Jezgrina ovojnica
Jezgrina ovojnica je dvostruka membrana koja se sastoji od lipidnog dvosloja i koja okružuje jezgricu eukariotskih stanica, ograđujući genski materijal u jezgrici od citoplazmatskog prostora. U nju su dodane mnoge jezgrine pore, male rupice koje olakšavaju i reguliraju izmjenu tvari između jezgre i citoplazme. Za kontrolirani promet molekula zadužen je proteinski prsten anulus.[1]
Ovojnica se sastoji od dvaju lipidnih dvosloja. Prvi je unutarnja jezgrina, a drugi je vanjska jezgrina ovojnica. Prostor između ovojnica nazivamo perinuklearni prostor, prostor koji je kontiguozan s lumenom (unutarnjošću) endoplazmatskog retikuluma.[1] Obično je širok 20 - 40 nm.[2]
Na mjestima gdje su jezgrine pore spajaju se vanjska i unutarnja jezgrina ovojnica.[3]
Postojanje jezgrine ovojnice je jedna od osnovnih razlika između prokariotskih i eukariotskih organizama, jer samo eukariotski organizmi imaju jezgru ograđenu jezgrinom ovojnicom.
Izvori
uredi- ↑ a b jezgra, stanična. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 20. studenoga 2014.
- ↑ Perinuclear space. Dictionary. Biology Online. Pristupljeno 7. prosinca 2012.
- ↑ Stanična jezgra Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. prosinca 2014. (Wayback Machine), Veterinarski fakultet
Vanjske poveznice
uredi- Repozitorij Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. ožujka 2017. (Wayback Machine) Jezgra i organizacija nasljedne tvari, slajd 4