Ivor Martinić
Ivor Martinić (Split, 7. lipnja 1984.), hrvatski dramatičar.
ŽivotopisUredi
Diplomirao dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 2006. profesionalno radi kao dramaturg na produkcijama u ZKM-u, HNK-u Zagreb, Dječjem kazalištu Dubrava, kazalištu Mala scena, Teatru &TD, na Eurokazu i na Riječkim ljetnim noćima. Između ostalih, potpisuje adaptacije ili dramaturgije predstava Sramota (J.M Coetzee, režija: Saša Božić, ZKM/Eurokaz/k.o), Rock'n'roll za dva miša (po Ezopu, režija: Ivica Šimić, Mala scena), Ružno pače (po H.Ch. Andersenu, režija: Robert Waltl, ZKM), Baba Jaga je snijela jaje (Dubravka Ugrešić, režija: Ivica Buljan, Riječke ljetne noći), Alisa u zemlji čudesa (Lewis Carroll, režija: Renata Carola Gatica, ZKM), Ciganin, ali najljepši (Kristian Novak, režija: Ivica Buljan, HNK Zagreb) i mnoge druge...
Kao dramatičar debitira 2009. godine dramom Ovdje piše naslov drame o Anti u režiji Ivice Šimića i izvedbi Gradskog kazališta mladih, Split. Ista drama postavljena je u Engleskoj, Srbiji i Belgiji. Belgijska produkcija drame u režiji Jerôme Nayera igrala je u Off programu prestižnog avignonskog festivala 2013. godine.
Drama o Mirjani i ovima oko nje njegova je najpoznatija drama praizvedena 2010. u Jugoslavenskom dramskom kazalištu u režiji Ive Milošević. Naslovnu ulogu odigrala je legendarna srpska glumica Mirjana Karanović. Predstava je doživjela veliki broj izvedbi, brojna gostovanja te je osvojila desetak festivalskih nagrada. U Hrvatskoj je drama premijerno izvedena u listopadu 2010. kao prva dramska premijera kojom je otvorena jubilarna 150. sezona Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Drama je postavljena i u Sloveniji (režija: Dušan Jovanović, Mestno gledališče ljubljansko), Argentini (režija: Guillermo Cacace, Teatro Picadero)[1] i Urugvaju (režija: Diego Arbelo, Comedia Nacional)
Godine 2011. praizvedena je njegova drama Moj sin samo malo sporije hoda u režiji Janusza Kice i produkciji Zagrebačkog kazališta mladih. Predstava je postigla veliki uspjeh, osvojila više od dvadeset kazališnih nagrada, te tako postala jedna od najnagrađivanijih kazališnih predstava u povijesti hrvatskog kazališta. Sam autor se svojim trećim dramskim tekstom potvrdio kao jedan od najboljih suvremenih hrvatskih dramatičara pa je tako kritičarka Helena Braut u Vjesniku zaključila: «Imamo modernoga, hrabroga i iznimno nadarenog autora, s osobitim osjećajem za ženske likove, autora koji donosi čehovljansku atmosferu u naše doba, nevjerojatno zreloga, sposobnog uočiti neuralgične trenutke doba u kojem živimo i vrlo originalnim jezikom prenijeti ih na scenu."[2], a kritičarka Nataša Govedić u Novom listu je zapisala: "Tekst Ivora Martinića jedan je od najboljih, najslojevitijih dramskih komada recentne domaće autorske ponude""[3] Premijerom drame u sklopu Međunarodnog festivala dramatike Europa + Amerika u Buenos Airesu započinje njegov proboj na španjolsko govorno područje. Predstava u režiji Guillerma Cacace postigla je veliki uspjeh; odigrana je više od 500 puta, te je prozvana „fenomenom nezavisnog kazališta“. Predstava je nagrađena brojnim nagradama uključujući prestižnu ACE nagradu društva kazališnih kritičara Argentine za najbolju predstavu nezavisnog kazališta.[4] Drama je postavljena i u Boliviji, Čileu, Meksiku, Paragvaju, Peruu, Urugvaju, Venezueli... Također je postavljena u Srbiji i Francuskoj te u brojnim studentskim produkcijama u Hrvatskoj, Argentini i Španjolskoj.
Od 2016. godine živi u Barceloni gdje nastavlja uspješnu spisateljsku karijeru.
2019. godine uspješno je praizvedena njegova drama Dobro je dok umiremo po redu u režiji Aleksandra Švabića i produkciji ZKM-a. Predstava je doživjela veliki uspjeh, te je dobila sjajne kritike. Kritičarka Nataša Govedić zapisala je u Novom listu "Tekst Ivora Martinića pogađa najbolniji problem suvremene hrvatske svakodnevice: emigraciju kao oblik života."[5] Iste godine praizvedena je i njegova drama Bilo bi šteta da biljke krepaju s kojom započinje novu fazu stvaralaštva. Dramu postavlja samostalno, te se prvi put pojavljuje na pozornici u interakciji sa glumcima.
Njegove drame prevedene su na više od dvadeset jezika, a neki od prijevoda su i objavljeni.
Često surađuje s Hrvatskim radijem u čijem su dramskom programu izvedene gotovo sve njegove drame.
Jedan je od osnivača web portala hrvatske drame Drame.hr.
KazališteUredi
Praizvedbe kazališnih dramaUredi
- 2009. Ovdje piše naslov drame o Anti, režija: Ivica Šimić, Gradsko kazalište mladih, Split
- 2010. Drama o Mirjani i ovima oko nje, režija: Iva Milošević, Jugoslavensko dramsko kazalište, Beograd
- 2011. Moj sin samo malo sporije hoda, režija: Janusz Kica, ZKM, Zagreb
- 2014. Bojim se da se sada poznajemo, režija: Miriam Horwitz, Theatre und Orchester Heidelberg/GDK Gavella, Zagreb
- 2015. Kad je dijete dijete bilo, režija: Yulia Roschina, Mestno gledališče ljubljansko, Ljubljana (po motivima filma Nebo nad Berlinom W.Wendersa)
- 2016. An instant (dio omnibusa What We Are Made Of), režija: Patrick J O'Reilly, Tinderbox Theatre Company, Belfast, Sjeverna Irska
- 2019. Dobro je dok umiremo po redu, režija: Aleksandar Švabić, ZKM, Zagreb
- 2019. Bilo bi šteta da biljke krepaju, Teatrum/KunstTeatar/T25, Zagreb
NagradeUredi
- 2005. Marin Držić (Ministarstvo kulture) za dramu Jednostavno nesretni.
- 2007. Fabriqué en Croatie (Društvo REZ) za dramu Ovdje piše naslov drame o Anti.
- 2010. Mali Marulić (Festival hrvatske drame za djecu) za dramu Ovdje piše naslov drame o Anti.
- 2011. Nagrada "Veljko Maričić" (Međunarodni festival malih scena) za dramu Drama o Mirjani i ovima oko nje.
- 2012. Zlatni smijeh (Dani satire Fadila Hadžića) za dramu Moj sin samo malo sporije hoda.
- 2012. Zlatni lovorov vijenac (MESS, Sarajevo) za dramu Moj sin samo malo sporije hoda.
- 2012. Teatar.hr Nagrada Publike (Teatar.hr) za dramu Moj sin samo malo sporije hoda.
- 2012. Nagrada hrvatskog glumišta (HDDU) za dramu Moj sin samo malo sporije hoda.
- 2014. Marul (Marulićevi dani) za dramu Moj sin samo malo sporije hoda.
- 2014. Specijalno priznanje (Susret kazališta lutaka Bosne i Hercegovine, Bugojno) za dramatizaciju romana Knjiga o džungli (Rudyard Kipling)
- 2015. Nagrada za najbolji dramski tekst (Festival prvoizvedenih predstava, Aleksinac) za dramu Moj sin samo malo sporije hoda.
- 2018. Nagrada "Darko Gašparović" (Međunarodni festival malih scena) za dramaturgiju za predstavu Ciganin, ali najljepši (Kristian Novak)
Broj kazališnih produkcija u razdoblju od 2009. do 2019. godineUredi
Drame Ivora Martinića igrane su i u inozemstvu. Moj sin samo malo sporije hoda njegova je najizvođenija drama.
| Zemlja | Broj produkcija |
|---|---|
| Hrvatska | 6 |
| Srbija | 3 |
| Argentina | 2 |
| Urugvaj | 2 |
| Slovenija | 2 |
| Belgija | 1 |
| Engleska | 1 |
| Francuska | 1 |
| Sjeverna Irska | 1 |
| Njemačka | 1 |
| Bolivija | 1 |
| Čile | 1 |
| Meksiko | 1 |
| Paragvaj | 1 |
| Peru | 1 |
| Venezuela | 1 |
| UKUPAN BROJ PRODUKCIJA | 26 |
FilmografijaUredi
Scenarij za dugometražne filmoveUredi
- 2020. Ljudi ne mogu letjeti, režija: Zrinko Ogresta
IzvoriUredi
- ↑ Culturenet.hr vijest pristupljeno 22. rujna 2017
- ↑ Kritika Helene Braut pristupljeno 28. prosinca 2011
- ↑ Kritika Nataše Govedić pristupljeno 28. prosinca 2011
- ↑ Članak pristupljeno 20. kolovoza 2015
- ↑ Kritika Nataše Govedić pristupljeno 1. listopada 2019