Josip Gjuran

Josip Gjuran (Kućan Ludbreški, 5. kolovoza 1922.), hrvatski katolički svećenik, kulturni djelatnik u Hrvatskoj i u Kanadi.

ŽivotopisUredi

Rodio se je 5. kolovoza 1922. u Kućanu Ludbreškom. Osnovnu školu završio je u Ludbregu. Maturirao je na zagrebačkoj Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji 1942./43., a razrednici su mu bili B. Grbić i Marin Šemudvarac. Bogoslovski fakultet završio je u Zagrebu, za svećenika ga je zaredio biskup Franjo Salis-Seewis na Petrovo 1948. Najprije je bio kapelan u Novoj Kapeli, a potom u Kloštru Podravskom. U veljači 1950. dolazi za župnika u Sv. Janu. Pisac knjige o vlč. Gjuranu, dr. Juraj Batelja (postulator postupka za proglašenje svetim kardinala Alojzija Stepinca), služeći se pisanim svjedočanstvima te izjavama još živućih svetojanskih župljana te osobnih razgovora s vlč. Gjuranom prikazuje okolnosti čudesnog određenja da on ne bude župnik u Krašiću, nego u Sv. Jani. Sam Gjuran je rekao kako je Duh Božji htio da on bude upravo župnik ovdje u Sv. Jani, a ne u Krašiću, za koji je također imao mogućnost odabira, još onda kada se nije znalo da će tamo završiti kardinal Stepinac u svom kućnom pritvoru. Iz tih vremena datira dopisivanje Stepinca s Gjuranom. Vlč. Josip Gjuran bio je župnik župe Sv. Jana od 1950. do 1968. godine. U Karlovac-Hrnetić premješten je godine 1968. Odlukom nadbiskupa Šepera, lipnja 1969. godine odlazi u Hrvatsku katoličku misiju u Toronto te tamo djeluje kao župnik u crkvi Naše Gospe Kraljice Hrvata u Torontu sve do 1999. godine. (fotografija iz knjige "Život za Boga, crkvu i hrvatski narod"). Juraj Jezerinac, koji je poslije postao biskup, poslan je na službu u Toronto kao Gjuranov kapelan (bio je kapelan hrvatske župe Naše Gospe Kraljice Hrvata u Torontu od 1980. do 1985.). Zaslugom vlč. Gjurana danas se jedna ulica u Torontu naziva Croatia Street.

  „"Tu su, na tom komadu te ulice hrvatski doseljenici postavili svoje središte, svoj dom. Tu je jedini vidljivi znak hrvatske prisutnosti u ovom velikom gradu. Tu mi Hrvati slavimo Boga; tu mi prenosimo naše trinaestvjekovno kulturno i vjersko nasljeđe mlađim pokoljenjima ovdašnjih Hrvata; tu se Hrvati okupljaju na svoje društvene i kulturne aktivnosti; iz ovoga se središta ovdašnji Hrvati uključuju u multikulturno društvo Toronta i Kanade; tu je naše srce, tu je naš dom; tu je naše središte!"”

Zaslugom župnika Gjurana u Toronto su došle časne sestre koje su odigrale važnu ulogu u hrvatskoj zajednici, zatim uspostavljena je nova župa »Hrvatskih mučenika u Mississaugi«, uređen je župni parka »Dr. Dragutin Kamber« i dr.

Vlč. Gjuran bio je krizmani kum poznatog liječniku, urologu Josipu Parezajderu.

U svijesti kanadskih Hrvata i katolika u nezaboravnoj uspomeni ostao je njegov poklik: »Na noge hrabri junaci« kojim je pozvao sve žitelje Ontarija na prosvjed zbog uvrede hrvatske zastave i hrvatskog naroda. Njegov hrabar stav pridonio je da su se najčitanije kanadske novine Toronto Star ispričale za uvredu koje su nanijeli hrvatskom narodu i njegovoj zastavi.

Vlč. Gjuran pridonio je borbi i za hrvatski jezik u Kanadi, jer je uočio da bi se nakaradnom neprirodnom tvorevinom, t.zv. "hrvatsko-srpskim jezikom" zapravo uništio hrvatski narod u Kanadi.

VidiUredi

  • Radio Hrvatska straža, hrv. radio u Torontu, koji je Hrvate dva sata nedjeljom okupljao oko programa i osim nedjeljnih misa bio vrijeme u kojem su svi Hrvati bili na okupu

IzvoriUredi

  Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća. Vidi dopusnicu Hrvatskoga kulturnog vijeća za Wikipediju na hrvatskome jeziku.