Otvori glavni izbornik

Dr Ivo de Giulli (Dubrovnik, 1876. - Dubrovnik, 1957.) je bio hrvatski političar, diplomat, pravnik i javni radnik.[1] Po struci je bio odvjetnik. Bio je Hrvat.[2]

Bio je gradskim vijećnikom u Dubrovniku.[3]

Uređivao je i izdavao list Crvenu Hrvatsku od 1905. do 1907. godine. List se tiskao u tiskari njegove obitelji u Dubrovniku od ožujka 1906. godine.[4]

Bio je značajnim dioničarom Hrvatske vjeresijske banke, moćnog predstavnika hrvatskog kapitala, jer je ta banka smjela osnivati podružnice diljem Austro-Ugarske. Ista je banka bila gospodarskim osloncem Samostalna organizacija Hrvatske stranke.[5]

Zbog članstva u tom odboru, austrijske su sudske vlasti naredile uzapćenje njegove cjelokupne pokretnei nepokretne imovine, kao i Anti Trumbiću i Juliju Gazzariju iz Šibenika, zbog "veleizdaje".[6] Za vrijeme 1. svjetskog rata bio je članom Jugoslavenskog odbora[7], čijeg je pariškog ureda bio šef.[8] 1916. je uručio francuskom ministarstvu vanjskih poslova memorandum o hrvatskom pitanju; istovremeno pred Pašićem branio Supila, za razliku od srpskih predstavnika u Odboru.[9] Naime, jedino se de Giulli slagao sa Supilom koji je još 1915. razgovarajući s srbijanskim dužnosnicima rekao da Hrvati moraju znati u kakvu državnu zajednicu ulazu, drugim riječima da unutrašnje uređenje buduće Jugoslavije treba biti riješeno prije konačnog ujedinjenja.[10]

Smatrao je bitnim ravnopravnost vjera u budućoj državi, pa je stoga smatrao potrebnim da Kraljevina Srbija treba pokazati pred zajednicom europskih naroda ozbiljnu namjeru kojom bi promijenio pravoslavlju status povlaštene vjere u državi Srbiji, jer joj je ondje ustavom bio osiguran položaj državne vjere.

Potpisnikom je varšavske konvencije o unifikaciji određenih relativnih pravila međunarodnog zračnog prometa od 12. listopada 1929. [11][12]

U Kraljevini Jugoslaviji bio je generalnim konzulom u Jeruzalemu. Nakon što je taj konzulat otvoren 31. prosinca 1936. godine, de Giulli je ukazom od 30. travnja 1937. postao generalnim konzulom, a dužnost je počeo obnašati 29. studenoga 1937. godine. Održavao je veze s kolonijom Židova koji su iselili s područja Kraljevine Jugoslavije u Palestinu nakon 1. svjetskog rata. Pratio je bit i probleme arapsko-židovskih odnosa.[13]

Napisao je djelo:

  • La vie maritime des Yugoslaves et leur marine marchande, 1918.[14]

IzvoriUredi

  1. Google Knjige Anali Historijskog odjela Centra za znanstveni rad Jugoslavenske akademije u Dubrovniku, Svesci 13-14, 1976.
  2. Archive.org The Southern Slav's Appeal.
  3. Google Knjige Jugoslavenski program: Spomenice jugoslavenskoga odbora u Londonu o jugoslavenskom pitanju predane francuskoj i britanskoj vladi g. 1915 i g. 1916. Izdao Odbor Narodnoga Vijeća SHS. za okupirane krajeve u Zagrebu, 1919.
  4. Google Knjige Anali Historijskog odjela Centra za znanstveni rad Jugoslavenske akademije u Dubrovniku, 1976.
  5. Anali Dubrovnik 36 (1998.) Pero Depolo: Političke struje u Dubrovniku i aneksija Bosne i Hercegovine (I. dio)
  6. Google Knjige Mogućnosti, opseg 20,Izd. 5-10, 1973.
  7. LZMK Jugoslavenski odbor
  8. Google Knjige Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, 1966.
  9. Google Knjige Journal of Croatian studies , Opseg 38, 1997.
  10. Tereza Ganza Aras: Frano Supilo u svjetlu najnovijih istraživanja
  11. Presidência da República D20704
  12. Google Knjige
  13. Jewish Community of Bosnia and Herzegovina Židovi u diplomatskim arhivima Kraljevine Jugoslavije (bošnjački)
  14. Google Knjige