Izostavnik
Izostavnik ili apostrof ( ’ i ' ) – grč. απόστροφος za apóstrophos, okretanje; razgodak je kojim se označava izostavljeno slovo ili skup slova, uglavnom u književnoumjetničkim djelima. Oblikom je jednak jednostrukom navodniku.
’ '
|
Pravopisni znakovi |
---|
bjelina ( ) |
Matematički znakovi |
operatori ( + ) ( – ) ( : ) ( × ) ( · ) ( / ) |
Ostali znakovi |
stupanj ( ° ) |
Uporaba u jeziku
urediKnjiževnost
urediIzostavnikom se često služe pjesnici da bi održali metriku:
- August Šenoa, Povjestice
Bio jednom postolar,
Pošten čovjek al’ već star:
Mnogo djece mnogo treba,
A u kući nema hljeba;
A djeca sve viču "kruha!"
Otkud kruha? Nužda ’e gluha.
"Dobro veče, stari goso!
Već je hora, pusti pos’o;
Brže-bolje ’ajdmo sada!
Puna mjera, sedam ljeta,
Put mojega treba svijeta."
A majstoru naopako!
"Čekaj dokle večeramo;
Tko će gladan sad u pak’o?
Izostavljanje izostavnika
urediIzostavnik se u književnoumjetničkim djelima na hrvatskom jeziku ne piše na kraju krnjeg infinitiva i glagolskog priloga sadašnjeg (pisat, gledat, trčeć, trudeć se...)
Izostavnik se također ne navodi ni kad se sažimanjem dvaju samoglasnika dobiva jedan (ko < kao, gledo < gledao, reko < rekao...):
- Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu. ( Antun Gustav Matoš, Utjeha kose)
- Ivan Gundulić, Osman
Ah, njegova slika u tkanju
stekla izvrsnos toliku je
da bi reko pazeć na nju:
"I sad misli i svjetuje!"
- Josip Pupačić, Zaljubljen u ljubav
Volio sam je
kao travu
i kao jasenje,
ko trstiku i kanarinca,
ko uspavanku
i majčino buđenje.
Drugi jezici
urediU engleskome jeziku služi za skraćivanje glagolskih oblika:
- I’ll < I will, I’m < I am, she’s < she is, we’re > we are, I’d > I had/would, I can’t > I cannot, they won’t < they will not
U engleskom se također koristi sa suglasnikom s za izražavanje pripadnosti, što se naziva saski genitiv:
- Marina’s, Mark’s, John’s, Sandra’s (posvojni pridjevi)
Iako se u njemačkome jeziku genitiv sa -s piše bez izostavnika (Michaels, Evas, Charlys, Charlies), apostrof se koristi u imenima koja završavaju slovima s i z kako bi se izbjeglo pisanje ss (postoji kao njemačko dvostruko s) ili zs:
- Charles’, Scholz’, Markus’, Johannes’, Heuss’, Boris’
U talijanskome jeziku apostrofom se označava elizija (gubitak završnog samoglasnika jedne riječi ispred druge riječi koja također počinje samoglasnikom):
- Dilegua il sogno d’arte che m’accese. (Guido Gozzano, In casa del sopravissuto)
U mnogim se jezicima također koristi za skraćivanje:
Uporaba izvan jezika
urediU brojnim prezimenima:
- O’Reilly, D’Angelo, M’Gregor (potonje umjesto McGregor ili MacGregor)
Često se rabe i u ukrašavanju imena i prezimena izvanzemaljaca u znanstvenofantastičnim djelima:
- B’ellana, Qo’noS, Hur’q, Mow’ga
Ukošenija ravna inačica apostrofa ( ′ ) rabi se za označavanje stopa i palaca (inča).
Jednostrukim i dvostrukim znakom označavaju se kutne i vremenske minute i sekunde: 31°41’ 59’’ (31 stupanj, 41 minuta, 59 sekundā); 8’ 31’’ (8 minutā i 31 sekunda).
U matematici se znakom apostrofa označavaju derivacije funkcija: prva, f’(x); druga, f’’(x); i još neke više. Njime se također dodatno imenuju varijable: x' za x-crtano, x-prim.