Josip Dumendžić Meštar
Josip Dumendžić - Meštar (Bođani, 1951.) je bački hrvatski književnik. Piše pjesme. Tajnik je HKUPD "Dukat" Vajska-Bođani. Najpoznatiji je hrvatski pjesnik iz njegovog kraja[1]
Životopis uredi
Rodio se u bačkom mjestu Bođanima 1951. godine.
Srednju školu je pohađao u Subotici. Išao je u klasičnu gimnaziju Paulinum.
Radio je u Sloveniji (u Ljubljani) i Hrvatskoj (Borovo) sve do 1991., a od onda živi i radi u rodnim Bođanima.
Još od svoje 15. godine, od 1966. piše pjesme. Radove je objavio u listu "Borovo", u kojem je radio kao honorarni dopisnik, zatim u subotičkoj Hrvatskoj riječi, somborskom Miroljubu, Subotičkoj Danici i Zvoniku.
I kao pjesnik (piše i na šokačkoj ikavici) i kao voditelj HKUPD Dukat radi na to da se očuva šokačku ikavicu, kulturu, običaje i tradiciju šokačkih Hrvata.
Kao pjesnik koristi pseudonim Meštar.
Višestruki je sudionik susreta pučkih pjesnika Lira naiva, a sudionikom je i Dana Balinta Vujkova.
Neke pjesme mu se nalaze u zbirci s III. pjesničkog skupa u Rešetarima (pjesništvo Književne sekcije KUD-a "Rešetari" i hrvatskih pjesnika u iseljeništvu) Nad vremenom i ognjištem (objavljenoj 2005.) s pjesničkog skupa u Rešetarima održanog 23. listopada 2004., u izboru Stjepana Blažetina, Ivana Slišurića, Đure Vidmarovića i urednika Ivana De Ville.[2][3] U toj su zbirci osim njega nalaze i ovi hrvatski pjesnici iz Bačke: Pavka Domić, Zlatko Gorjanac, Antun Kovač, Cecilija Miler, Milivoj Prćić i Robert G. Tilly.[2]
Djela uredi
- Četvrta smjena, zbirka pjesama, 1980.
- Krijesnice, zbirka pjesama, 1982.
- Šokačke radosti i tuge, zbirka pjesama, 2001.
Neke njegove pjesme su mu ušle u antologiju Nad vremenom i ognjištem, u izboru Stjepana Blažetina, Ivana Slišurića i Đure Vidmarovića i urednika Ivana De Ville te 2009. u antologiju poezije nacionalnih manjina u Srbiji Trajnik (prireditelja Riste Vasilevskog).[4]
Nagrade uredi
2005. je bio kandidatom za nagradu Silvije Strahimir Kranjčević, koju se dodjeljiva literarno stvaralaštvo iseljenika i njihovih potomaka.[5]
Na hrvatskoj manifestaciji u Sonti, 8. Šokačkoj večeri, na natječaju za najlipšu neobjavljenu pismu na šokačkoj ikavici dobio je nagradu za pjesmu „Dok sam kadar".[6]
Godine 2019. dobio je nagradu Ivan Antunović.[7]
Izvori uredi
- Poetski kutak, Zvonik br. 162 Katarina Čeliković: Poetski kutak
- ↑ Hrvatska riječ[neaktivna poveznica] Mjesna udruga treba biti košnica kulture, 23. siječnja 2009.
- ↑ a b MEĐUNARODNI SUSRET PJESNIKA U REŠETARIMA Zvonik, Broj: 11(121) Subotica, studeni 2004., autor: Antun Kovač, Sombor
- ↑ Skupni katalog knjiznica Osjecko baranjske zupanije
- ↑ Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. srpnja 2014. (Wayback Machine) I hrvatski pjesnici iz Vojvodine u antologiji poezije nacionalnih manjina u Srbiji
- ↑ Hrvatska matica iseljenika Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. travnja 2008. (Wayback Machine) Literarna nagrada, 25., travnja 2005.
- ↑ U Sonti održano „VIII. Šokačko veče“ Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. siječnja 2010. (Wayback Machine), ZKVH
- ↑ (): Književna večer Katoličkog društva „Ivan Antunović“ u Subotici Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. studenoga 2020. (Wayback Machine) Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. 5. rujna 2019. . Pristupljeno 24. rujna 2020.
Vanjske poveznice uredi
