Otvori glavni izbornik

Jaroslav I., veliki knez Kijeva

(Preusmjereno s Jaroslav Mudri)
U vrijeme vladavine Jaroslava Mudrog, Kijevska Rus' se nalazila na vrhuncu svoje moći

Jaroslav Vladimirovič Mudri (staroslavenski: Ярослав Мудрый, stari nordijski: Jarizleifr); (978.-1054.); je novgorodski i potom veliki kijevski knez, koji je bio na čelu prve istočnoslavenske države Kijevske Rusi tijekom razdoblja između 1019. i 1054. godine. Jaroslav je bio sin kijevskog kneza Vladimira Velikog i kneginje Rohnide (Rogneda, ili Rogneda Rogvoldovna) iz staroruske kneževine Polocka. Za vrijeme Jaroslava Kijevska Rus' se nalazila na vrhuncu kulturne, vojne i političke moći. Jaroslav je utemeljitelj zakonika Rus'ka pravda.

Jaroslav je u svoje vrijeme bio posljednji knez koji je vrlo uspješno odoljevao svim vojnim i političkim napadima te je razvijao kršćansku kulturu stvorivši od Kijeva i Kijevske Rusi najveće gospodarsko i kulturno središte srednjovjekovne Europe. U njegovo vrijeme reformirana Kijevska Rus' politički i ekonomski je stabilizirana te priznata u širim srednjovjekovnim europskim i svjetskim krugovima kao jedna od najrazvijenih država tog vremena. Jaroslav je promovirao prijateljske i političke veze s ostalim razvijenim državama u okruženju, ali posebno sa zapadnom Europom, zbog čega je postao poznat pod imenom «zet Europe». To se posebno moglo primijetiti u međusobnim odnosima između članova Jaroslavove obitelji i vladajućim dinastijama gotovo cijele Europe.

Međunarodni odnosiUredi

Jaroslavova žena Irena je bila kćer kralja Švedske, Jaroslavova kćer Elizabeta udala se za norverškog kralja Harolda III., druga kćer Anastazija se udala za ugarskog kralja Andreja I., a njegova najmlađa kćer Ana se udala za francuskog kralja Henrya I.. Jaroslavov najstariji sin Izjaslav oženio je njemačku princezu Gertrudu, zbog čega su kijevski vladari bili u izuzetno dobrim odnosima sa njemačkim. Godine 1037. uspostavljena je crkvena hijerarhija na čelu s Kijevskim metropolitom Rusinom Ilarionom, koji je bio odgovoran Carigradskom patrijarhu u Bizantu. Kijevska Rus’ tada gradi odlične kulturno-političke odnose sa tadašnjom Poljskom, Bohemijom i Ugarskom.

Jaroslav je ujedno bio i veliki graditelj te je izgradio stotine crkvi bizanstkog stila, obnovio i učvrstio veći broj tvrđava, unaprijedio je zakone države i uspostavio sudove. Prema njemačkom povjesničaru Thietmaru von Merseburgu, Kijev je u vrijeme Jaroslava izrastao u veliki grad koji je imao preko 400 crkvi i 8 trgovačkih središta. Tada je izgrađena Saborna crkva Svete Sofije koja se i danas renovirana nalazi u Kijevu. Drugi povjesničar, Adam Bremenski Kijev opisuje kao ravnopravnog takmaca Carigradu. Stvorene su jake kulturne veze s bizantskom Crkvom, koje su ukrajinske svjetovne i crkvene poglavare u kulturno-prosvjetnom i religijskom smislu postavile na čelno mjesto među ostalim pravoslavnim narodima sve do 18. stoljeća. Naziv Jaroslav Mudri dobio je zahvaljujući stvaranju zakonika Rus'ka pravda koji je prikupio ondašnje norme u pravni kodeks države.

Jaroslav je prije svoje smrti podijelio vlast nad Kijevskom Rusi među svojim sinovima: inače drugim preživjelim najstarijim sinom Izjaslavom (1054.-1073.) u glavnom središtu Kijevu, Svjatoslavom u Černigivu, Vsevolodom u Perejaslavu i Igorom u Volinju te nećacima u drugim krajevima države.

LiteraturaUredi

  • Висоцький С. О.; Про що розповіли давні стіни. К., 1978, с. 75-78
  • В. М. Ричка. За літописним рядком. *Історичні оповіді про Київську Русь. Київ, 1991, с. 96–102.
  • Н. Н. Ильин. Летописная статья 6523 года. и ее источник. Москва, 1957;
  • Martin, Janet (1995). Medieval Russia, 980-1584, Cambridge: Cambridge University Press ISBN 0-521-36276-8
  • Nazarenko, A. V. (2001). Drevniaia Rus’ na mezhdunarodnykh putiakh: mezhdistsiplinarnye ocherki kul’turnykh, torgovykh, politicheskikh sviazei IX-XII vekov (Russian), Moscow: Russian History Institute ISBN 5-7859-0085-8
  • Брюсова В. Г.; Русско-византийские отношения середины XI в. // Вопросы Истории [ВИ]. − 1972. - N 3. - С. 51-62
  • Головко А. Б.; Древння Русь и Польша в политических взаимоотношениях X первой трети XIII вв. - К., 1988. − 135 с.

Vanjske povezniceUredi