Službovao je potom u više pukovnija, među kojima i u Prvoj banskoj pukovniji, a u kolovozu 1819. godine, u činu pukovnika, postao je zapovjednik Križevačke graničarske pukovnije. U tom svojstvu je i završio vojnu karijeru u travnju 1830., stupivši u mirovinu nakon 43 godine aktivne službe. Nije, međutim, dugo uživao u njoj, jer je već 13. ožujka 1831. preminuo u Beču u 59. godini života.

Vidi još uredi

Vanjske poveznice uredi