Otvori glavni izbornik

Barun Ivan Škrlec Lomnički (Raslovo, Mađarska, 20. srpnja 1873. - Budimpešta, 12. siječnja 1951.), hrvatski političar i pravnik. Bio je hrvatski ban od 1913. do 1917. godine.

barun Ivan Škrlec Lomnički
Ivan Skerlecz

ban Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
trajanje službe
21. srpnja 1913. – 29. lipnja 1917.
Zamjenik Mark Aurel Fodroczy
Prethodnik Slavko Cuvaj
Nasljednik Antun Mihalović
Rođenje 20. srpnja 1873.
Smrt 12. siječnja 1951.
Zanimanje pravnik

Rani život i karijeraUredi

Potomak je stare turopoljske plemićke obitelji Šrklec Lomnički. Rođen je u Baranjskoj županiji u južnoj Mađarskoj. U kolovozu 1885. njegov otac Dragutin, katastarski ravnatelj u Pečuhu, imenovan je ravnateljem financija za Hrvatsku i Slavoniju. Tada dvanaestogodišnji Ivan dolazi u Zagreb. Ondje je završio tri razreda gimnazije, a preostalu izobrazbu i ispit zrelosti (maturu) završio je u mjestu Kaloči. Pohađao je studije prava u Pečuhu i Budimpešti, gdje je i promaknut u doktora prava. Po završetku studija 1896. počinje s radom u državnoj službi na mjestu pravnog vježbenika u Hrvatskom ministarstvu u Budimpešti. Na poziv mađarskog ministra predsjednika Kálmána Szélla postaje tajnik u Predsjedništvu mađarske vlade, gdje je obavljao dužnost šefa Predsjedničkog ureda te perovođe Ministarskog vijeća. Ministarski savjetnik postaje 1911. godine. Napredovanje u službi potvrđeno mu je i brojnim odličjima. Tako je 1903. odlikovan Komturnim križem reda Franje Josipa I., a 1912. dobiva i Križ Leopoldova reda.

BanovanjeUredi

 
Grof Tisza ulazi u sabornicu s banom Skerleczom i grofom Pejačevićem
 
Ban Škrlec (s polucilindrom) u posjeti oporavnom odjelu 25. domobranske pukovnije

1913. godine, nakon što je kraljevski povjerenik Slavko Cuvaj poslan na "trajni dopust", Škrlec je imenovan povjerenikom sa zadatkom da smiri političku situaciju u Hrvatskoj i pripremi povratak na ustavno stanje. Njegovim posredovanjem došlo je do sporazuma između Hrvatsko-srpske koalicije i grofa Tisze, predsjednika ugarske vlade. Za vrijeme pregovora na njega je 18. kolovoza Stjepan Dojčić izvršio neuspjeli atentat, ranivši ga u desnu ruku.[1] U zamjenu za preuzimanje vlasti u Hrvatskoj, HSK je izrazila potpunu odanost ugarskoj vladi na unionističkoj liniji.[2] Čim se dogovorio s HSK o raspodjeli kandidata po izbornim kotarima, 27. studenoga 1913. su objavljene dvije banske naredbe kojima su nevažećima proglašene mjere protiv novinstva te Zakon o pravu na sakupljanje.[2] Tim je činom prestao komesarijat u Hrvatskoj. Hrvatskoj je vraćen ustav, ukinut za Cuvajeva banovanja, a Skerlecz je imenovan banom na čelu "činovničke vlade". Ugarska je vlada 6. prosinca ukinula Željezničku pragmatiku, koja je bila povreda Hrvatsko-ugarske nagodbe nametanjem mađarskog na području Hrvatske, te donijela novu u kojoj su izostale odredbe o jeziku, ali je ipak ostala stara praksa, pa je mađarski jezik i dalje ostao službenim na svim linijama državnih željeznica u Hrvatskoj i Slavoniji. Nakon što je ugarska vlada uvidjela da joj Koalicija neće praviti probleme, novi izbori za Hrvatski sabor održani su 16. prosinca. Na njima je Koalicija dobila apsolutnu većinu u Saboru, iako je dobila manje glasova od oporbe (43.645 naprema 45.968).[2] Zemaljska vlada proširena je 17. lipnja 1914. novim odjelom za narodno gospodarstvo.

Za Skerleczova banovanja buknuo je I. svjetski rat. Protuobavještajna služba austro-ugarske vojske, Kriegsüberwachtungsamt (KÜA), zadužena za protuobavještajni rad u pozadini, počela je rad u zapadnom dijelu Trojednice (Srijem se nalazio uz granicu sa Srbijom, tadašnjom bojišnicom).[3] Škrlec se opirao KÜA kadgod je bilo moguće, raspitujući se za svako uhićenje.[3] Dok je za vrijeme rata austrijska polovica Monarhije bila diktatura pod kancelarom Karlom Stürgkhom, Škrlec je uspio sazvati Hrvatski sabor u lipnju 1915. te je uz manje prekide normalno djelovao tijekom čitavog rata. Odstupio je s banske stolice 29. lipnja 1917., nakon što je Tisza prestao biti predsjednikom vlade. Na mjestu bana naslijedio ga je Antun Mihalović.

KabinetUredi

Kasniji život i smrtUredi

Nakon smjene na položaju bana, Skerlecz se vratio u Mađarsku, te je umro u Budimpešti 1951. u 78. godini.

IzvoriUredi

  1. Ivan Čižmić: "O atentatu Stjepana Dojčića na komesara Ivana bar. Skerlecza 1913", Historijski zbornik 19-20 (1966-1967), str. 333-339.
  2. 2,0 2,1 2,2 Ivan Bulić, Politika Hrvatsko-srpske koalicije uoči Prvoga svjetskog rata 1907.–1913. ČSP, br. 2., 415.-453. (2012)
  3. 3,0 3,1 ban Ivan Skerlecz, austrian commanders

LiteraturaUredi

  • Ferdo Šišić: "Povijest Hrvata: pregled povijesti hrvatskoga naroda. 1526.-1918. drugi dio", Marjan tisak, Split, 2004. ISBN 953-214-198-7
  • Neda Engelsfeld: "Povijest hrvatske države i prava: razdoblje od 18. do 20. stoljeća", Pravni fakultet, Zagreb, 2002. ISBN 953-6714-41-8
  • "Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda", sv. 8 Š-Žva, Zagreb, 1982.


Prethodnik
Slavko Cuvaj
hrvatski ban
1913.-1917.
Nasljednik
Antun Mihalović