Izabela Francuska (1292. – 1358.)

Za druga značenja pogledajte Izabela Francuska (1241. – 1271.).
Dinastija Capet
(originalni ogranak)
Hugo Capet
Djeca
   Robert II.
Robert II.
Djeca
   Henrik I.
   Robert I. Burgundski
Henrik I.
Djeca
   Filip I.
   Hugo od Vermandoisa
Filip I.
Djeca
   Luj VI.
Luj VI.
Djeca'
   Luj VII.
   Robert I., grof Dreuksa
Luj VII.
Djeca
   Marija Capet
   Alisa
   Margareta
   Alis, grofica Veksina
    Filip II.
   Agnez, od Francuske
Filip II. August
Djeca
   Luj VIII.
Luj VIII.
Djeca
   Luj IX.
   Robert I., grof Artoisa
   Alfons, grof Toulouse
   sveta Izabela Francuska
   Karlo I., kralj Sicilije i Napulja
Luj IX.
Djeca
   Filip III.
   Robert od Clermonta
   Ivan Tristan
Filip III.
Djeca
   Filip IV.
   Karlo III., grof od Valoisa
   Luj, grof Evreuksa
   Margarita od Francuske
Filip IV. Lijepi
Djeca
   Luj X.
   Filip V.
   Izabela Francuska
   Karlo IV.
Luj X.
Djeca
   Ivana II. Navarska
   Ivan I.
Ivan I.
Filip V.
Karlo IV.

Izabela Francuska, Isabelle de Valois, "žena-vuk" (1292.22. kolovoza 1358.) je bila supruga kralja Engleske Edvarda II.

Dugoočekivana kćer francuskog kralja Filipa IV. zaručuje se za engleskog prijestolonasljednika Edvarda II. nedugo po svom rođenju. Osnovni razlog za veselje zbog njenog rođenja na francuskom dvoru bilo je upravo to već unaprijed dogovoreno vjenčanje. Kako su tadašnji engleski i francuski kralj imali velika teritorijalno sporna pitanja oni su ih nastojali uvijek riješiti uz pomoć kraljevskih vjenčanja i miraza.

Izabela Francuska

Prvo takvo vjenčanje je bilo ono između francuske princeze Margarete koja je imala samo 17 godina i 60-godišnjeg Edvarda I. To vjenčanje dogodilo se još 1299. godine, nakon čega se čekalo još manje od devet godina da bi došlo do vjenčanja Izabele stare 12 godina s novim engleskim kraljem Edvardom II. starijim 27 godina.

Iako je tijekom braka rođeno 4 djece, on nije bio sretan. Problem koji Izabela nikada ne oprašta mužu su njegove javno iskazane homoseksualne sklonosti (Piers Gaveston, Hugo Despenser mlađi). O tome je li stvarni razlog za njenu pobunu protiv muža bilo Edvardovo uzdizanje svojih ljubimaca iznad žene ili Izabela koja je našla ljubavnika s kojim se nije mogla družiti danas se više ne može utvrditi.

Godine 1325. Izabela i Roger Mortimer Wigmorski koji joj je bio ljubavnik dižu uz pomoć Izabelinog brata, francuskog kralja Karla X., bunu protiv Edvarda II. U trenutku kada se njena plaćenička vojska iskrcava u Engleskoj 21. rujna 1326. godine nitko ne želi braniti nesposobnog kralja. Formalno svrgavanje kralja se izvršava 25. siječnja 1327. u trenutku krunjenja Edvard III. za kralja Engleske. Državnu vlast tada preuzimaju Izabela i Mortimer kao regenti maloljetnog kralja. U tom svojstvu oni naređuju pogubljenje zatvorenog Edvarda II.

Taj događaj njen sin nikad nije oprostio svojoj majci. U trenutku sticanja punoljetnosti Edvard III. naređuje pogubljenje Mortimera radi pobune protiv kralja Edvarda II., dok je Izabela sinovom odlukom osuđena na život u samostanu.

Bez obzira na presudu Izabeli je bilo dopušteno posjećivati dvor, tako da je u 14. stoljeću doživjela rijetko zadovoljstvo da ugleda svoju praunuku prije vlastite smrti 22. kolovoza 1358.

Od sve djece kralja Filip IV. ona je posljednja vladala, iako ne Francuskom i ne kao kraljica nego regentica. Njen sin Edvard III. će koristeći se svojim predcima po Isabelinoj strani započeti stogodišnji rat smatrajući da ima pravo na francusku krunu kao jedini unuk Filipa IV.

Vanjske poveznice uredi