Jantarna kiselina

Jantarna kiselina je organska kiselina. Formule je HOOC · (CH2)2 · COOH[1] odnosno HOOC(CH2)2COOH.[2] Dvobazična je kiselina. Pojavljuje se u obliku bezbojnih kristala oblika pločica ili prizma. Topljivi su u vrućoj vodi, alkoholu i acetonu.[3][2] Talište joj je na 188 °C.[2] Gorkasta je okusa. Nije higroskopna.[4]

Sudjeluje u metabolizmu svih živih stanica. Međuproizvod je je ciklusa limunske kiseline. U prirodi ju nalazimo u jantaru i nekim biljkama (alge, lišajevi, grožđe, repa i dr.[2]).[3] U biljaka nastaje nepotpunom oksidacijom glukoze. Djelimice se javlja i kod alkoholnoga vrenja kao sporedni proizvod. Također se javlja i pri razgradnji glutaminske kiseline.[4]

Prvi čovjek koji ju je izolirao je Georgius Agricola 1546. godine. Dobio ju je suhom destilacijom jantara.[3] Dobivamo ju iz maleinske (katalitičkim hidrogeniranjem[2] ) i fumarne kiseline.[4]

Soli i estere[2] jantarne kiseline nazivamo sukcinatima.[3]

U vinarstvu se ponekad ubraja u nehlapljive kiseline. Poželjna u vinu, do određene granice. Prelazak dopustivog praga hlapljivih kiselina javlja se ako se vino dobilo od nezrelog grožđa, vino se onda mora ponekad otkiseliti.[5]

Koristi ju se u prehrambenoj industriji kao prirodno sredstvo za reguliranje kiselosti. Često upotrebljava u praškastim proizvodima koji imaju dugi rok trajanja. E-broja je E363. Smatra ju se bezopasnom.[3] Osim te namjene, jantarnu kiselinu primjenjuje se u proizvodnji bojila, sintetskih smola i farmaceutskih pripravaka.[2]

IzvoriUredi

  1. Hrvatski leksikon jantarna kiselina, (pristupljeno 2. studenoga 2015.)
  2. a b c d e f g Hrvatska enciklopedija jantarna kiselina, LZ Miroslav Krleža (pristupljeno 2. studenoga 2015.)
  3. a b c d e Proleksis enciklopedija online jantarna kiselina, LZ Miroslav Krleža, objavljeno: lipanj 2012 (pristupljeno 2. studenoga 2015.)
  4. a b c E-brojevi jantarna kiselina (pristupljeno 2. studenoga 2015.)
  5. Prvi hrvatski vinogradarski portal Nenad Bižić: Pretok i bistrenje vina (pristupljeno 1. studenoga 2015.)