Janko Drašković

hrvatski preporoditelj i političar

Grof Janko Drašković (Zagreb, 20. listopada 1770.Radgona ( Bad Radkersburg), 14. siječnja 1856.), bio je hrvatski političar, "najstariji hrvatski preporoditelj". Prvi predsjednik Matice hrvatske.[1]

Janko Drašković
Janko Drašković
Janko Drašković 1843.
Rođenje 20. listopada 1770.
Smrt 14. siječnja 1856.
Nacionalnost Hrvat
Zanimanje političar
Portal o životopisima

Hrvatska velikaška obitelj Drašković, čije rodoslovlje seže u 15. stoljeće, dala je niz istaknutih ratnika, političara i crkvenih dostojanstvenika. Mnogi članovi obitelji isticali su se visokom naobrazbom, a četvorici je bila povjerena i časna služba hrvatskog bana.

Životopis uredi

 
Grof Janko Drašković (Vlaho Bukovac, 1908.)

Najpoznatiji član obitelji – grof Janko Drašković rodio se 20. listopada 1770. godine u Zagrebu. Sin je pukovnika, grofa Ivana VIII. i Eleonore Felicite, rođ. Malatinski. Bio je jedan od najobrazovanijih ljudi svog doba u Hrvatskoj.[2] Govorio je i pisao hrvatski, latinski, njemački, francuski, talijanski, mađarski i rumunjski jezik, a poznavao je i sve slavenske jezike. Osnovnu izobrazbu stekao je privatnim poukama na obiteljskim imanjima Brezovica, Rečica kraj Karlovca i u mjestima u kojima je njegov otac kao časnik austrijske vojske bio na službi. Pohađao je zagrebačku Klasičnu gimnaziju.[3] Studij prava i filozofije završio je u Beču.[4] U mladosti se posvetio vojnoj karijeri u austrijskoj vojsci i sudjelovao je (od 1789. do 1792. godine) u ratu protiv Francuza postigavši čin natporučnika. Vojsku je morao prekinuti, vjerojatno zbog bolesti, krajem 1792. godine.[4] No, ipak od 1802. do 1805. godine sudjelovao je u protufrancuskim ratovima u Dalmaciji, kada je prvo imao čin potpukovnika, a potom čin pukovnika.[4] Nakon smrti prve supruge Cecilije vjenčao se 1808. godine s barunicom Franciskom Kulmer von Rosenpichl und Hohenstein (1788. – 1846.). Ponovno je sudjelovao u protunapoleonskim ratovima od 1809. do 1811. godine.[4]

Kao čovjek snažnih domoljubnih osjećaja – ušao je u krug najistaknutijih sudionika hrvatskog narodnog preporoda, premda su mu bile već 62 godine kada se aktivno pridružio narodnom pokretu. Potkraj 1832. godine grof Janko Drašković je u Karlovcu objavio politički spis pisan štokavskim narječjem, naslovljen Disertacija iliti razgovor darovan gospodi poklisarom, koji zapravo predstavlja prvi cjeloviti i zreli nacionalni program u hrvatskoj kulturnoj i političkoj povijesti. Disertacija je, što ukazuje i puni naslov spisa, zapravo bila politički naputak za buduće zastupnike koje je Hrvatski sabor trebao izabrati za zajednički Ugarsko-hrvatski sabor u Požunu (današnja Bratislava). Grof Drašković savjetuje buduće zastupnike da se založe za ujedinjenje svih hrvatskih zemalja u jednu političku cjelinu koju on naziva Velika Ilirija, a koja bi obuhvaćala (tadašnju) Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Vojnu krajinu, Rijeku i Bosnu, i slovenske zemlje Kranjsku, Štajersku i Korušku.

Grof Drašković je i književno sudjelovao u hrvatskom preporodu, te je 1835. godine u Danici objavio tri pjesme („Poskočnica“, „Pĕsma domorodska“ i „Napitnica ilirskoj mladeži“) u kojima slavi domovinu, slobodu i vino i osuđuje narodne izdajice. Godine 1836. godine u istome časopisu objavio je pjesmu „Mladeži ilirskoj“ u kojoj zadužuje mladež za uvođenje „domorodnog jezika“.[5]

Grof Drašković je potaknuo i rad Ilirske čitaonice koja je ponajviše njegovom zaslugom i osnovana 1838. godine i ubrzo postala žarištem hrvatskog preporoda. Do 1848. godine kada se povukao iz vodstva bio je prvak Narodne stranke.

Smrt uredi

 
Grob Janka Draškovića na zagrebačkom Mirogoju.

Umro je 14. siječnja 1856. godine u Radgoni (Bad Radkersburg), u Štajerskoj, gdje je bio na liječenju u radgonskoj bolnici.[6] Pokopan je na groblju u Gornjoj Radgoni (Oberradkersburg) zato što Radgona sve do početka 20. stoljeća nije imala vlastito groblje.[6] Od 13. lipnja 1893. godine, kada su njegovi posmrtni ostatci preneseni, počiva u Ilirskoj arkadi na zagrebačkom groblju Mirogoju.

Kad je umro, osiromašen, u Radgoni, oglasili su se poštovatelji njegova domovinskoga djela: među njima dva najveća hrvatska pjesnika — Ivan Mažuranić i Petar Preradović.

Kad su njegovi posmrtni ostatci bili preneseni u zajedničku grobnicu na Mirogoju 1893. godine, Hrvatsko sveučilišno literarno društvo Zastava objavilo je malu, lijepo opremljenu spomenicu kao zahvalu za sve ono što je napravio za hrvatski narod i za hrvatsku mladež.[7]

Djela uredi

  • Disertatia iliti Razgovor Darovan Gospodi Poklisárom Zakonskim y buduchjem Zakonotvorzem Kraljevinah nasih Za buduchu Dietu Ungarsku odaslanem, Karlovac 1832.; Leipzig, 1834.; pretisak Karlovac, 1991.
  • Ein Wort an Iliriens hochherzige Töchter über die ältere Geschichte und neueste literarische Regeneration ihres Vaterlandes, Zagreb, 1838.; Prag, 1845.
  • Gedrengte(!) historisch-politische Darstellung des Ungari-schen Landtages, 1832–1834., (u rukopisu)

Rodoslovlje uredi

Spomen uredi

Izvori uredi

  1. Predsjednici Matice hrvatske, matica.hr, pristupljeno 18. veljače 2023.
  2. Drašković, Janko, enciklopedija.hr, pristupljeno 18. veljače 2023.
  3. rž, 3. lipnja 1607. – Crkva osnovala prvu gimnaziju u Hrvatskoj. Narod.hr, 3. lipnja 2016. (pristupljeno 4. lipnja 2016.)
  4. a b c d Josip Burić, Grof Janko Drašković // Pleter: časopis udruge studenata povijesti, sv. 1, br. 1, 2017., str. 193.-202., (Hrčak), str. 193., pristupljeno 19. veljače 2023.
  5. Josip Burić, Grof Janko Drašković // Pleter: časopis udruge studenata povijesti, sv. 1, br. 1, 2017., str. 193.-202., (Hrčak), str. 195., pristupljeno 19. veljače 2023.
  6. a b Ivan Rihtarič, Prijenos posmrtnih ostataka grofa Janka Draškovića iz Gornje Radgone u Zagreb, povijest.net, pristupljeno 19. veljače 2023.
  7. Josip Bratulić, Janko Drašković u krugu hrvatskih preporoditeljaArhivirana inačica izvorne stranice od 19. veljače 2021. (Wayback Machine), Kolo, broj 3, jesen 2007. ISSN 1331-0992 (pristupljeno 30. ožujka 2013.)
  8. Znameniti Hrvati, grof Janko Drašković, posta.hr, pristupljeno 19. veljače 2023.
  9. Odjeci. Obilježen Dan Matice hrvatske, matica.hr, pristupljeno 18. veljače 2023.

Vanjske poveznice uredi

Sestrinski projekti uredi

 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Janko Drašković

Mrežna sjedišta uredi