Otvori glavni izbornik

Jacques-Bénigne Bossuet (Dijon, 27. rujna 1627. - Pariz, 12. travnja 1704.), francuski klasicistički književnik, teolog i biskup.

Jacques-Bénigne Bossuet
Jacques-Bénigne Bossuet 1.PNG
Portret Bossueta, djelo Hyacintha Rigauda
Rođenje 27. rujna 1627.
Dijon
Smrt 12. travnja 1704.
Pariz
Zanimanje biskup, teolog, književnik
Nacionalnost Francuz
Književni period 17. stoljeće

Sadržaj

ŽivotopisUredi

Rođen je u Dijonu, u Burgundiji, u obitelji visokih dužnosnika. Stekao je temeljno teološko i opće obrazovanje. Veoma rano su došle do izražaja njegove govorničke sposobnosti. Sa 16 godina svojim govorom je zadivio sve prisutne u salonu Rambouillet. Godine 1649. postaje doktor teologije, a za svećenika je posvećen 1652. U crkvenoj službi isticao se vrijednošću i upornošću, posebno kao propovjednik. Biskup postaje 1669., a već sljedeće godine izabran je za prjestolonasljednikovog učitelja. Ovu dužnost vršio je do 1680. godine i u tom razdoblju, između ostalog, sastavljao je i niz rasprava i udžbenika za svog slavnog, ali ne mnogo sposobnog, učenika. Posljednje godine svog života Bossuet provodi u intezivnom radu na učvršćivanju katoličke vjere i Crkve i na teološkim raspravama sa protestantima i kvijetistima.

TeologUredi

Bossuet je bio tvrd i nepokolebljiv dogmatičar, braneći čistoću katoličke vjere od svih suvremenih heretika i opasnosti. Pored protestantizma i kvijetizma, on je brani i od umjetnosti, prije svega kazališta, u kome vidi nedovoljno jasno iskazanu moralnu pouku, ako je uopće i ima. Izgovorene povodom vjerskih blagdana, Bossuetove propovijedi predstavljaju napor da se "čista evanđeoska misao" pretvori u riječ.

Pored propovedi, Bossuet je napisao i veliki broj posmrtnih govora, izgovorenih poslije smrti crkvenih dostojanstvenika i znamenitih ličnosti sa dvora Luja XIV. I ovi govori su ispunjene moralnim poukama, razmišljanjima o ljudskoj sudbini, taštini, ništavnosti i jednakosti pred Bogom i siromašnih i bogatih, moćnih i slabih. Sudeći o svemu uvijek samo sa gledišta nadmoćne vere i crkve, bez ikakvih ličnih raspoloženja, on je u ovim govorima bio strog, čak i prema onim ličnostima za koje su bili rezervirani samo laskanje i hvalospjevi. U tom pogledu, Bossuet donekle odskače u vremenu u kom je živio. Svoje propovijedi je brižljivo i strpljivo pisao, ali nije ih nikad objavljivao. To su učinili njegovi potomci, 68 godina nakon njegove smrti.

KnjiževnikUredi

U Bossuetovim spisima sve je podređeno osnovnoj ideji o Bogu. U njima je sve simetrično, skladno, jednostavno i uzvišeno. I pored toga, kroz vanjsku formu, idejno hladnu i mračnu, probija se snaga Bossuetovog snažnog lirskog temperamenta. Trudeći se biti strog teolog, on je često i nadahnuti pjesnik. Mnoge rečenice zvuče kao poezija puna ritma, aliteracija, asonanci, unutrašnjih rima.

IzvoriUredi

  • Francuska književnost, knjiga prva, u okviru Edicije strane književnosti, Izdavačko preduzeće „Nolit“, Beograd, 1976. (srp.)

Vanjske povezniceUredi

 U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Jacques-Bénigne Bossuet
 Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Jacques-Bénigne Bossuet