Ivo Muhvić
Ivo (Ivan) Muhvić (Rijeka, 30. ožujka 1876. – Zagreb, 19. travnja 1942.), hrvatski skladatelj, vojni kapelnik i dirigent.
Život i djelovanje uredi
1900. je preuzeo dužnost zamjenika zborovođe pjevačkog društva "Kolo", gdje je jedno vrijeme bio samostalni zborovođa.[1]
Od 1901. pa sve do svoje smrti bio je kapelnik raznih vojnih postrojbi u Zagrebu. Između 1902. i 1909. je organizirao velike koncerte simfonijskih orkestara. 1910. godine skupina snimatelja iz "Östereichische Grammophon Gesellschaft" (Austrijsko gramofonsko društvo), podružnice tvrtke "His master's Voice" dolazi u Zagreb i snima gotovo sve naše umjetnike, a i neke strane koji su bili članovi zagrebačkog kazališta.[2] Među ostalima, u velikoj dvorani tadašnjeg hotela Pruckner u Ilici 44 snimili su i Vojničku glasbu carske i kraljevske 53. pukovnije pod ravnateljstvom kapelnika Ive Muhvića.[2][3] Većina je snimaka bila namijenjena domaćem tržištu, a izvodili su popularne i poznate pjesme.[2] To su najstarije snimke snimljene na teritoriju Hrvatske, a zvučni zapisi Muhvićeve glazbe su sačuvani do danas.[3] Ubrzo kao kapelnik vojne glazbe u Zagrebu odlazi u Berlin gdje 1921. godine u "Deutsches Gramophon Gesellschaft" snima veći broj narodnih himni, pučkih popijevaka, kola, koračnica i sl. Neke se od tih snimaka nalaze i u katalogu tvrtke "Polydor" izdanom u Beču 1927. godine.[2] Kao član Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja" s titulom Zmaj Riječanin, skladao je himnu DBHZ-a, Zmajevku.[4]
U Kraljevini Jugoslaviji Muhvić je postao viši kapelnik Glazbe Savske divizijske oblasti. Nacionalna i sveučilišna knjižnica ima snimku njegovog dirigiranja izvedbom hrvatske himne iz 1936.[5] Skladao je i Mačekovu koračnicu,[6] koja je vjerojatno služila za potrebe Hrvatske zaštite. Danas je popularna koračnica koju izvodi orkestar Hrvatske vojske.[6]
Nakon odlaska u mirovinu, nastavlja glazbeno djelovanje kao vanjski učitelj državne muzičke akademije za predmet "orkestracija vojne glasbe" te od 1934. vodi puhački orkestar "Glasba namještenika zagrebačkog električnog tramvaja".[7][8]
Za vrijeme NDH bio je dirigent i kapelnik Glasbe Bojnog zrakoplovstva.[9]
Djela uredi
Osim dirigiranja uspješno se bavio i skladanjem, najviše za limeni puhački orkestar te pedagoškim radom, predavajući orkestraciju za vojne orkestre na Glazbenoj akademiji u Zagrebu od 1936. do 1941.[5] Skladao je koračnice, orkestralne pjesme i kantate. Među njegovim najvažnijim djelima su opera Uskok, uvertira Zrinski-Frankopan, Staroslavenska misa i dopunjavanje nedovršene opere Pavliha Viktora Parme.
Izvori uredi
- ↑ Stari hrvatski časopisi - pregledavanje - naslov. dnc.nsk.hr. Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ a b c d radiomuseum-croatia.com, povijest fonografa i gramofona. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. svibnja 2009. Pristupljeno 4. siječnja 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ a b Ivan Gerersdorfer: Koncerti sa starih ploča, Muzej Grada Zagreba (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 23. lipnja 2013. Pristupljeno 4. siječnja 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Svečano sijelo Glavnog zbora DBHZ u povodu 100. obljetnice osnutka i 15. obljetnice obnove[neaktivna poveznica]
- ↑ a b Značajne prinove NSK u 2010., izbor - katalog izložbe, 93. str.[neaktivna poveznica]
- ↑ a b OSRH, puhački simfonijski orkestar Oružanih snaga RH
- ↑ Stari hrvatski časopisi - pregledavanje - naslov. dnc.nsk.hr. Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ Stari hrvatski časopisi - pregledavanje - naslov. dnc.nsk.hr. Pristupljeno 9. kolovoza 2023.
- ↑ Sojat-Bikić, Glazba iz kutije, MGZ (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 23. lipnja 2013. Pristupljeno 4. siječnja 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)