Jakobinci

Društvo prijatelja ustava (francuski: Société des amis de la Constitution), preimenovano u Društvo jakobinaca, prijatelja slobode i jednakosti (Société des Jacobins, amis de la liberté et de l'égalité) nakon 1792. i obično poznat kao Jakobinski klub (Club des Jacobins) ili jednostavno Jakobinci, bio je najutjecajniji politički klub tijekom Francuske revolucije 1789. Razdoblje njegovog političkog uspona uključuje vladavinu terora , tijekom kojeg je više od deset tisuća ljudi bilo suđeno i pogubljeno u Francuskoj, mnogi zbog političkih zločina.

Ulaz u društvo Jakobinaca

Prvobitno osnovan 1789. od strane anti-rojalističkih zastupnika iz Bretanje, klub je prerastao u nacionalni republikanski pokret, s preko pola milijuna članova. Jakobinski klub bio je heterogen i uključivao je obje istaknute parlamentarne frakcije ranih 1790-ih, La Montagne i Žirondince. Od 1792.1793. Žirondinci su bili istaknutiji u vođenju Francuske kada su objavili rat Austriji i Pruskoj, zbacili kralja Luja XVI. i uspostavili Francusku Prvu republiku. U svibnju 1793. čelnici La Montagne frakcije na čelu s Maximilienom Robespierreom uspjeli su izbaciti žirondinsku frakciju i kontrolirali vladu do srpnja 1794.[1] Njihovo vrijeme u vladi bilo je izraženo u visokoj razini političkog nasilja, pa je iz tog razloga razdoblje jakobinske vlade identificira se kao Vladavina terora.[2] U listopadu 1793. giljotiniran je 21 istaknuti Žirondin. Vlada u kojoj dominira La Montagne pogubila je 17.000 protivnika diljem zemlje, kao način da suzbije pobunu u Vendée i federalističke pobune te da spriječi ponovne pojave. U srpnju 1794. Nacionalna konvencija je gurnula upravu Robespierrea i njegovih saveznika s vlasti i dala pogubiti Robespierrea i 21 suradnika. U studenom 1794. zatvoren je jakobinski klub.

Jakobinski terorUredi

Jakobinski teror je ime koje se odnosi na razdoblje vlasti jakobinaca u kojem je bilo najraširenije nasilno uklanjanje političkih suparnika.[3] Prava eksplozija nasilja dogodila se padom monarhije u ljeto 10. kolovoza 1792. i osnivanjem pariške komune.[3] Početak faze označila je smrtna presuda kralju u siječnju 1793.: revolucionarna skupština je s jednim jedinim glasom izglasala presudu kojom se osuđivalo kralja na smrt, te je jakobinska "većina" (s jednim jedinim članom više od parlamentarne manjine) tu presudu žurno odmah naredni dan i izvršila.[3] Pariška komuna je Zakonodavnoj skuštini nametnula osnivanje izvanrednog suda i rujanski pokolj.[3] Tijekom nekoliko dana pobjednici počinili pokolj u zatvorima Pariza (oko 1000 mrtvih,većinom običnih zatvorenika)[3] 17. rujna 1793. Konvent je izglasao Zakon o sumnjivima.[3] Počeo je niz poitičkih procesa koji su doveli do pogubljenja kraljice, Filipa od Orleansa i brojnih predstavnika umjerene struje.[3] U posljednjoj fazi terora (lipanj i srpanj 1794.) govorilo se o velikom teroru koji je rezultirao s oko 1000 smrtnih presuda mjesečno.[3] Broj uhićenih od ožujka 1793. do srpnja 1794. procjenjuje se na oko pola mlijuna.[3] Uhićenja i osude su često bili rezultat opasnog djelovanja agitatora poput Heberta i ekstremističkih grupa (npr. Kordeljeri).[3]

Teror je kulminirao zakonom izglasanim 10. lipnja 1794. kojim su ukinute istrage, odvjetnici i branitelji.[3]


  Nedovršeni članak Jakobinci koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.


IzvoriUredi

  1. Jacobin Club | History, Members, & Facts | Britannica. www.britannica.com (engleski). Pristupljeno 24. veljače 2022.
  2. Internet History Sourcebooks. sourcebooks.fordham.edu. Pristupljeno 24. veljače 2022.
  3. a b c d e f g h i j k Povijest, 12. svezak , HRVATSKO IZDANJE, Europapress sholding ,ISBN 978 953 300 046 6 , stranice 588 ,589