Otvori glavni izbornik

Jakov Kopilović (Subotica, 9. srpnja 1918. - 18. studenog 1996.) je hrvatski književnik iz Bačke, Vojvodina. U rodnom gradu završava pučku školi i nižu gimnaziju, a privatno okončava gimnazijsko obrazovanje, nakon čega, uz rad, pohađa studij slavistike na Hrvatskom sveučilištu u Zagrebu, gdje diplomira 1954. Poslije II. svjetskog rata vraća se u Suboticu, gdje obavlja razne dužnosti u prosvjeti, a jedno vrijeme je i pročelnik Gradske knjižnice. Nakon udara na hrvatske proljećaše je u mirovini. Pjesništvom se počeo baviti kao suradnik časopisa Klasja naših ravni, godišnjaka Danica i drugih hrvatskih publikacija. Kako zapaža Milovan Miković: «Kopilović je izraziti i istančani lirik, koji poticaje svojemu pjesništvu nalazi u bačkoj nizini, njezinim prividno smirenim izazovima i ljepoti pejzaža, što je prošaran salašima, sred kojih se nalazi Subotica, drevna bunjevačkohrvatska metropola, a pjesnik njome opčaran posvećuje joj mnoge stihove. Dodajmo ovome, u jednom razdoblju svoga života pjesnik je uvjerena kako sve: Čega se taknem postaje pjesma(U hramu stiha), stoga cijelim svojim pjesničkim bićem pojavnost svijeta kojim je okružen pokušava pretočiti u stih.» Svojim djelima uvršten je Jakov Kopilović u antologiju poezije bunjevačkih Hrvata 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.

DjelaUredi

  • Daleko od zavičaja, Zagreb, 1944.
  • Tisuću i jedna noć, Subotica, 1946.
  • Soneti, Subotica, 1953.
  • U dolu jablan, Subotica, 1964.
  • Radosti, Subotica, 1966.
  • Mozaik (zajedno sa P. Bačićem, B. Bedeom, M. Molcerom), Subotica, 1967.
  • Sjeverna jesen, Subotica, 1967.
  • Medaljoni, Subotica, 1967.
  • Njiva patnje, Subotica, 1968.
  • Žedan đeram, Subotica, 1968.
  • Đerdan, Subotica, 1979.
  • Cesta pod suncem, Subotica, 1983.
  • Moja dužijanca, Subotica, 1994.


Pojedina djela Jakova Kopilovića na mađarski je jezik preveo njegov dugogodišnji prijatelj glazbenik, skladatelj, pedagog, pjesnik i prevoditelj Matija Molcer.

IzvoriUredi