Wikipedija

Ivo Rubić

Ivo Rubić (Sumartin, 15. siječnja 1897. – Rogač (Šolta), 2. travnja 1961.), hrvatski zemljopisac i antropogeograf.[1][2][3]

Ivo Rubić
Rođenje 15. siječnja 1897.
Sumartin
Smrt 2. travnja 1961.
Rogač (Šolta)
Polje Geografija
Institucija Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu
Poznat po Naši otoci na Jadranu
Portal o životopisima

Životopis uredi

Mladost i obrazovanje uredi

Rodio se je na otoku Braču, gdje mu je otac službovao kao financijski službenik. Otac mu se je rodio u Katunima u župi Radobilji. U Sumartinu je završio osnovnu školu. Bio je izvrstan učenik. Obitelj nije bila imovinskog stanja za ga moći dalje školovati. Smjestili su ga u splitsko sjemenište gdje je stekao gimnazijsku naobrazbu. Ratne 1915. završio je srednju školu. Poslijeratne 1919. završio je bogoslovlje u Zadru.[1][3]

Zaredio se je za svećenika. Oduševio se zemljopisom. Dobio je stipendiju za studij zemljopisa na novoosnovanom Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Studirao na sveučilištima u Zagrebu, Beču i Ljubljani. Doktorska promocija mu je bila 1923. godine u Ljubljani.

Znanstveno-istraživačko rad uredi

Od godine 1924. bio je asistentom na Zemljopisnom institutu ljubljanskog Sveučilišta. Zaslužan za razvoj zemljopisne znanosti u Sloveniji. Dio je hrvatskog naraštaja zemljopisaca koja je u Ljubljani osnovala Geografsko društvo 1922. godine, kojem je iste godine postao prvi predsjednik i doživotni član. U tom je društvu bio predavačem sljedeće dvije godine. Također je u tom razdoblju pridonio slovenskoj znanosti osnovavši slovenski zemljopisni znanstveni časopis koji je bio glasilo društva, časopis Geografski vestnik. Za taj je list pisao stručne članke.

Jedan je od osnivača i Hrvatskog geografskoga društva. Za profesora je položio 1924. godine te je još iste godine predavao u Splitu na biskupskoj klasičnoj gimnaziji. Predavao na Ženskoj realnoj gimnaziji sve do 1941. godine i talijanske okupacije Splita. Pridonio je osnivanju Pomorskog muzeja u Splitu, kojem je bio prvi rukovoditelj. Taj muzej otvoren je 1925. godine. Usavršavao se je u Berlinu gdje je 1930./31. studirao antropogeografiju i u Francuskoj.

Domoljubnim pisanjem zamjerio se fašističkoj Italiji. Napisao je knjigu Talijani na Primorju Kraljevine Jugoslavije zbog čega su ga fašisti označili neprijateljem i bio je predmetom njihovih napada. Jedan od glavnih propagatora hrvatskoga mora, primorja i pomoraca, zainteresirao široke mase i mladež za probleme mora i pomorstva. Živo djelovao na osnivanju i organiziranju Jadranske straže, društva koje je u međuratnom razdoblju promicalo pomorsku orijentaciju države i preduvjete za budući položaj ondašnje države na Sredozemlju.

U Drugom svjetskom ratu prebjegao je odmah u NDH. Prvo je bio u Zagrebu 1941., pa sljedeće tri godine u Brodu na Savi učitelj i nastavnik, a školske godine 1944./45. bio je u Križevcima učitelj i nastavnik. Od 1946. radi u Geografskome zavodu Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

Poslije rata pri zagrebačkom Sveučilištu osnovan je Prirodoslovno-matematički fakultet. Rubić je pozvan za profesora antropogeografije. Ondje je predavao u svojstvu docenta od 1946. do 1949. godine. Godine 1949. stekao je naslov izvanrednog profesora a od 1953. redoviti je profesor zemljopisa. Njegov je učenik bio budući hrvatski akademik Josip Roglić. Skupa su radili pri organizaciji novog Geografskog instituta te izrađivanju plana i programa nastave zemljopisa. Rubić i Roglić su važni i za političku povijest Hrvatske. Sudjelovali su u radu Komisije za razgraničenje Italije i Jugoslavije pri vladi NR Hrvatske i FNR Jugoslavije 1945./46. godine.[1][2][3]

Područje njegova znanstvenog zanimanja i istraživanja bili su Jadran i Sredozemlje, zatim antropogeografija (socijalni zemljopis hrvatskih otoka i priobalja), regionalni i ekonomski zemljopis te teorijski pristup zemljopisu.[1] Bio je suradnik Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža.[2] Bio je vodeći antropogeograf u Hrvatskoj i cijeloj ondašnjoj Jugoslaviji. Borio se da zemljopisna znanost ne ostane ograničena samo na geomorfologiju i morfogenetiku, nego da bude sveobuhvatna, u čemu se osjeća trag njegova klasičnog obrazovanja gdje ga je privlačila humanistička antropogeografska problematika, više od čisto prirodnjačke morfologije koju nikad nije zanemario.[3]

Rubić je pokopan u crkvi svojih predaka u obiteljskoj grobnici, u Radobilji, na granici Kreševa i Katuna.[1]

Djela uredi

(izbor)[1][2][3]

  • Naši otoci na Jadranu (1926.)[4]
  • Naša međa prema Italiji (1926.)[5]
  • Ispaša na Biokovi (1929.)
  • Talijani na primorju Kraljevine Jugoslavije (1930.)[6]
  • Split i njegova okolica (1930.)[7]
  • Nova Njemačka (1931.)[8]
  • Jadranska straža i njena svrha (1932.)[9]
  • Po zapadnom Mediteranu (1933.)[10]
  • Međe našeg Primorja (1936.)
  • Mali oblici na obalnom reljefu istočnog Jadrana (1937.)
  • Naši otoci na Jadranu (1952.)[11]
  • Slavonski i Bosanski Brod (1953.)[12]
  • Geografija svijeta: u četiri knjige (suautor, 1954. – 1956.)[13]
  • Zemlja i čovjek: osnovi antropogeografije (1956.)
  • Evropsko-azijsko-afrički Mediteran: kratka geografska studija (1959.)[14]
  • Antropogeografija Zadra (u rukopisu)

Rubić je također autor više udžbenika i brojnih znanstvenih radova.

Izvori uredi

Bilješke i literatura
  1. ↑ a b c d e f Stjepan Roglić: Profesor Dr. Ivo Rubić, HPD Sveti Jure, 19. studenoga 2012. Pristupljeno 14. studenoga 2017.
  2. ↑ a b c d Ivo Rubić, Hrvatska enciklopedija LZMK, Zagreb. Pristupljeno 14. studenoga 2017.
  3. ↑ a b c d e Branimir Gušić: Prof. Dr Ivo Rubić (1897-1961) , Zbornik za narodni život i običaje: Prof. Dr Ivo Rubić (1897-1961), HAZU, 1964., str. 765-768. Pristupljeno 14. studenoga 2017.
  4. ↑ Ivo Rubić, Naši otoci na Jadranu, Centrala Jadranske straže, Split, 1926.; četiri izdanja do 1928.
  5. ↑ Ivo Rubić, Naša međa prema Italiji, Naklada pokrajinskog odbora Jugoslavenske Matice u Splitu, Split, 1926.
  6. ↑ Ivo Rubić, Talijani na primorju Kraljevine Jugoslavije, Jugoslavenski bureau, Split, 1930.
  7. ↑ Ivo Rubić, Split i njegova okolica, Jadranska straža, Split, 1930.
  8. ↑ Ivo Rubić, Nova Njemačka, Hrvatska štamparija Gradske štedionice, Split, 1931.
  9. ↑ Ivo Rubić, Jadranska straža i njena svrha, Glavni odbor Jadranske straže, Split, 1932.
  10. ↑ Ivo Rubić, Po zapadnom Mediteranu, Jadranska straža, Split, 1933.
  11. ↑ Ivo Rubić, Naši otoci na Jadranu, Odbor za proslavu desetgodišnjice mornarice, Split, 1952.; pretisak: Ogranak Matice hrvatske u Zadru, Zadar, 2017., ISBN 9789532471120
  12. ↑ Ivo Rubić, Slavonski i Bosanski brod, Zbornik za narodni život i običaje 36/1953.; članak je dostupan u digitalnom obliku u knjižnici HAZU na: dizbi.hazu.hr
  13. ↑ Ivo Rubić, Rude Petrović et al., Geografija svijeta: u četiri knjige, Seljačka sloga, Zagreb, 1954-1956.
  14. ↑ Ivo Rubić, Evropsko-azijsko-afrički Mediteran: kratka geografska studija, Školska knjiga, Zagreb, 1959.

Vanjske poveznice uredi

Mrežna mjesta
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ivo_Rubić&oldid=6243015"