Jakov Bienenfeld

Jakov Bienenfeld (Zagreb, 28. srpnja 1948. – Zagreb, 9. veljače 2016.), hrvatski poduzetnik.

Jakov Bienenfeld
Rođenje	28. srpnja 1948.
Smrt	9. veljače 2016.
Nacionalnost	Hrvat
Etnicitet	Židov
Državljanstvo	Hrvatska
Zanimanje	poduzetnik, građevinar
Roditelji	Zlatko Bienenfeld
Portal o životopisima

Životopis

Jakov Bienenfeld je rođen u Zagrebu 28. srpnja 1948. u židovskoj obitelji Zlatka Bienenfelda. Mnogi članovi njegove obitelji stradali su za vrijeme Holokausta. Bienenfeldov otac je bio osobni savjetnik ministra obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška, te general bojnik u Hrvatskoj vojsci. Bienenfeld je uspješan poduzetnik koji posjeduje nekoliko uspješnih tvrtki, uključujući putničku agenciju i građevinsku firmu. Devedesetih godina Bienenfeld je doveo u Hrvatsku poznatu njemačku robnu marku Escadu, te postao ovlašteni zastupnik. Bienenfeld je dugogodišnji član "Židovske općine Zagreb", te član vijeća iste.

Godine 1991., tijekom Domovinskog rata, Bienenfeld je suorganizirao konvoj na trajektu "Iliriji" koji je dopremio humanitarnu pomoć opkoljenom Dubrovniku pod napadom velikosrpskih snaga. Nakon pada Vukovara aktivno je sudjelovao u pripremi planova za razmjenu zarobljenih Vukovaraca. Bienenfeld je uspostavio vezu s Beogradom preko Pariza, te je 10. prosinca 1991. godine oslobođena prva grupa zarobljenih Vukovaraca među kojima su bili doktorica Vesna Bosanac, doktor Đuro Njavro, pater Ante Perković i drugi. Uz pomoć general bojnika Slobodana Praljka, tijekom Opsade Sarajeva, Bienenfeld je organizirao spašavanje 1200 židova iz Sarajeva. Bienenfeld je svjedočio u korist obrane Slobodana Praljka tijekom njegovog suđenja pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Godine 1994. Bienenfeld je navodno odbio ponudu Predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, a koji mu je ponudio izgradnju nove zagrebačke sinagoge na mjestu stare, koju je tijekom Drugog svjetskog rata srušio režim Nezavisne Države Hrvatske. Bienenfeld je, prema njegovom intervjuu iz 2013. godine, predsjedniku Tuđmanu rekao kako: nije pristojno graditi velebnu sinagogu dok je širom Hrvatske srušeno 1800 crkvi i 2000 škola.

Godine 2012. Bienenfeld je ocijenio štetnim izjavu predsjednika Ive Josipovića koji je pred Knesetom, prilikom posjeta Izraelu, dao izjavu da se Hrvati moraju iskupiti za zlodjela počinjena nad Židovima tijekom Drugog svjetskog rata. Bienenfeld je izjavio: Mislim da je štetno razmišljanje kako se Hrvati moraju i za što iskupljivati.

Bienenfeld smatra da je Hrvatska na dnu Europe po antisemitizmu, te da ga gotovo i nema. Bienenfeld je od početka tvrdio da njegov znanac general Ante Gotovina nije kriv za ratne zločine koji su mu bili stavljani na teret pred međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu. Bienenfeld zamjera bivšem predsjedniku Stjepanu Mesiću miješanje u raskol "Židovske općine Zagreb" kada je stao na stranu rabina Kotela Da-Dona, Slavka i Ive Goldsteina, a koji su kasnije osnovali novu općinu "Bet Israel". Bienenfeld tvrdi da ga je Mesić jednom prilikom prozvao da se ponaša kao nacist, unatoč tome što je Bienenfeldu 40 članova obitelji pobijeno tijekom Holokausta.

Godine 2013. Bienenfeld se izjasnio protiv gradnje nove sinagoge u Praškoj ulici u Zagrebu, jer vjeruje da troškove održavanja iste "Židovska općina Zagreb" neće moći financirati.

Citati

»Mislim da je štetno razmišljanje kako se Hrvati moraju i za što iskupljivati. Hajdemo pojednostavniti priču, jedan dio Hrvata u povijesti je mom narodu nanio zlo i ...točka! Gotovo. Amen. Hrvati se nemaju za što iskupljivati. To što su ustaše napravili, ne ide kao grijeh u nasljedstvo, tu se ne poistovjećujete s nama. Zar sam ja kriv ako je netko ubio Isusa i razapeo ga? Nisam. Niste ni Vi krivi za ono što je radio Boban i netko drugi tada. Vi ne možete nositi istočni grijeh.«

(Jakov Bienenfeld, 2012. godine u intervju za Hrvatski tjednik.)

»Hrvati kao korpus nisu antisemiti. Ja nemam antisemitskih iskustava u Hrvatskoj. Možemo biti ponosni na tretman koji Židovi imaju u ovoj zemlji. Je li bilo antisemitskih ispada? Je, Mladen Schwartz je najveći antisemit, a on je Židov. Kao Židov stalno ponavljam: nemam rezervnu domovinu, Izrael nije moja rezervna domovina. Izrael su moji korijeni, a Hrvatska je moja domovina, tu rastu moja djeca, moja žena je Hrvatica.«

(Jakov Bienenfeld, 2013. godine u intervju za Jutarnji list.)

»Nekoliko puta prolazili smo kroz srpske položaje, od Metkovića preko Neretve uz Drinu do Foče, pa natrag prema Sarajevu. Drugi put smo 1993. izvlačili ljude iz Sarajeva preko Jablanice. Svaki kamion je dobio metak, a sve to vrijeme pratili su nas Praljkovi ljudi. Svi vozači od reda bili su Hercegovci koji su nesebično spašavali Židove. Sjećam se da su nam Srbi pretražujući vozila ukrali zlato ljudi koje smo izvlačili. Kad sam došao na granicu, zaprijetio sam im i dao im tri sata da dostave to zlato natrag. Rekao sam da će biti samo jedne novine u Ugandi koje o tomu ne će pisati, da ću objaviti u svijetu da su opljačkali imovinu Židova. I za sat vremena zlato je vraćeno do zadnjeg novčića. Samo je jedna mala skupina Židova iz Sarajeva otišla preko Beograda avionom. Tada smo rekli dosta, ne će nam Srbi spašavati Židove. Niti jedan jedini Židov nije poslije izašao preko Srbije. Prvim je avionom išlo u Zagreb 18 ljudi, a preostale smo prebacili u konvojima.«

(Jakov Bienenfeld, 2012. godine u intervju za Hrvatski tjednik o spašavanju židova u BiH.)

»Sjećam se kad je Tiho Blaškić došao mojemu tati žaleći se da mora u Haag. Onda mu je moj tata rekao: 'Tiho, sine, obuci generalsku odoru, sjedni na prvi zrakoplov i odleti u Amsterdam i reci im da se hrvatske generale ne dovodi, hrvatski generali dolaze sami i sigurno ćeš dobiti pet godina manje.' Kod Gotovine je, na žalost, bilo drugačije. On je vojnik i odradio je posao za koji je dobio nalog. Gotovinu sam dobro poznavao. Nisam tužitelj i sudac, ali ja ne vidim njegovu krivnju.«

(Jakov Bienenfeld, 2012. godine u intervju za Hrvatski tjednik o generalima Tihomiru Blaškiću i Anti Gotovini.)

»Ja doživljavam Bleiburg kao spomenik stratištu na Križnom putu. Bleiburg se dogodio dok je još bio rat, ustaše se nisu htjeli predati i uhvatili su ih. Sada za mene počinje tragedija. Kad su ih partizani uhvatili i krenuli vraćati natrag, pobili su 20, 30 tisuća ljudi, a među njima i mnogo civila. Zločin nije napravljen na Bleiburgu, zločin je Križni put. Za mene spomenik na Bleiburgu ovjekovječuje i prikazuje zločine komunističkih vlasti učinjene nakon događaja na Bleiburgu.«

(Jakov Bienenfeld, 2012. godine u intervju za Hrvatski tjednik o Bleiburgu i Križnom putu.)

»Uvijek je na suprotnoj strani od svih nas. Meni je čitava obitelj poginula u Jasenovcu, drugi iz obitelji, njih 40 poginuli su u jednoj noći u Sarajevu. Kako biste se Vi ponašali da vam netko nakon toga kaže da ste nacist? On nije rekao, doduše, da sam ja nacist, nego da se ponašam kao nacist. Ipak, samo se nacisti ponašaju kao nacisti. Igra riječi, ali zamislite kako sam se ja osjećao. Mesić koji je išao s cvijećem iz Jasenovca i prenemagao se nad plamenom u Yad Vashemu, nanio je enormnu štetu Židovskoj općini u Zagrebu i Židovima u Hrvatskoj. Najbolje nam je da ga što prije zaboravimo, ali oprostiti mu ne možemo. Na žalost, on ne uviđa pogrešku da je meni s 40 mrtvih u obitelji nepristojno reći da se ponašam kao nacist.«

(Jakov Bienenfeld, 2012. godine u intervju za Hrvatski tjednik o bivšem predsjedniku Stjepanu Mesiću.)

Literatura

• Snješka Knežević, Aleksander Laslo. 2011. Židovski Zagreb. AGM, Židovska općina Zagreb. Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8