José Raúl Capablanca

kubanski šahist, bivši svjetski šahovski prvak i diplomat

José Raúl Capablanca y Graupera (Havana, 19. studenog 1888.New York, 8. ožujka 1942.), kubanski šahist i treći svjetski šahovski prvak poznat po brzini igre i izvrsnoj vještini u završnici. Smatra ga se Mozartom šaha.[1][2]

José Raúl Capablanca
José Raúl Capablanca
Puno ime José Raúl Capablanca y Graupera
Država Kuba
Rođenje 19. studenog 1888.
Havana, Kuba, Španjolsko Carstvo
Smrt 8. ožujka 1942.
New York, SAD
Svjetski prvak 1921. – 1927.

Djetinjstvo uredi

Capablanca se rodio 1888. u Havani, u vojnoj utvrdi Castillo del Príncipe. Otac mu je bio vojni časnik. Šah je naučio igrati s četiri godine gledajući igru svog oca. U petoj godini se učlanio u Havanna Chess Club, gdje ga vodeći šahisti kluba nisu mogli pobijediti nakon razmjene dama. 1901. godine, kada je tek napunio 13 godina, pobijedio je kubanskoga nacionalnog prvaka Juana Corza, rezultatom 4–3 (+4 –3 =6).

Kao dijete, učio je od partija američkih šahovskih legendi, Paula Morphya i Harrya Nelsona Pillsburya.[3] Kasnije je o Pillsburyju napisao: "Učinak Pillsburyjevih prikaza bio je trenutačan. Naelektrizirali su me i uz pristanak roditelja počeo sam posjećivati ​​šahovski klub u Havani."

Brzi uspon uredi

1909., s dvadeset godina, Capablanca je dobio meč protiv prvaka SAD-a, Franka Marshalla. Marshall je inzistirao da Capablanca sudjeluje na turniru u San Sebastiánu, u Španjolskoj, 1911. To je bio jedan od najjačih turnira tog vremena. Svi vodeći svjetski šahisti osim svjetskog prvaka Emanuela Laskera su sudjelovali. Na početku turnira Ossip Bernstein i Aron Nimzowitsch su zamjerali sudjelovanje Capablanci jer dotada nije osvojio niti jedan značajni turnir. Međutim, nakon što je Capablanca dobio prvu partiju protiv Bernsteina, čime je osvojio i turnirsku nagradu za briljantnost, Bernstein je potvrdio da je Capablanca vrlo talentiran i rekao da se ne bi iznenadio ako osvoji turnir. Nimzowitsch se uvrijedio kada je Capablanca prokomentirao, gledajući ga kako igra jednu brzopoteznu partiju, da bi nedokazani šahisti trebali držati jezik za zubima u nazočnosti boljih. Capablanca je ubrzo izazvao Nimzowitscha na seriju brzopoteznih partija, koje je s lakoćom dobio. Okupljeni šahisti su zaključili da Capablanci nema ravnog u brzopoteznom šahu. Na kraju turnira, Capablanca je zapanjio šahovski svijet zauzevši prvo mjesto u San Sebastiánu, rezultatom od šest pobjeda i jednim porazom, završivši tako ispred Akibe Rubinsteina, Carla Schlechtera i Siegberta Tarrascha.

1911. Capablanca je izazvao Emanuela Laskera na svjetsko prvenstvo. Lasker je prihvatio izazov, ali je postavio sedamnaest uvjeta za susret. Capablanca nije prihvatio neke od uvjeta koje je Lasker tražio i susret se nije odigrao.

1913. u Rusiji je održan egzibicijski meč "Savorin Cup" između Capablance i trojice mladih uzdanica ruskog šaha: Aleksandra Aljehina, Eugena Znosko-Borovskog i Fjodora Dus-Hotimirskog (poznatog po "Zmajevki", jednoj varijanti Sicilijanske obrane).[4][5] Capablanca je odigrao po dvije partije sa svakim, sve je dobio osim jedne koju je remizirao – onu protiv Znosko-Borovskog (značajnog ruskog šahista koji je poznat po svojoj knjizi Umjetnost šahovske kombinacije[6]). Capablanca bi osvojio turnir tek u slučaju da dobije sve partije, a inače turnir ide u ruke najbolje plasiranom od ostale trojice. Zato je pobjednik bio Eugene Znosko-Borovski. Ovaj je turnir povijesno značajan i po tome što bilježi prvi susret kasnijih rivala, Capablance i Aljehina koji će od Kubanca preuzeti titulu 14 godina kasnije.

Na velikom turniru 1914. godine u Sankt-Peterburgu, uz prisustvo većine svjetskih šahista (osim onih iz Austro-Ugarske) Capablanca je prvi put odigrao susret protiv velikog Laskera. Capablanca je poveo za jedan i po bod u preliminarnoj rundi, i natjerao Laskera grčevito se boriti bori za remi. Ponovo je osvojio nagradu za briljantnost susretom protiv Bernsteina, i ostvario vrlo cijenjene pobjede protiv Davida Janowskog, Nimzowitscha i Aljehina. No ipak, Capablanca je zbog Laskerovog povratka u drugom dijelu natjecanja, završio samo kao drugi s rezultatom od 13 bodova, dok je Lasker imao 13,5, ali ipak ispred trećeplasiranog Aleksandra Aljehina. Nakon turnira, ruski car Nikola II. je proglasio pet dobitnika nagrada (Lasker, Capablanca, Aljehin, Tarrasch, Marshall) za šahovske velemajstore.

 
Capablanca, 1919.

Život i karijera uredi

Uvidjevši da Capablanca postaje prejak, 1920. Lasker, tadašnji svjetski prvak, prepustio je naslov Kubancu rekavši mu:[7][8]

Nisi stekao naslov preko obrasca izazivača, nego putem svog briljantnog majstorstva.

Capablanca je želio osvojiti titulu susretom, ali Lasker je ustrajao da je on sada izazivač. Odigrali su susret u Havani 1921. i Capablanca je pobijedio Laskera s četiri pobjede uz deset remija i bez poraza (+4 –0 =10). Podvig osvojiti titulu svjetskog prvaka bez izgubljenog susreta, nije se ponovio gotovo osam desetljeća, sve dok Vladimir Kramnik 2000. nije pobijedio Garija Kasparova +2 —0 =13.

Novi svjetski prvak je imao prevlast na velikom turniru u Londonu 1922. Porastao je broj svjetski jakih šahista. Na spomenutom turniru Capablanca je bio uvjerljivo najbolji, osvojivši prvo mjesto s cijelih 1.5 bodova više od najbližeg pratitelja Aljehina. Rezultat kojeg je ostvario na turniru je bio 11 pobjeda, četiri remija i nijedan poraz. Poslije Aljehina, najviše bodova na turniru imali su Milan Vidmar, Akiba Rubinstein i Efim Bogoljubov.

Turnir u New Yorku 1924. uredi

1924. održan je turnir u New Yorku. Ovaj turnir se izdvaja time što je na njemu Capablanca doživio jedan poraz, od Richarda Rétija, što je njegov prvi turnirski poraz nakon punih osam godina. Naime, zadnji puta Capablanca je izgubio partiju 1916. godine protiv Oscara Chajesa.[9]

Ova partija je značajna i jer je Réti partiju otvorio potezom 1. Sf3, tzv. "hipermodernim" otvaranjem koje je nazvano njemu u čast te se ova partija simbolički uzima kao kraj apsolutne prevlasti konzervativnog ili klasičnog stila igre, te se počinju sve češće rabiti obrane kao što su Kraljeva i Damina indijka, Sicilijanska obrana i slično.

Rezultat kojeg je ostvario na turniru u New Yorku bio je +10 –1 =9. Zanimljivo, završio je kao drugi na turniru, iza prvoplasiranog Laskera, ali ispred Aljehina. No treba napomenuti i to da je Capablanca pobijedio Laskera u izravnom susretu.

Karijera do gubitka naslova uredi

1925. održan je turnir u Moskvi, gdje su se dogodila, za Capablancu, dva zanimljiva događaja. Prvi je bio za vrijeme simultanke, gdje je Capablanca dobio sve partije osim jedne gdje je remizirao, i to protiv dvanaestogodišnjeg dječaka, kome je navodno rekao na kraju meča: „Jednog dana, postat ćeš prvak!” To dijete bio je Mihail Botvinik. Trinaest godina kasnije, Botvinik nije samo pobijedio Capablancu, već je i postao svjetskim prvakom. Postoji legenda da je u jednome trenutku za vrijeme turnira, Capablancina prelijepa žena ušla u salu, i da on toliko zaljubio da je previdio da mu je skakač napadnut od protivničkog pješaka. Izgubio je i konja i partiju.

1927. na turniru u New Yorku, igrajući po 4 meča protiv svakog protivnika, Capablanca je ostvario osam pobjeda i 12 remija, pobijedivši Aljehina, Vidmara i Spielmanna s 2.5–1.5; Nimcoviča s 3-1 i Marshalla s 3.5–0.5. Osvojio je uvjerljivo prvo mjesto, s čak 2.5 boda ispred Aljehina.

Zanimljivo je da su jedino Rudolf Spielmann (+2 –2 =8) i Keres (+1 –0 =5) imali nenegativne rezultate protiv Capablanke.

Capablanca je nakon ovako uvjerljivo osvojenog turnira postao previše siguran u sebe, podcjenjujući pri tom Aljehina u predstojećem susretu za naslov svjetskog prvaka.

Meč protiv Aljehina uredi

Iste godine odigran je i meč za titulu prvaka svijeta, između Capablance i Aljehina. Rezultat, nakon 34 odigrane partije, bio je +3 –6 =25. Natjecanje je trajalo 73 dana, što ga čini najduljim natjecanjem za naslov svjetskog prvaka ikada održanog. Turnir je poznat i po ekstenzivnoj uporabi Odbijenog daminog gambita, što je vjerojatno uzrokovano nedostatkom Capablankine pripreme.

Ovim turnirom, Capablanca je izgubio naslov svjetskog prvaka, predavši ga Aljehinu uz čestitnu notu. Ipak, Capablanca se nije pojavio na završnoj ceremoniji.

Nakon gubitka naslova uredi

Aljehin je od tada navodno počeo izbjegavati mečeve protiv Capablance. Nije se pojavljivao na turnirima na kojima je Capablanca sudjelovao. Nije prihvaćao izazove od Capablance. Nakon što je 1935. Aljehin izgubio titulu od Euwea, nije mogao odbiti pojavljivanje na jakom Notthingemskom turniru, na kojem je sudjelovao i Capablanca. Capablanca je konačno dobio priliku zaigrati s njim i trijumfirao je u oba izravna susreta.

Otkad je izgubio naslov svjetskog prvaka, Capablanca je osvojio još nekoliko značajnih turnira. Godinu dana nakon izgubljene titule svjetskog prvaka, 1928., Capablanca je osvojio prvo mjesto na berlinskom turniru. 1929. osvaja turnire u Budimpešti i Barceloni, a 1931. turnir u New Yorku.

1936. na Notthingemskom turniru, pobjeđuje ispred igrača poput Botvinika, Euwea (tadašnjeg svjetskog prvaka), Rubena Finea, Reshevskog, Aljehina i Flohra.

Posljednje godine uredi

Na osmoj šahovskoj olimpijadi 1939. godine u Argentini, Capablanca završava svoju bogatu karijeru sjajnim priznanjem za prvog igrača turnira i osvajanjem individualne zlatne medalje.[10]

Karijera slavnog Kubanca ušla je u legendu i postala temom brojnih šahovskih knjiga. Najznačajniji šahovski povjesničar 20. i 21. stoljeća, Edward Winter, njegovu je karijeru sažeo u svojem monumentalnom djelu Capablanca, koja se i danas smatra jednom od najboljih knjiga o šahu uopće.[11]

Smrt uredi

Dan prije njegove smrti, vaskularni kirurg dr. Schwarzer rekao je Capablanki da je njegov život ugrožen i da pod svaku cijenu izbjegava stres, na što je Capablanca odgovorio da to nije moguće jer su njegova bivša žena i djeca započeli sudsku parnicu protiv njega.

Za vrijeme dok je promatrao ležernu partiju u Manhattan Chess Club, Capablanki je naglo pozlilo i prevezen je u Mount Sinai Hospital, u bolnicu u kojoj je Lasker preminuo godinu prije. Capablanca je preminuo idućeg jutra, 8. ožujka 1942., a kao uzrok smrti navodi se moždani udar uzrokovan nasljednom hipertenzijom.

U potpunoj autopsiji koju su proveli liječnici Moschcowitz, Prill i Levin uočeno je kako je desni talamus bio gotovo potpuno uništen, na čijem mjestu se nalazio hematom duljine i širine oko 5 cm. Ventrikularni sustav bio je preplavljen krvlju. Također, Capablankin srčani mišić bio je mase oko 500 g, što je za gotovo 200 grama više od zdravog srca.[12]

Capablankin sprovod održan je tjedan dana kasnije, 15. ožujka 1942., a za sprovod se osobno pobrinuo predsjednik Kube.

Iako neprijatelji za šahovskom pločom i nimalo bliski izvan nje, rivalstvo Joséa Capablanke i Aleksandra Aljehina ostaje kao jedno od najvećih u povijesti. Nakon smrti Capablanke, Aljehin je odao počast legendarnom Kubancu riječima:

Capablanca je prerano otet iz svijeta šaha. Njegovom smrću izgubili smo velikog šahovskog genija čijega sličnog više nikada nećemo vidjeti.

Stil igre uredi

Capablankin stil igre plijeni pažnju svojom jednostavnošću i zapanjujućom učinkovitošću. Mnogi velikani šaha poput Laskera, Botvinika, Fischera i Karpova smatrali su Capablanku najvećim igračem svih vremena.[13]

Mnogi velemajstori ističu Capablankine urođene sposobnosti kao ključ njegove jednostavne igre. Naime, Capablanca šah nije učio iz knjiga u onom obujmu kao njegovi suvremenici, nego je svoju igru gradio pravim partijama i trenutcima nadahnuća. Mnoge je pozicije s lakoćom uspijevao reducirati i dovesti ih u slične onima u kojima se već našao, pa je tako vrlo često pobjeđivao u konačnicama, po čemu je i danas poznat.[14] Upravo je Alekseja Troickog Capablanca smatrao najvećim kompozitorom konačnica.

On je također šahovski prvak s najmanjim brojem pogrešaka po broju poteza, što ipak ne čudi, s tim da je osam godina bio neporažen pa je upravo zbog toga prozvan šahovskim strojem. Unatoč tomu, poznato je da je bio prelijen kalkulirati forsirane varijante ako je znao da ima prednost koju može lako pretočiti u pobjedu, što dakako nije utjecalo na konačan ishod.

Neki šahisti smatraju, u prvom redu Botvinik, da se pad u kvaliteti igre Kubanca 1930-ih može prepisati nedovoljnim radom na igri, ali i u padu sposobnosti računanja kratkih (ali brojnih) varijanti. Capablanca svoj pozicijski stil igre tijekom života uglavnom nije mijenjao.

Za njegove se nasljednike po stilu igre uzimaju Mihail Botvinik, Bobby Fischer, Anatolij Karpov te Norvežanin Magnus Carlsen.

Njegov je način igre opisao Vladimir Kramnik usporedivši ga s Mozartom:[15]

Capablancu možemo usporediti s Mozartom, čija se šarmantna glazba doimala kao glatki tok. Imam dojam da Capablanca nije ni znao zašto mu je draži ovaj ili onaj potez, samo je pomicao figure rukom. Da je puno radio na šahu, možda bi igrao lošije jer bi počeo pokušavati shvatiti stvari. Ali Capablanca nije morao ništa shvatiti, samo je morao pomicati figure!

Rezultati mečeva i turnira uredi

Godina Protivnik Rezultati Mjesto Rezultat Bilješke
1901. Juan Corzo Pobjeda Havana 7–6 +4−3=6 Corzo je bio tadašnji prvak Kube.
1909. Frank James Marshall Pobjeda New York 15–8 +8−1=14  
1912. Charles Jaffe Pobjeda New York 2½–½ +2−0=1  
1912. Oscar Chajes Pobjeda New York 1–0 +1−0=0  
1913. Richard Teichmann Pobjeda Berlin 2–0 +2−0=0  
1913. Jacques Mieses Pobjeda Berlin 2–0 +2−0=0  
1913. Eugene Znosko-Borovski Remi Sankt Peterburg 1–1 +1−1=0 Turnir (Savorin Cup) sastojao se od tri meča protiv tri ruska majstora.
U slučaju maksimalnog učinka (6/6), pobjeda ide Capablanci, a inače najbolje rangiranom od tri ruska majstora. Turnir je osvojio Znosko-Borovski.
1913. Aleksandar Aljehin Pobjeda Sankt Peterburg 2–0 +2−0=0
1913. Fedor Dus-Khotimirski Pobjeda Sankt Peterburg 2–0 +2−0=0
1914. Ossip Bernstein Pobjeda Moskva 1½–½ +1−0=1  
1914. Savielly Tartakower Pobjeda Beč 1½–½ +1−0=1  
1914. Arnold Aurbach Pobjeda Pariz 2–0 +2−0=0  
1919. Borislav Kostić Pobjeda Havana 5–0 +5−0=0  
1921. Emanuel Lasker Pobjeda Havana 9–5 +4−0=10 Osvojeno svjetsko prvenstvo u šahu
1927. Aleksandar Aljehin Poraz Buenos Aires 15½–18½ +3−6=25 Izgubljeno svjetsko prvenstvo u šahu
1931. Max Euwe Pobjeda Nizozemska 6–4 +2−0=8 Euwe je bio svjetski prvak od 1935. do 1937.

Rezultati na značajnijim turnirima uredi

Zanimljivosti uredi

  • Postoje anegdote da Capablanca navodno u svojoj mladosti nikad nije učio otvaranja iz šahovskih knjiga (što šahovski povjesničari dovode u pitanje), no pouzdano se smatra da je u djetinjstvu zanemario veći opseg teorije otvaranja i posvetio se konačnicama. To što je postao svjetski prvak usprkos toj činjenici čini ga vjerojatno i najvećim prirodnim šahovskim talentom koji je ikada živio.
  • Sudjelovao je na 29 velikih turnira uz fantastičan učinak - osvojio je 15 prvih i 9 drugih mjesta.
  • U mečevima od 1909. do 1939. ostvario je +318=249-34. Ni jedan drugi majstor nije ostvario tako mali broj poraza. Nije izgubio nijednu turnirsku partiju od 1916. to 1924., odigravši 63 partije bez poraza, zbog čega je prozvan ”šahovskim strojem“.

Partije uredi

  • Capablanca – Bernstein, San Sebastián 1911.
  • Capablanca - Marshall, New York 1918.
  • Botvinik – Capablanca, Amsterdam 1938.

Otvaranja nazvana po Capablanci uredi

  • Capablancina varijanta tzv. Ortodoksne obrane u Daminom gambitu: 1.d4 d5 2.c4 e6 3.Sc3 Sf6 4.Lg5 Le7 5.e3 O-O 6.Sf3 Sbd7 7.Tc1 b6 8.cxd5 exd5 9.Lb5[16]
  • Capablancina varijanta Nimcovičeve indijke (danas češće nazivana "klasičnom varijantom"): 1. d4 Sf6 2. c4 e6 4. Sc3 Lb4 5.Dc2[17]
  • Capablancina varijanta Engleskog otvaranja: 1.Sf3 d5 2.c4 c6 3.b3 Sf6 4.Lb2 Lg4[18]

Djela uredi

  • My Chess Career, autobiografija, 1920.
  • Chess Fundamentals, 1921. (Interesantno je da su britanski kritičari kritizirali njegovo prvo djelo „My Chess Career”, jer su se u njemu mogle naći samo njegove pobjede. Kao reakciju na to, Capablanca je izdao knjigu sa svim njegovim dotadašnjim porazima, „Chess Fundamentals”: Knjiga je sadržala samo 24 meča!)
  • A textbook in the Spanish language, 1913.[nedostaje izvor]
  • Cartilla de Ajedrez, 1913.[19]
  • The Book of the Havana International Masters' Tournament, 1913, 1913.
  • A Primer of Chess, 1935.

Vanjske poveznice uredi

Izvori uredi

  1. ‘The Mozart of Chess’
  2. Chess Interview: Kramnik on the World Champions
  3. Capablanca quotes
  4. Savorin Cup (1913)
  5. Duz-Khotimirsky
  6. The art of chess combination; a guide for all players of the game
  7. American Chess Bulletin, srpanj-kolovoz 1920., str. 126.
  8. Winter, Edward. Capablanca. mcfarlandbooks.com, str. 109.
  9. Capablanca y Granperra, José Raoul
  10. The chess games of Jose Raul Capablanca. www.chessgames.com
  11. Winter, Edward. Capablanca. mcfarlandbooks.com
  12. Capablanca's stroke: an early case of neurogenic heart disease. Cuban-world-champion of chess 1921-1927
  13. Jose Raul Capablanca's Best Games
  14. The 10 Best Positional Chess Players of All Time
  15. Chess Interview: Kramnik on the World Champions
  16. Queen's Gambit Declined: Orthodox, Capablanca Variation
  17. Capablanca's Nimzo-Indian: World Champion Openings
  18. English Opening: Caro-Kann Defensive System, Anglo-Slav, Capablanca Variation
  19. Reprintano izdanje nekoliko desetaka sekcija za početnike kubanske nedjeljne šahovske kolumne Diario de la Marina u razdoblju od 31. ožujka do 4. kolovoza 1912. Pogledati: Edward Winter, Capablanca, Jefferson, North Carolina i London, McFarland, 1989., str. 41., 46.