Ivor Martinić

Ivor Martinić (Split, 7. lipnja 1984.), hrvatski dramatičar.

ŽivotopisUredi

Diplomirao dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 2006. profesionalno radi kao dramaturg na produkcijama u ZKM-u, HNK-u Zagreb, Dječjem kazalištu Dubrava, kazalištu Mala scena, Teatru &TD, na Eurokazu i na Riječkim ljetnim noćima. Između ostalih, potpisuje adaptacije ili dramaturgije predstava Sramota (J.M Coetzee, režija: Saša Božić, ZKM/Eurokaz/k.o), Rock'n'roll za dva miša (po Ezopu, režija: Ivica Šimić, Mala scena), Ružno pače (po H.Ch. Andersenu, režija: Robert Waltl, ZKM), Baba Jaga je snijela jaje (Dubravka Ugrešić, režija: Ivica Buljan, Riječke ljetne noći), Alisa u zemlji čudesa (Lewis Carroll, režija: Renata Carola Gatica, ZKM), Ciganin, ali najljepši (Kristian Novak, režija: Ivica Buljan, HNK Zagreb) i mnoge druge...

Kao dramatičar debitira 2009. godine dramom Ovdje piše naslov drame o Anti u režiji Ivice Šimića i izvedbi Gradskog kazališta mladih, Split. Ista drama postavljena je u Engleskoj, Srbiji i Belgiji. Belgijska produkcija drame u režiji Jerôme Nayera igrala je u Off programu prestižnog avignonskog festivala 2013. godine.

Drama o Mirjani i ovima oko nje njegova je najpoznatija drama praizvedena 2010. u Jugoslavenskom dramskom kazalištu u režiji Ive Milošević. Naslovnu ulogu odigrala je legendarna srpska glumica Mirjana Karanović. Predstava je doživjela veliki broj izvedbi, brojna gostovanja te je osvojila desetak festivalskih nagrada. U Hrvatskoj je drama premijerno izvedena u listopadu 2010. kao prva dramska premijera kojom je otvorena jubilarna 150. sezona Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Drama je postavljena i u Sloveniji (režija: Dušan Jovanović, Mestno gledališče ljubljansko), Argentini (režija: Guillermo Cacace, Teatro Picadero)[1], Urugvaju (režija: Diego Arbelo, Comedia Nacional)...

Godine 2011. praizvedena je njegova drama Moj sin samo malo sporije hoda u režiji Janusza Kice i produkciji Zagrebačkog kazališta mladih. Predstava je postigla veliki uspjeh, osvojila više od dvadeset kazališnih nagrada, te tako postala jedna od najnagrađivanijih kazališnih predstava u povijesti hrvatskog kazališta. Sam autor se svojim trećim dramskim tekstom potvrdio kao jedan od najboljih suvremenih hrvatskih dramatičara pa je tako kritičarka Helena Braut u Vjesniku zaključila: «Imamo modernoga, hrabroga i iznimno nadarenog autora, s osobitim osjećajem za ženske likove, autora koji donosi čehovljansku atmosferu u naše doba, nevjerojatno zreloga, sposobnog uočiti neuralgične trenutke doba u kojem živimo i vrlo originalnim jezikom prenijeti ih na scenu."[2], a kritičarka Nataša Govedić u Novom listu je zapisala: "Tekst Ivora Martinića jedan je od najboljih, najslojevitijih dramskih komada recentne domaće autorske ponude""[3] Premijerom drame u sklopu Međunarodnog festivala dramatike Europa + Amerika u Buenos Airesu započinje njegov proboj na španjolsko govorno područje. Predstava u režiji Guillerma Cacace postigla je veliki uspjeh; odigrana je više od 500 puta, te je prozvana „fenomenom nezavisnog kazališta“. Predstava je nagrađena brojnim nagradama uključujući prestižnu ACE nagradu društva kazališnih kritičara Argentine za najbolju predstavu nezavisnog kazališta.[4] Drama je postavljena i u Boliviji, Čileu, Meksiku, Paragvaju, Peruu, Urugvaju, Venezueli... Također je postavljena u Srbiji i Francuskoj te u brojnim studentskim produkcijama u Hrvatskoj, Argentini i Španjolskoj.

Od 2016. godine živi u Barceloni gdje nastavlja uspješnu spisateljsku karijeru.

2019. godine uspješno je praizvedena njegova drama Dobro je dok umiremo po redu u režiji Aleksandra Švabića i produkciji ZKM-a. Predstava je doživjela veliki uspjeh, te je dobila sjajne kritike. Kritičarka Nataša Govedić zapisala je u Novom listu "Tekst Ivora Martinića pogađa najbolniji problem suvremene hrvatske svakodnevice: emigraciju kao oblik života."[5] Iste godine praizvedena je i njegova drama Bilo bi šteta da biljke krepaju s kojom započinje novu fazu stvaralaštva. Dramu postavlja samostalno, te se prvi put pojavljuje na pozornici u interakciji sa glumcima.

Njegove drame prevedene su na više od dvadeset jezika, a neki od prijevoda su i objavljeni.

Često surađuje s Hrvatskim radijem u čijem su dramskom programu izvedene gotovo sve njegove drame.

Jedan je od osnivača web portala hrvatske drame Drame.hr.

KazališteUredi

Praizvedbe kazališnih dramaUredi

NagradeUredi

Broj kazališnih produkcija u razdoblju od 2009. do 2021. godineUredi

Drame Ivora Martinića igrane su i u inozemstvu. Moj sin samo malo sporije hoda njegova je najizvođenija drama.

Zemlja Broj produkcija
Hrvatska 6
Argentina 4
Slovenija 4
Srbija 3
Urugvaj 2
Venezuela 2
Belgija 1
Engleska 1
Francuska 1
Sjeverna Irska 1
Njemačka 1
Bolivija 1
Čile 1
Meksiko 1
Paragvaj 1
Peru 1
Španjolska 1
UKUPAN BROJ PRODUKCIJA 32

FilmografijaUredi

Scenarij za dugometražne filmoveUredi

IzvoriUredi

   
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske (https://www.culturenet.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u OTRS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.