Jelena Savojska

Jelena Savojska (crnog. Јелена Савојска, Jelena Savojska, Jelena Petrović-Njegoš; tal. Elena di Savoia; Cetinje, 1872. – Montpellier, 1952.), pretposljednja talijanska kraljica, kći crnogorskoga kralja (knjaza) Nikole I. i Milene Petrović.

Školovala se na Institutu Smoljni u Sankt-Peterburgu. Na balu u povodu krunidbe ruskog cara Nikole II. Romanova u Moskvi, upoznala je budućega supruga Viktora Emanuela III. Savojskoga, princa od Napulja. Vjenčali su se u listopadu 1896. godine.

Bila je 1908. kao talijanska kraljica uključena u humanitarno djelovanje nakon katastrofalnog potresa u Messini (Sicilija) gdje su joj, u znak zahvalnosti, podigli spomenik.^[1] Po ocjeni Antuna Radića Jelena je u to vrijeme bila jedina kraljica koja „znade govoriti hrvatski“.^[2]

Slomom talijanskog fašizma 1943. dolazi 1946. i do pada Savoja, a Jelena s mužem odlazi u Aleksandriju (Egipat) u egzil.

Nakon smrti kralja Viktora 1947. godine, kraljica Jelena do kraja života živjela je u Montpellieru.

Za života je, još prije vjenčanja za nasljednika talijankse krune, primila katoličku vjeroispovijest pa je na taj način, uz tisuće okupljenih žitelja Montpelliera i okolice, i pokopana.

Katolički biskup Montpelliera pokrenuo je postupak proglašenja Jelene Savojske blaženom. Zahtjevi za beatifikaciju Jelene od Crne Gore ponovno su prisutni posljednjih godina.

Imala je petero djece:

Jolanda Margarita Savojska (1901. – 1986.)

Mafalda Marija Savojska (1902. – 1944.)

Umberto II. Savojski (1904. – 1983.)

Giovanna Savojska (1907. – 2000.)

Maria Francesca Savojska (1914. – 2001.)

Izvori uredi

↑ Barnaba, Enzo ; Dragutinović, Milena (prijevod), Herojstvo kraljice Jelene Savojske : povodom stogodišnjice katastrofalnog zemljotresa, koji je uništio italijanske gradove Mesinu i Ređo Kalabriju^{[neaktivna poveznica]} // Pobjeda, Kultura i društvo, god. 64., br. 15533., (subota, 7. [ožujka] 2009.), Podgorica, ISSN 0350-4379, str. V., (COBISS.CG), (crnog.)
↑ Antun Radić: Sabrana djela, Knj. V., Zagreb : »Seljačka sloga«, Vladko Maček i Rudolf Herceg, 1937., str. 287.
»Ruski car doći će 23. listopada u Rim, da posjeti talijanskoga kralja. Kažu, da će svakako posjetiti i papu.
— U isto vrijeme bit će u Rimu i crnogorski knez Nikola, tast talijanskoga kralja, jer je kneževa kći Jelena udata za talijanskoga kralja. (To je sada jedina kraljica na svietu, koja znade hrvatski; da je oženjen kralj Srbije Petar, njegova bi žena bila druga kraljica, s kojom bi se mogao razgovarati svaki hrvatski seljak, — samo kad bi ona htjela, i kad kralj Petar ne bi uzeo za ženu kakve —(…)«
(Radić, 1937., 287.)

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Jelenu Crnogorsku

Vanjske poveznice uredi

Crnogorska enciklopedija o kraljici Jeleni Savojskoj

[1] Barnaba, Enzo ; Dragutinović, Milena (prijevod), Herojstvo kraljice Jelene Savojske : povodom stogodišnjice katastrofalnog zemljotresa, koji je uništio italijanske gradove Mesinu i Ređo Kalabriju^{[neaktivna poveznica]} // Pobjeda, Kultura i društvo, god. 64., br. 15533., (subota, 7. [ožujka] 2009.), Podgorica, ISSN 0350-4379, str. V., (COBISS.CG), (crnog.)

[2] Antun Radić: Sabrana djela, Knj. V., Zagreb : »Seljačka sloga«, Vladko Maček i Rudolf Herceg, 1937., str. 287.
»Ruski car doći će 23. listopada u Rim, da posjeti talijanskoga kralja. Kažu, da će svakako posjetiti i papu.
— U isto vrijeme bit će u Rimu i crnogorski knez Nikola, tast talijanskoga kralja, jer je kneževa kći Jelena udata za talijanskoga kralja. (To je sada jedina kraljica na svietu, koja znade hrvatski; da je oženjen kralj Srbije Petar, njegova bi žena bila druga kraljica, s kojom bi se mogao razgovarati svaki hrvatski seljak, — samo kad bi ona htjela, i kad kralj Petar ne bi uzeo za ženu kakve —(…)«
(Radić, 1937., 287.)

[1]

[2]