Otvori glavni izbornik

Jozo Zovko

promicatelj međugorskog kulta

ŽivotopisUredi

ŠkolovanjeUredi

Rodio se 1941. kao osmo u obitelji od desetero djece u Uzarićima, župa Široki Brijeg. Osnovnu je školu pohađao Širokom Brijegu. 1957. je godine ušao u sjemenište u Bolu na otoku Braču. 1962. je ušao u novicijat u Franjevačkom samostanu na Humcu, Ljubuški. U Sarajevu studira teologiju od 1963. godine. Svećeničke je sakramente primio lipnja 1967. godine. Nakon zaređenja studij je nastavio u Ljubljani.

Duhovnički radUredi

Nakon što je završio studij, otišao je službovati u župu Konjic, a potom je bio kapelan župi Čerinu.

Bio je članom komisije Paxa za izradu katekizama i vjeronaučnih priručnika, koja je bila pri ondašnjem vijeću biskupske konferencije Jugoslavije. Katehetski rad mu je bio poznat po uspješnosti njegovih učenika s ljetnih katehetskih škola, zbog čijih je uspjeha 1974. bio nagrađen audijencijom kod Svetoga Oca. 1974. je upisao poslijediplomski studije religijske pedagogije na sveučilištu u Grazu. Dobio je ponudu za ostati raditi na tamošnjem sveučilištu, ali je izabrao vratiti se u rodni kraj. Dodijeljena mu je župa Posušje gdje je bio župnikom, a jeseni 1980. dodijeljena mu je nova župa gdje je bio župnikom, župa Međugorje.

Međugorska ukazanja, vlasti progone ZovkaUredi

Kad je došao u župu Međugorje, ondje je osnovao molitvenu zajednicu. Radio je na tome da se oživi Treći red u njegovoj župi. Dok je držao duhovne vježbe za časne sestre u Zagrebu, zbilo se 24. lipnja 1981. prvo Gospino ukazanje. Nije lakomisleno pristupio tom događaju te je isprva bio sumnjičav. Radi izbjegavanja svih zabluda i lakovjernosti, pozvao je narod na molitvu. Moleći Gospodina za znak, doživio je osobno iskustvo Gospine prisutnosti. Uvjerivši se osobno, postao je jednim od najvećih promicatelja Gospinih poruka i najvećih svjedoka događaja. Postao je duh pokretač događaja u svezi s ukazanjem Gospinim u Međugorju.

Jugokomunističke ateističke vlasti nisu blagonaklono gledale na ovaj događaj, koji je kao takav snažnim izvorištem duhovne snage katoličanstvu i hrvatstvu u BiH i svim republikama i pokrajinama ondašnje države. Stoga su vlasti gledale ovo nemilosrdno zatrijeti u početku. Kao i svi svećenici koji su bili u svezi s ovim bili su predmetom nesmiljenih progona u ondašnjoj SR BiH. Tajne su službe nastojale zatrijeti svaku informaciju o Međugorju, a posebice prema fra Jozi Zovki.[1][2] Politički mig Branko Mikulić, visokog komunističkog dužnosnika i stranačkog ideologa u BiH bio je prvi udar.[1] Taj znak novinarima za medijsku harangu dao je na govoru na Tjentištu 4. srpnja 1981. godine, na ondašnji državni praznik Dan borca.[1] Tom je prigodom bez ustezanja izjavio "da su međugorsku Gospu izmislili kleronacionalisti".[1] Ta je etiketa poslije bila provlačila se kroz sve optužbe i kazneni postupak kojim su teretile i progonili fra Jozu Zovku, neke mladiće iz okolice Ljubuškog te fra Ferdu Vlašića i fra Jozu Križića.[1] Malo poslije govora mržnje protiv katoličkih Hrvata u BiH koji je izrekao ondašnji član Predsjedništva SRBiH Ivo Jerkić na jednome skupu u Čitluku, kasno navečer fra Jozo Zovko je uhićen 17. kolovoza 1981. i sproveden u istražni zatvor mostarskog Okružnog suda. [1]

Pred sudom je fra Jozu Zovka branio poznati hrvatski odvjetnik Milan Vuković.[1] Montirani proces koji je uslijedio bio je jedinstven po tome što je sadržaj Svetog pisma postao dijelom optužbe i kazne (!) koju je sud izrekao običnom fratru, za tekst koji svi fratri svakodnevno čitaju.[1] Osuđen je na tri godine zatvora. Uložio je utok na tu presudu. Dijelovi optužnice su mu odbačeni na Saveznom sudu u Beogradu te je presuda smanjena na godinu i pol dana zatvora. Odrobijao je u zatvoru u Foči sve do 1983. godine.

Ondašnje su jugokomunističke vlasti računale da će uhićenjem fra Joze Zovka zauvijek riješiti se slučaja Međugorja i "ojačati" samoupravni socijalizam temeljen na deluziji "bratstva i jedinstva" t.zv. "jugoslavenskih naroda".[1]

Poslije zatvoraUredi

Nakon što je izašao iz fočanskog zatvora 1983. godine, dodijeljena mu je župa Bukovica u kojoj je bio župnikom do 1985. godine. Novo mjesto župnikovanja bila mu je Tihaljina u kojoj je bio sve do 1991. godine. 1991. postao je gvardijanom samostana u Širokom Brijegu gdje je tu dužnost obnašao do 1994. godine.

Velikosrpska agresija i rat nekih hrvatsko-bošnjačkih strujaUredi

Kad su velikosrpske snage napale Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, pohodio je moćna svjetska sjedišta moći 1991. i 1992. pozivajući ih zaustaviti rat. Dvaput je govorio u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda i u Strasbourgu u Europskom parlamentu. Još se susreo s brojnim državnicima i političarima u SAD-u, Engleskoj, Francuskoj, Italiji i u sjedištu EU, Bruxellesu.

Za rat u BiH je kao i mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić rekao da je političke, a ne religijske naravi.[3]

Poslije rataUredi

Poslije rata osnovao je brojne udruge koje su širile međugorsku Gospinu poruku i humanitarne ustanove, držao je duhovne vježbe, propovijedi, širio je Gospinu poruku mira i ljubavi u brojnim velikim i malim državama na svim kontinentima, držao je seminare duhovne obnove (otok Jakljan). 2009. je uzeo anno sabatico zbog zdravstvenih razloga.

FilmUredi

Lik fra Joze Zovke utjelovio je u poznati holivudski glumac Martin Sheen u filmu Jakova Sedlara Gospa iz 1994. godine.[4]

DjelaUredi

Udruge i ustanoveUredi

Udruge i ustanove koje je organizirao ili koje su osnovane na njegov poticaj:

  • Međunarodno kumstvo djetetu Hrvatske, sjedište u Zagrebu
  • Međunarodno kumstvo djetetu Herceg- Bosne, sjedište u Širokom Brijegu
  • molitveni pokret za mir - molitveno pobratimstvo Pohođenje
  • Zavod Svete Obitelji, kuća za smještaj, odgoj i obrazovanje djevojaka bez roditelja
  • Dom „Marija Naša Nada“, prva ustanova na području zapadnohercegovačke županije za skrb o djeci s poteškoćama u tjelesnom i/ili psihičkom razvoju

SimpozijiUredi

  • 1993. simpozij o širokobriješkim mučenicima

KnjigeUredi

Knjige sastavljena na osnovi njegovih propovijedi i kateheza:

  • La mia Testemonianza, prireditelja Mattea Rossija i Sergija Pagliarola, 1989.
  • Ne boj se Davide, pripremila Lise Baril-Leclerc, 1989.
  • A Man Named Father Jozo, priredila Riehle Foundation, 1989.
  • Devetnica širokobriješkim mučenicima, prireditelja Mattea Rossija i Sergija Pagliarola,1991.
  • Međugorje, Una Testemonianza, prireditelja Sergija Pagliarola, 1994.
  • He Ahi A Tu Madre, priredila Maria Victoria Trivino, Osc, 1995.
  • Gospin zov, priredile Geraldine Hemmings i Carrie Swearingen, 1998.
  • Meditacije Gospinih poruka 2004.
  • Meditacije Gospinih poruka 2005.
  • Oservare i frutti, 2005.
  • Pet kamenova, 2008.
  • Adoriamo, 2007.

Ta su izdanja prevedena s hrvatskog na talijanski, španjolski, njemački, korejski, francuski i engleski jezik.

Nagrade i priznanjaUredi

1974. audijencija kod pape zbog njegova izvrsnog vjeroučiteljskog rada.

1999. godine pozvali su ga katolički biskupi u Betlehem na proslavu 2000 godina rođenja Isusa Krista.

Povelja iz kolovoza 2002. pape Ivana Pavla II. kojom mu je papa udijelio posebni apostolski blagoslov.

2005. zadužen je za obnovu Franjevačkog samostana na otočiću Badiji.

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Krupljani Milan Vuković: Branko Mikulić je prvi dao etiketirati Međugorje, autor članka Zoran Krešić, preuzeto iz Večernjeg lista
  2. Milan Vuković: "Događaj koji mijenja svijet – Trideset godina ukazanja Kraljice mira”,
  3. Mitja, Velikonja. Religious separation and political intolerance in Bosnia-Herzegovina, str. 271. Libery of Congress Cataloging-in-Publication Data, 2003. ISBN 1-58544-226-7
  4. http://www.imdb.com/title/tt0113200/