Otvori glavni izbornik

Ivo Frangeš (Trst, 15. travnja 1920. - Zagreb, 29. prosinca 2003.) kroatist, slavist i talijanist, jedan od predstavnika zagrebačke stilističke škole, hrvatski književni povjesničar, akademik.

Ivo Frangeš
Ivo Frangeš
Ivo Frangeš
Rođenje 15. travnja 1920.
Smrt 29. prosinca 2003.
Nacionalnost Hrvat
Zanimanje književni povjesničar, esejist, prevoditelj
Portal: Životopis

ŽivotopisUredi

Rodio se 15. travnja 1920. u Trstu. Maturirao je 1938. u Sarajevu. Romanistiku i kroatistiku diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, 1943. Od godine 1946. asistent je pri Katedri za talijanski jezik i književnost u Zagrebu. Habilitirao je 1954. U razdoblju 1953. - 1956. lektor je hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu u Firenci i profesor hrvatske kulturne povijesti. U Firenci ga zatječe smrt Antuna Barca. Na poziv matičnog Filozofskog fakulteta u Zagrebu preuzima Katedru za noviju hrvatsku književnost, na kojoj radi do umirovljenja (1985.).

Jedan je, u okviru Hrvatskoga filološkog društva od osnivača i suurednika časopisa »Umjetnost riječi« (1957.), koji je bio prepoznatljivo glasilo Zagrebačke stilističke škole. Od 1962. Frangeševo se ime nalazi u impressumu prvog broja časopisa «Forum», edicije koju je pokrenuo Akademijin Razred za književnost. U njemu će Frangeš objaviti brojne književnopovijesne studije, literarne portrete i metodološke rasprave o hrvatskoj i europskoj literaturi. Od 1970. pokretač je i urednik časopisa »Croatica«.

Prevodio je s talijanskoga i francuskoga: između ostalih Machiavellija, Manzonija, Vergu, De Sanctisa, Stendhala i dr. Predavao je na mnogim europskim sveučilištima kao gost profesor (Krakov, Varšava, Moskva, Sankt Peterburg, Bordeaux, Prag, Frankfurt a/M, Köln, München, Göttingen, Heidelberg, Rim, Napulj, Trst, Pisa, Milano, Padova, Uppsala, Stockholm, Göteborg).

Ivo Frangeš umro je u Zagrebu 29. prosinca 2003. godine. Sahranjen je na Mirogoju.

Članstva i suradnjeUredi

  • Od 1960. izvanredni, a od 1968. redoviti član JAZU (HAZU).
  • 1983. dopisni je član Slovenske akademije znanosti in umetnosti u Ljubljani.
  • 2001. izabran za dopisnog člana Akademie der Wissenschaften zu Göttingen.

U razdoblju 1970. - 1972. predsjednik je Društva hrvatskih književnika i Saveza književnika Jugoslavije. Od 1970. bio je član Međunarodnoga slavističkog komiteta, kojemu je do smrti potpredsjednik. Bio je član Matice hrvatske, hrvatskog PEN-a i SEC-a (Europskog društva za kulturu).

Ivo Frangeš jedan je od organizatora, VIII. međunarodnog slavističkog kongresa u Zagrebu, 1978. Bio je član uredništva i suradnik znanstvenih projekata: Pet stoljeća hrvatske književnosti, Zagreb; Opera omnia - Sabrana djela Marka Marulića, Split; Stoljeća hrvatske književnosti, Zagreb; Hrvatska i Europa (HAZU). Bio je predsjednik i urednik manifestacije Knjiga Mediterana, Split, te organizator i voditelj prvog talijansko-hrvatskog simpozija Venezia - mito e antimito (Fondazione Cini - HAZU, 1997.).


Nagrade i priznanjaUredi

  • Godine 1970. dobiva republičku nagradu »Božidar Adžija« za znanstveni rad.
  • 1974. dobiva u Beču Herderovu nagradu.
  • Nagrada »Vladimir Nazor« za životno djelo dodijeljena mu je 1993.
  • 1993. dobiva i Humboldtovu znanstvenu nagradu u Bonnu.
  • Na prvom kongresu hrvatskih slavista u samostalnoj Hrvatskoj (Pula, 1995.) dobio je medalju »Antun Barac«.
  • Godine 1996. odlikovan je redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
  • Iste 1996. »Vjesnik« mu dodjeljuje Goranovu nagradu za knjigu Geschichte der kroatischen Literatur. Von den Anfängen bis zur Gegenivart, Böhlau Verlag, Köln, Weimar, Wien, 1995.
  • Državnu nagradu za cjelokupni znanstveni rad primio je 1999.


Izabrana djelaUredi

Objavio je brojne knjige i rasprave. Najvažnije su knjige:

  • Stilističke studije, 1959.
  • Studije i eseji, 1967.
  • Talijanske teme, 1967.
  • Matoš, Vidrić, Krleža, 1974.
  • Realizam (Povijest hrvatske književnosti, knj. 4), 1976.
  • Antun Barac, 1978.
  • Izabrana djela (PSHK, knj. 149), 1980.
  • Povijest hrvatske književnosti, 1987.
  • Suvremenost baštine, 1992.
  • Geschichte der kroatischen Literatur, 1995.
  • Hrvatska novela (s Viktorom Žmegačem), 1998.
  • August Šenoa: Karanfil sa pjesnikova groba – Nagelj s pesnikovega groba (s Jožetom Pogačnikom)
  • HAZU-SAZU, Zagreb-Ljubljana, 1997.
  • Ivan Mažuranić: Smrt Smail-age Čengića (s Milanom Mogušem), HAZU, Zagreb, 2001.


IzvoriUredi