Otvori glavni izbornik

Ivan Rakitić (Rheinfelden, 10. ožujka 1988.), hrvatski je nogometaš i reprezentativac, član španjolske Barcelone. Premda rođen i odrastao u Švicarskoj, Rakitić je odlučio nastupati za hrvatsku nogometnu reprezentaciju.

Ivan Rakitić
Ivan Rakitic 2018 (cropped).jpg

Rakitić na Svjetskom nogometnom prvenstvu 2018.

Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Osobni podatci
Puno ime Ivan Rakitić
Nadimak Raketlija, raketa ('die Rakete'),
Rođen 10. ožujka 1988.
Flag of Switzerland.svg Rheinfelden,[1] Švicarska
Visina 184 cm
Klub
Trenutačni klub Barcelona
Broj 4
Pozicija napadački vezni
Ugovor do lipnja 2021.
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
2005.2007.
2007.2011.
2011.2014.
2014.
Basel
Schalke 04
Sevilla
Barcelona
0034 00(11)
0097 00(12)
0117 00(27)
0169 00(23)
Reprezentativna karijera
2006.2007.
2009.
2007.
Flag of Switzerland.svg Švicarska do 21
Flag of Croatia.svg Hrvatska do 21
Flag of Croatia.svg Hrvatska
0004 000(1)
0004 000(2)
0102 00(15)
Osvojene medalje
Nogomet
Svjetska prvenstva
srebro Rusija 2018. Hrvatska
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 18. siječnja 2019.

Portal o životopisima
Portal o športu

Klupska karijeraUredi

BaselUredi

Rakitić je prvi nastup u seniorskom nogometu zabilježio 29. rujna 2005. godine u Kupu UEFA, na gostovanju svog Basela protiv Širokog Brijega (0:1). U švicarskoj Super League debitirao je protiv Neuchâtel Xamaxa, ušavši u 61. minuti umjesto Mladena Petrića. Neuchâtel Xamax je tada vodio Miroslav Blažević.

Za Basel je u svojoj prvoj pravoj sezoni, 2006./07., zabio 11 pogodaka u 33 utakmice. Ozljedom prvog strijelca kluba, Mladena Petrića, praktički je postao glavni igrač Basela, kojeg je vodio do četvrtzavršnice Kupa UEFA. Te godine dobiva nagradu za najboljeg mladog igrača lige.

SchalkeUredi

U ljeto 2007. godine Rakitić se pridružio bundesligašu Schalkeu za odštetu od 5 milijuna . U njemačkom je doprvaku dobio prestižni dres s brojem deset, koji je opravdao više puta u narednim sezonama. Prvi gol je zabio već u debiju protiv prvaka Stuttgarta. U prvoj sezoni s klubom je ostvario četvrtzavršnicu Lige prvaka i zauzeo treće mjesto u njemačkom prvenstvu.

SevillaUredi

 
Rakitić u dresu Seville u 2014. godini.

Dana 27. siječnja 2011. godine španjolska Sevilla priopćila je da će se Rakitić podvrgnuti liječničkom pregledu, te se pridružiti novom klubu u slučaju njegovog uspjeha.[2] Dana 28. siječnja nakon uspješnog liječničkog pregleda Rakitić potpisuje za Sevillu.[3] Zanimljivo je da je u prvoj sezoni nosio različite brojeve na dresu u domaćem prvenstvu i u europskim utakmicama. U španjolskom prvenstvu imao je dres s brojem 25, a u Europskoj ligi s brojem 40. U svojoj drugoj sezoni u klubu nosi dres s brojem 11.

Dana 14. svibnja 2014. godine je sa Sevillom u Torinu na stadionu Juventusa osvojio svoj prvi veliki pokal pobjedivši Benficu 4:2 u završnici Europske lige nakon izvođenja kaznenih udaraca, a proglašen je i igračem utakmice.[4]

BarcelonaUredi

Dana 16. lipnja 2014. godine Ivan je potpisao petogodišnji ugovor sa španjolskim gigantom Barcelonom.[5]

Reprezentativna karijeraUredi

U sezoni 2006./07. Rakitić je vrlo brzo postao jedan od najboljih igrača Basela, te je privukao pozornost jakih inozemnih klubova, istovremeno prouzročivši sukob hrvatskog i švicarskog nogometnog saveza. Njegov je otac imao veliku želju da Ivan zaigra za Hrvatsku, dok su Švicarci željeli svoj uloženi novac u tog velikog talenta vratiti kroz njegovo igranje u dresu njihove izabrane vrste. Nakon nekoliko mjeseci neizvjesnosti, Rakitić se odlučio za kockasti dres, unatoč nekoliko kvalitetnih nastupa za mladu švicarsku reprezentaciju.

Za Hrvatsku je debitirao 8. rujna 2007. godine protiv Estonije. Svoj prvi pogodak je zabio četiri dana kasnije, protiv Andore. Bio je član prve jedanaestorice na Euru 2008. (osim u prvom susretu s Austrijom), a najdojmljiviju predstavu pružio je u pobjedi 2:1 nad Njemačkom. Uz Modrića i Petrića, bio je jedan od tri neuspješna izvođača jedanaesteraca s Turskom, u susretu četvrtzavršnice prvenstva.

Hrvatski nogometni izbornik objavio je u svibnju 2016. godine popis za nastup na Europskom prvenstvu u Francuskoj 2016. godine, na kojem se je nalazio i Rakitić.[6] Na tome prvenstvu odigrao je 4 utakmice (tri u prvome dijelu prvenstva protiv Turske, Češke i Španjolske te jednu u drugome dijelu, protiv Portugala; postigavši jedan pogodak u utakmici protiv Češke).

Pogodci za reprezentacijuUredi

# Datum Stadion Protivnik Gol za Rezultat Natjecanje
01. 12. rujna 2007. Estadi Comunal, Andorra la Vella   Andora
0 : 6
0 : 6
Kvalifikacije za EP 2008.
02. 20. kolovoza 2008. Ljudski vrt, Maribor, Slovenija   Slovenija
1 : 1
2 : 3
prijateljski susret
03. 20. kolovoza 2008. Ljudski vrt, Maribor, Slovenija   Slovenija
2 : 3
2 : 3
prijateljski susret
04. 15. listopada 2008. Maksimir, Zagreb, Hrvatska   Andora
0 : 1
0 : 4
Kvalifikacije za SP 2010.
05. 15. listopada 2008. Maksimir, Zagreb, Hrvatska   Andora
0:4
0:4
Kvalifikacije za SP 2010.
06. 11. veljače 2009. Ghencea, Bukurešt, Rumunjska   Rumunjska
1 : 1
1 : 2
prijateljski susret
07. 5. rujna 2009. Maksimir, Zagreb, Hrvatska   Bjelorusija
1 : 0
1 : 0
Kvalifikacije za SP 2010.
08. 23. svibnja 2010. Gradski vrt, Osijek, Hrvatska   Wales
1 : 0
2 : 0
prijateljski susret
09. 13. listopada 2012. Arena „Filip II.”, Skoplje, Makedonija   Sjeverna Makedonija
1 : 2
1 : 2
Kvalifikacije za SP 2014.
10. 10. listopada 2015. Stadion Maksimir, Zagreb, Hrvatska   Bugarska
2 : 0
3 : 0
Kvalifikacije za EP 2016.
11. 4. lipnja 2016. Stadion Rujevica, Rijeka, Hrvatska   San Marino
7 : 0
10 : 0
prijateljski susret
12. 17. lipnja 2016. Geoffroy Guichard, Saint-Étienne, Francuska   Češka
2 : 0
2 : 2
Europsko prvenstvo 2016.
13. 5. rujna 2016. Stadion Maksimir, Zagreb, Hrvatska   Turska
1 : 0
1 : 1
Kvalifikacije za SP 2018.
14. 27. ožujka 2018. AT&T Stadium, Dallas, SAD   Meksiko
0 : 1
0 : 1
prijateljski susret
15. 21. lipnja 2018. Stadion Nižnji Novgorod, Nižnji Novgorod, Rusija   Argentina
0 : 3
0 : 3
Svjetsko prvenstvo 2018.

Svjetsko srebro na SP 2018.Uredi

Hrvatska nogometna reprezentacija u drugom dijelu Svjetskoga prvenstva 2 puta prolazila je jedanaestercima (protiv Danske 4:3 i Rusije 5:4). Oba puta, posljednji jedanaesterac, zabio je Ivan Rakitić.

Zanimljivo je da ga je tadašnji legendarni hrvatski športski komentator koji je, između ostalog, prenosio 2 najvažnije utakmice Hrvatske; one za broncu 1998. i srebro 2018. godine, Drago Ćosić, nazvao Ivanom Groznim nakon što je ovaj zabio Rusiji za ulazak Hrvatske u poluzavršnicu SP-a. A bit će upamćeni i uzvici Drage Ćosića na Rakitićeve pogotke.

Osobni životUredi

Ivan Rakitić rođen je u švicarskom Rheinfeldenu[1], 10. ožujka 1988. godine, u obitelji oca Luke iz Sikirevaca i majke Kate iz Ponijeva[7] pokraj Žepča. Odrastao je u Švicarskoj te igrao za tamošnju reprezentaciju uzrasta do 21 godine, no kasnije se vratio u Hrvatsku, gdje igra i za reprezentaciju. U braku je sa Španjolkom Raquel Mauri s kojom ima dvije kćeri.[8][9][10] Prva kćer, Althea, rođena im je u srpnju 2013. godine a druga, Adara, rođena je u svibnju 2016. godine.

PriznanjaUredi

 
Ivan Rakitić u dresu Barcelone

IndividualnaUredi

  • 2013./2014.: Drugo mjesto u izboru za najboljeg ofenzivnog veznog igrača u Primeri, prema glasovima čitatelja španjolskog lista Marce.[11]
  • 2014.: Počasni građanin Općine Sikirevci; zbog naročitih zasluga prema mještanima Općine Sikirevci, te kao veliki prijatelj i donator nogometnom klubu Sikirevci.[12]
  • 2015.: Nogometaš godine, u izboru Večernjega lista.
  • 2015.: Sportaš godine, u izboru Sportskih novosti.
  • Vatrena krila za 2015. godinu, nagrada Kluba navijača hrvatske nogometne reprezentacije "Uvijek vjerni" za najsrčanijeg hrvatskog reprezentativca.
  • 2018.: Odlukom Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom, za izniman, povijesni uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, osvjedočenu srčanost i požrtvovnost kojima su dokazali svoje najveće profesionalne i osobne kvalitete, vrativši vjeru u uspjeh, optimizam i pobjednički duh, ispunivši ponosom sve hrvatske navijače diljem svijeta ujedinjene u radosti pobjeda, te za iskazano zajedništvo i domoljubni ponos u promociji sporta i međunarodnog ugleda Republike Hrvatske, te osvajanju 2. mjesta na 21. Svjetskom nogometnom prvenstvu u Ruskoj Federaciji.[13]

KlupskaUredi

Basel

  • Švicarski kup (1): 2006./07.

Sevilla

Barcelona

ReprezentativnaUredi

ZanimljivostiUredi

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 FC Barcelona, Profil Ivan Rakitic, pristupljeno 12. srpnja 2018.
  2. (šp.) Ivan Rakitic, en Sevilla para pasar el reconocimiento médico y cerrar los contratos, sevillafc.es, preuzeto 28. siječnja 2011.
  3. 3,0 3,1 Ivan Rakitić potpisao za Sevillu, hrsport.net, preuzeto 29. siječnja 2011.
  4. Rakitić osvojio europsku ligu!, sportske.jutarnji.hr, preuzeto 14. svibnja 2014.
  5. Rakitić potpisao za Barcelonu!, jutarnji.hr, preuzeto 16. lipnja 2014.
  6. (engl.) Euro 2016: Full squads for every country. bbc.com (1. lipnja 2016.), preuzeto 5. lipnja 2016.
  7. Vedran Balen, Rakitić otvara novo igralište u majčinu Ponijevu kod Žepča, vecernji.hr, 4. srpnja, 2014., pristupljeno 12. siječnja 2019.
  8. Ivan Rakitić oženio se u tajnosti. Gloria (11. travnja 2013.) pristupljeno 15. svibnja 2014.
  9. Rakitić postao ponosni tata curice!. Dnevnik.hr (12. srpnja 2013.) pristupljeno 15. svibnja 2014.
  10. Rakitić dobio drugu kći Adaru: Nije mogla odabrati bolji dan! (1. svibnja 2016.) pristupljeno 3. rujna 2016.
  11. Borna Rupnik: Modrić najbolji vezni igrač Primere po izboru Marce, Jelavić na operaciju koljen, Sportnet, 21. listopada 2014. Pristupljeno 30. listopada 2016.
  12. Zapisnik. 5. sjednica Općinskog vijeća Općine Sikirevci, str. 16., opcina-sikirevci.hr, Sikirevci, 18. veljače, 2014., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 20. veljače 2015.), pristupljeno 12. siječnja 2019.
  13. Odluka o dodjeli odlikovanja Reda kneza Branimira s ogrlicom za izniman, povijesni uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije Narodne novine, 14. studenoga 2018.

Vanjske povezniceUredi

 U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Ivan Rakitić

Mrežna sjedištaUredi