Otvori glavni izbornik

Jasenovački mit je termin kojega pojedini autori[1] koriste za govor o propagandom uvećavanju broja žrtava Sabirnog logora Jasenovac - napose broja Srba pobijenih u tom sabirnom logoru - koji je nastao u desetljećima provođenja Jugokomunističke propagande. Jasenovački mit je korišten kako bi se unutar Jugoslavije i pred međunarodnom javnošću prikazalo hrvatsku državotvornost kao osobito opaku vrstu nacionalizma koji je suštinski povezan s ustaštvom i fašizmom, te time pokušalo izbjeći mogućnost nastanka neovisne hrvatske države - kao najveće prijetnje opstanku komunističke Jugoslavije. S takvom se propagandom predstavnici Republike Hrvatske i danas moraju suočavati.[2]

Navodni brojevi poginulih u Jasenovcu su uglavnom "zaokruženi" - tipično 500.000, 700.000 i milijun.[3]

Obzirom da znanstvena istraživanja provedena za vrijeme komunističke vladavine nikako nisu "uspijevala" utvrditi brojeve pobijenih Srba koje je zahtijevala komunistička propaganda, ona su redom bila stavljena pod embargo, te nisu bila dostupna čak ni znanstvenicima. Krajem 1980.-ih su, međutim, neovisno jedan od drugoga hrvatski demograf dr. Vladimir Žerjavić i srpski demograf dr. Bogoljub Kočović došli do sličnih rezultata o stradanju Srba i drugog stanovništva u NDH.

Žerjavić 1995. godine na osnovi popisa stanovništva prije i poslije rata iznosi procjenu o ukupno 322.000 srpskih žrtava s područja NDH u II. svjetskom ratu (navodi podatake, također, o 192 tisuće poginulih Hrvata i 86 tisuće poginulih Bošnjaka na području NDH; daljnjih 17 tisuća Bošnjaka je postradalo izvan područja NDH u Sandžaku). Od postradalih Srba, Žerjavić prema dostupnim podatcima iznosi da je 105 tisuća pobijeno kao pripadnici partizanskih i četničkih postrojbi, 25 tisuća je umrlo od tifusa, 20 tisuća civila je stradalo u njemačkom logoru Sajmište kod Zemuna, te je daljnjih 45 tisuća civila pobijeno od Nijemaca na drugim mjestima, 15 tisuća civila je pobijeno od Talijana, 34 tisuće civila stradalih u borbama ustaša, četnika i partizana, 28 tisuća pobijenih na raznim mjestima; približno 50 tisuća pobijeno je u sustavu logora Jasenovac (koji je obuhvaćao još nekoliko logora u drugim mjestima). Žerjavić procjenjuje da je pored tih 50 tisuća Srba, u Jasenovcu postradalo 10 tisuća Hrvata, 13 tisuća Židova, 2 tisuće Muslimana i 10 tisuća Roma, tj. ukupno oko 85 tisuća ljudi.[4]

United States Holocaust Memorial Museum iznosi danas (2019.) procjenu o 77.000 do 99.000 pobijenih u Jasenovcu .[5]

Jasenovački mit u zadnje vrijeme koriste predstavnici Republike Srbije i Republike Srpske, u svrhu promicanja svojih političkih ciljeva u odnosima s Republikom Hrvatskom.[6]

Pregled podataka o broju žrtava u JasenovcuUredi

Dr. Vladimir Geiger s Hrvatskog instituta za povijest iznosi 2013. godine pregled procjena o broju žrtava logora Jasenovac u različitim izvorima, uključujući one o o propagandnim manipulacijama s brojem žrtava. Slijedi kronološki popis glavnih procjena:

  • 800.000 umorenih osoba, procjenjuje se u propagandnoj knjižici "Dokumenti ustaškog terora: Koncentracioni logori" objavljenoj 1944. god. u izdanju Vjesnika Jedinstvene narodno-oslobodilačke fronte Hrvatske,
  • najmanje 600.000 ubijenih u logoru Jasenovac, procjena je koju Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) iznosi potkraj 1945. godine pred Međunarodnim vojnim sudom u Nürnbergu,
  • 500.000 do 600.000 osoba koje su izgubile život u logoru Jasenovac, procjena je u izvješću "Zločini u logoru Jasenovac", kojega Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača sastavlja 1946.godine,
  • prema poimeničnim podacima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača NR Hrvatske iz 1947., u logorima NDH život su izgubile 25.773 osobe s današnjeg područja Republike Hrvatske (dakle, ne i s područja BiH, odakle su ljudi također dovođeni u Jasenovac); od toga u Jasenovcu 15.792, te u Staroj Gradiški 2.927,
  • prema najsustavnijem jugoslavenskom popisu, kojeg je 1964. god. objavila Komisija za popis žrtava rata Saveznog izvršnoj vijeća (vlade) SFR Jugoslavije, u logoru Jasenovac je stradalo 59.188 ljudi, a u Staroj Gradiški daljnjih 9.587, od čega 33.944 Srba, 9.044 Židova, 6.546 Hrvata i 1.471 Rom. Taj popis nije dao "očekivani broj", pa je stavljen pod embargo i nije se uopće spominjao do kraja komunističke vladavine: podaci iz tog zabranjenog statističkog istraživanja objavljeni su tek 1997. god. (sumarni podaci kod Muzeja žrtava genocida u Beogradu) i 1998. godine (cjelokupni popis, kod Bošnjačkog instituta u Sarajevu). Na temelju više studija koje su objavili hrvatski historičari u razdoblju 2008. - 2013. godine, V. Geiger iznosi kako se i u poimeničnim podacima iz 1964. god. mogu opaziti grube greške, te se među navodnim žrtvama Jasenovca nalaze osobe za koje se može utvrditi da su poginule ili umrle na drugim mjestima - kao žrtve savezničkih bombardiranja, kao logoraši u njemačkim logorima, kao žrtve četničkih pokolja, kao preminuli u zbjegovima u El Shattu i u južnoj Italiji, čak među partizanima poginulima u bitkama na Neretvi i Sutjesci, te među poginulim pripadnicima domobranskih i ustaških postrojbi,
  • od tri konzultirana udžbenika povijesti za 8. razred osnovne škole koji su u Republici Srbiji bili korišteni 2010. god., u jednom se govori o 600.000 ubijenih, u drugome od 500.000 do 600.000, a u trećem o 73.000 "do sada evidentiranih" žrtava logora Jasenovac,
  • Spomen-područje Jasenovac 2013. godine objavljuje dopunjeno i revidirano izvješće utemeljeno na podacima iz jugoslavenskog popisa 1964. god., u kojem se govori o 83.145 žrtava, od toga 47.627 Srba, 16.173 Židova, 13.116 Roma i 4.255 Hrvata.[7]

Novije korištenje Jasenovačkog mitaUredi

Bivši predsjednik Republike Srbije Tomislav Nikolić na komemoraciji održanoj na bosanskoj strani Save kod Jasenovca u svibnju 2016. god. govorio o navodnih 700.000 žrtava Jasenovca, od kojih da je navodno 360 tisuća završilo u jamama na Bosanskoj strani Save. Nikolić je pritom objasnio kako iznošenjem ovih podataka želi prikazati kako su zapravo Srbi prvenstveno žrtve, a zlikovci su prvenstveno na drugoj strani.[8]

U travnju 2017. godine predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavljuje da je u Sabirnom logoru Jasenovac pobijeno 500.000 Srba, te nadodaje da je upravo zbog zločina u Jasenovcu kasnije stvorena Republika Srpska.[9] U kolovozu 2018. godine, Dodik ponavlja svoju tvrdnju.[10]

Povezani članciUredi

IzvoriUredi

  1. JURČEVIĆ ZA DIREKTNO 'Srbija izvlači jasenovački mit jer se ne želi suočiti s činjenicom da su 90-ih izvršili agresiju'. Direktno.hr (26. siječnja 2018.) pristupljeno 30. siječnja 2019.
  2. HINA (10. rujna 2016.). Grabar-Kitarović s Bartolomejem I.: Nisu dobre manipulacije s brojem žrtava Jasenovca. Večernji list pristupljeno 30. siječnja 2019.
  3. KOLIKO JE ZAISTA SRBA UBIJENO U JASENOVCU? (srpski). Vestinet (16. srpnja 2014.) pristupljeno 30. siječnja 2019.
  4. Vladimir Žerjavić (Časopis za suvremenu povijest, Vol. 27 No. 3, 1995.). Demografski i ratni gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću (v. osobito Tabela 10.) pristupljeno 30. siječnja 2019.
  5. Jasenovac (engleski). United States Memorial Holocaust Museum pristupljeno 30. siječnja 2019.
  6. Hrvatska uputila Srbiji notu zbog izjava Ivice Dačića. Oslobođenje (28. siječanj 2018') pristupljeno 30. siječnja 2019.
  7. Vladimir Geiger. Brojidbeni pokazatelji o žrtvama logora Jasenovac, 1941.–1945. (procjene, izračuni, popisi). Časopis za suvremenu povijest, Vol. 45 No. 2, 2013. pristupljeno 30. siječnja 2019.
  8. "Nikolić: Sećanje na žrtve genocida je sveta obaveza", RTS 8. svibnja 2016.
  9. K. Blagović (23. travnja 2017.). PREMIJER VUČIĆ O STRAHOTAMA U JASENOVCU: Klali su Srbe sa zanosom, a neki su bili samo deca! (srpski). Kurir pristupljeno 30. siječnja 2019.
  10. HINA (1. rujna 2018.). Tko o čemu, Dodik o Jasenovcu: Oni su tamo ubili pola milijuna naših ljudi. Novi list pristupljeno 30. siječnja 2019.

Vanjske povezniceUredi