Otvori glavni izbornik

Ivana Šojat (Osijek, 26. veljače 1971.) je hrvatska književnica. Autor je eseja, poezije, kratkih priča, književnih prijevoda, novela i romana, od kojih je roman „Unterstadt“ nagrađivan više puta na književnim natječajima. Odlikovana je za promicanje hrvatske kulture u zemlji i inozemstvu.

Ivana Šojat
Rođenje 1971., Osijek, Hrvatska
Zanimanje književnik, prevoditelj, urednik
Nacionalnost Hrvat
Period pisanja od 2000.
Književne vrste roman, novela, kratka priča, poezija

ŽivotopisUredi

Ivana Šojat je završila gimnaziju i dvije godine studija matematike i fizike na Pedagoškom fakultetu sveučilišta u Osijeku. U Domovinski rat se uključila u kolovozu 1991. kao dragovoljac, radila kao tajnica i prevoditeljica od 1992. do 1993. u Uredu Ministarstva obrane Hrvatske za odnose s UN-om i Europskom Unijom. Godine 1993. se preselila u Belgiju, gdje je završila studij francuskog. Vratila se u Hrvatsku 2001. i zaposlila u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) u Osijeku. Od 2003. je aktivan član Hrvatskog društva književnika (DHK).[1]Na lokalnim izborima u Republici Hrvatskoj 2017. bila je kandidat Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) za gradonačelnika Osijeka. [2][3]

Književni radUredi

Ivana šojat piše eseje, poeziju, kratke priče, književne prijevode, novele i romane. Njeni naslovi su nagrađivani više puta na književnim natječajima, odlikovana je za promicanje hrvatske kulture i dobitnik je priznanja Grada Osijeka za književnost. Roman „Unterstadt“ je dramatiziran i režiran za kazališnu predstavu pod istim naslovom u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) u Osijeku. Predstava je 2012. dobila tri nagrade: Nagradu publike za predstavu godine portala Teatar.hr, Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju predstavu u cjelini i Nagradu hrvatskog glumišta za najbolje redateljsko ostvarenje.[4][5] Dijelovi romana „Unterstadt“ su 2015. uprizoreni pod naslovom „Elza hoda kroz zidove“ u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM).[6]
Ivana Šojat prevodi s francuskoga i engleskoga jezika, a između ostalih, prevela je i knjige Amélie Nothomb, Rolanda Barthesa, Raymonda Carvera, Gaoa Xingjiana, Pat Barker, Nuruddina Faraha, Alice Sebold, Moussa Nabatija, Luca Bessona, Paula Austera i Mathiasa Énarda. Suradnik je književnih revija: Književna revija (prijevodi: M. Couturier, R. Barthes, Lecarne), Europski glasnik (prijevodi: E. Brogniet, J.-L. Wauthier, Deblue), Mogućnosti, Književna rijeka (poglavlje vlastitog romana “Šamšiel” i poezija, te prijevod poezije belgijskog pjesnika S. Delaivea), Zarez (poezija), Quorum, Kolo, Nova Istra (vlastita poezija), Vijenac, Dubrovnik, Forum, Književna Republika, Poezija, Riječi, The Ugly Tree i Le Fram (vlastita poezija na francuskome jeziku). Napisala je i zbirku poezije na francuskome jeziku “Saint Espoir” koja još nije objavljena, no čiji su dijelovi objavljeni u belgijskom književnom časopisu Le Fram. Književni i pjesnički krug iz Kraainema (Bruxelles) je 1999. zbirku proglasio najboljom od pristiglih rukopisa.[1]

RadoviUredi

  • Roman Ezan, Fraktura Zagreb, 2018.
  • Zbirka poezije Ljudi ne znaju šutjeti, Fraktura Zagreb, 2016.
  • Kratke priče Emet i druge priče, Fraktura Zagreb, 2016.
  • Roman Jom Kipur, Fraktura Zagreb, 2014.
  • Roman Ničiji sinovi, Fraktura Zagreb, 2012.
  • Novele Ruke Azazelove, Fraktura Zagreb, 2011.
  • Roman Unterstadt, Fraktura Zagreb, 2009.
  • Novele Mjesečari, Fraktura Zagreb, 2008.
  • Zbirka poezije Sofija plaštevima mete samoću, V.B.Z. Zagreb, 2008.
  • Eseji I past će sve maske, Alfa Zagreb, 2006.
  • Kratke priče Kao pas, DHK Rijeka, 2006.
  • Zbirka poezije Utvare, Solidarnost Zagreb, 2005.
  • Zbirka poezije Uznesenja, Triler i DHK Rijeka, 2003.
  • Roman Šamšiel, Matica hrvatska Osijek, 2002.
  • Zbirka poezije Hiperbole, Hrašće Drenovci, 2000.

NagradeUredi

PriznanjaUredi

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi