Jezični purizam
Jezični purizam (lat. pūrus "čist") ili jezično čistunstvo je oblik jezičnog preskriptivizma prema kojem pojedini jezik umjesto elemenata zaprimljenih iz stranih jezika (uglavnom riječi – tuđica i posuđenica) treba upotrebljavati elemente iz domaćeg jezičnog repertoara. Protiv stranih elemenata može se boriti poticanjem alternativnih oblika koje se smatraju jezično čišćima, kao što su već postojeće riječi ili novotvorenice. Primjerice, u hrvatskom umjesto anglizma kompjùter (izvorno computer) puristički je poželjnija riječ račùnalo[1] (izvedeno iz hrvatskog račùnati, ràčūn, iz latinskog ratiō).[2]
Jezični purizam je predmet sporenja u lingvistici: dio lingvista smatra ga bitnim elementom jezične kulture,[3] ali je također kritiziran i opisivan kao neznanstven i subjektivan,[4][5] a pretjerano osuđivanje stranih riječi uspoređivano je sa rasizmom.[5]
Jezični purizam u europskoj povijesti
urediPrvi se put pojavio u klasično antičko doba kod govornika Cicerona ili Seneke. U literaturi se purističke sklonosti javljaju još u doba baroka, kada je purizam bio simbol domoljublja (npr. Jan Václav Rosa). U Njemačkoj su ti napori nastali u 17. stoljeću kao reakcija na prodor francuskog jezika koji je tada bio u modi. U Španjolskoj purizam je bio istaknut u 18. stoljeću, kada su lokalni jezikoslovci pokušali spriječiti široko prihvaćanje francuskih književnih oblika i okusa (tzv. afrancesamiento).
Jezični purizam u hrvatskome jeziku
urediDok je Hrvatska bila u sastavu Kraljevine Jugoslavije i potom SFRJ zatiranje slobode govora odrazilo se i u zatiranju uporabe hrvatskog književnog jezika u javnim glasilima. Jezični model srpskohrvatskog jezika u jugoslavenskoj višenacionalnoj jezičnoj zajednici trebalo je ostvariti kao državni jezik nasilnim združivanjem hrvatskoga, srpskoga i slovenskoga jezika".[6]
Zahvaljujući jezičnom purizmu, hrvatski se jezik leksički obogatio. Posuđenice je prilagodio fonološki. U prvi plan dolaze pozitivne strane purizma.[7]
Izvori
uredi- ↑ Hudeček, Lana; Matković, Maja; Ćutuk, Igor. 2012. Jezični priručnik Coca-Cole HBC Hrvatska (PDF). 2. izdanje. Coca-Cola HBC Hrvatska d.o.o.. Zagreb. str. 52
- ↑ Matasović, Ranko; Ivšić Majić, Dubravka; Pronk, Tijmen. 2021. Matasović, Ranko (ur.). Etimološki rječnik hrvatskoga jezika. 2. svezak: O – Ž. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. str. 261
- ↑ Katičić, Radoslav. 1973. O purizmu. Jezik. Hrvatsko filološko društvo. Zagreb. 21 (3–4): 84
- ↑ Скворцов, Лев Иванович. 1997. Пури́зм языковой. Караулов, Юрий Николаевич (ur.). Русский язык. Энцилопелия. 2. izdanje. Большая российская энцилопедия / Дрофа. Москва. str. 402
- ↑ a b Starčević, Anđel; Kapović, Mate; Sarić, Daliborka. 2019. Jeziku je svejedno (PDF). Sandorf. Zagreb. str. 322–323
- ↑ Ljudevit Jonke "Jezik: časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika, Vol.54 No.4 Listopad 2007."
- ↑ "Suvremena lingvistika, Svezak 34, Br. 65 (2008)". Inačica izvorne stranice arhivirana 8. listopada 2008. Pristupljeno 8. rujna 2010. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)