Josias von Heeringen

Josias Oskar von Heeringen (Kassel, 9. ožujka 1850. – Berlin, 9. listopada 1926.) je njemački general i vojni zapovjednik. Tijekom Prvog svjetskog rata zapovijedao je njemačkom 7. armijom na Zapadnom bojištu, te Zapovjedništvom obalne obrane.

Josias von Heeringen
Opći životopisni podatci
Datum rođenja	9. ožujka 1850.
Mjesto rođenja	Kassel, Pruska
Datum smrti	9. listopada 1926.
Mjesto smrti	Berlin, Njemačka
Nacionalnost	Nijemac
Puno ime	Josias Oskar von Heeringen
Supruga	Augusta von Dewall
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi	1867. – 1918.
Čin	General pukovnik
Ratovi	Prusko-francuski rat Prvi svjetski rat
Važnije bitke	Bitka kod Mulhousea Bitka u Loreni Prva bitka na Aisnei
Vojska	Njemačka
Rod vojske	kopnena
Zapovijedao	7. armija Zapovjedništvo obalne obrane
Odlikovanja	Pour le Mérite

Obitelj

Josias von Heeringen je rođen 9. ožujka 1850. godine u Kasselu. Sin je Josiasa von Heeeringena starijeg, i Karoline von Heeringen rođ. Starckloff. Godine 1874. u Wiesbadenu je sklopio brak s Augustom von Derwall s kojom je imao četiri sina i dvije kćeri. Inače, Josiasov mlađi brat August von Heeringen također je odabrao vojnu karijeru, te je kao mornarički časnik obnašao važne dužnosti u njemačkoj mornarici, između ostalog, i načelnika Admiralštaba.

Vojna karijera

Heeringen je u vojsku stupio kad kadet služeći u 1. streljačkoj pukovniji "von Gerdsdorf" u Wiesbadenu. Služeći u navedenoj pukovniji sudjeluje u Prusko-francuskom ratu u kojem je ranjen u Bitci kod Wörtha i u kojem je odlikovan Željenim križem. U lipnju 1873. promaknut je u čin poručnika, dok od 1879. služi u Glavnom stožeru. Tijekom službe u Glavnom stožeru, u svibnju 1880., unaprijeđen je u čin satnika. Od 1882. nalazi se na službi u stožeru XI. korpusa sa sjedištem u Kasselu, nakon čega je, od 1884., premješten u stožer 22. pješačke divizije koja je također bila smještena u Kasselu. U ožujku 1887. promaknut je u čin bojnika, te raspoređen u prusko ministarstvo rata. U ministarstvu rata nalazi se na službi iduće tri godine, do 1890., kada postaje zapovjednikom bojne u 3. tjelesnoj pješačkoj pukovniji "Grossherzogin". U lipnju 1892. dostiže čin potpukovnika, a te iste godine je raspoređen na službu u Glavni stožer. U Glavnom stožeru nalazi se na službi iduće tri godine, do 1895., kada je imenovan zapovjednikom 3. tjelesne pješačke pukovnije "Grossherzogin". Te iste godine, u svibnju, unaprijeđen je u čin pukovnika.

Godine 1898. ponovno je premješten na službu u ministarstvo rata gdje obnaša dužnost načelnika upravnog odjela za vojsku. Tijekom službe u ministarstvu rata, promaknut je i to u srpnju 1898. u čin general bojnika, a u srpnju 1901. u čin general poručnika. Početkom siječnja 1903. postaje zapovjednikom 22. pješačke divizije sa smještene u Kasselu kojom zapovijeda do rujna 1906. kada preuzima zapovjedništvo nad II. korpusom sa sjedištem u Stettinu. Istodobno s tim imenovanjem unaprijeđen je i u čin generala pješaštva.

Heeringen (u sredini) s carem Wilhelmom i princom Henrikom

U kolovozu 1909. Heeringen je imenovan pruskim ministrom rata zamijenivši na tom mjestu Karla von Einema. Kao ministar rata protivio se planovima načelnika Glavnog stožera Helmutha von Moltkea i njegovog načelnika mobilizacijskog odjela Ericha Ludendorffa o povećanju vojske u vrijeme mira s 670.000 na 970.000 vojnika smatrajući da Njemačka nije dovoljno ekonomski jaka da financira takvo povećanje. Uspio je dna svoju stranu pridobiti cara Wilhelma i kancelara Bethmann-Hollwega, te u lipnju 1913. donijeti zakon koji je predviđao povećanje vojske za umjesto planiranih 300.000, za 117.000 vojnika. Navedeni zakon uzrokovao je nezadovoljstvo u njemačkim vojnim krugovima koji su smatrali da navedeno povećanje vojske nije dovoljno za vođenje rata koji će uslijediti. Donošenjem zakona nisu prestale nesuglasice između ministarstva rata i Glavnog stožera, zbog čega je Heeringen od cara zatražio da ga razriješi dužnosti kojem zahtjevu je car udovoljio. Imenovan je zapovjednikom II. vojnog okruga sa sjedištem u Berlinu na kojoj dužnosti je dočekao i početak Prvog svjetskog rata. U međuvremenu je, u siječnju 1914., promaknut u čin general pukovnika.

Prvi svjetski rat

Na početku Prvog svjetskog rata Heeringen dobiva zapovjedništvo nad njemačkom 7. armijom. Zapovijedajući istom na samom početku rata u kolovozu 1914. u Bitci kod Mulhousea odbija francuski napad na Alsace. Jedanko tako, uspješno odbija i francuski napad u Bitci u Loreni, nakon čega sa 7. armijom sudjeluje i u Prvoj bitci na Aisnei. Za navedeno je 28. kolovoza 1915. odlikovan i ordenom Pour le Mérite. Nakon dvije godine zapovijedanja nad 7. armijom, Heeringen u kolovozu 1916. dolazi na čelo Zapovjedništva obalne obrane naslijedivši na tom mjestu Ludwiga von Falkenhausena. Navedenu dužnost obnaša sve do kraja rata.

Poslije rata

Nakon završetka rata Heeringen se posvetio brizi o veteranima rata, te je do svoje smrti bio predsjednik društva Kyfthaeuser. U rujnu 1914. proglašen je počasnim građaninom Kassela. Preminuo je 9. listopada 1926. godine u Berlinu gdje je i pokopan.

Vanjske poveznice

(eng.) Josias von Heeringen na stranici First World War.com
(eng.) Josias von Heeringen na stranici Prussianmachine.com
(njem.) Josias von Heeringen na stranici Deutschland14-18.de
(njem.) Josias von Heeringen na stranici Deutsche-biographie.de

Prethodnik:	Zapovjednik 7. armije Josias von Heeringen	Nasljednik:
nitko		Richard von Schubert

Prethodnik:	Zapovjednik obalne obrane Josias von Heeringen	Nasljednik:
Ludwig von Falkenhausen		nitko