Judita Flandrijska

(Preusmjereno s Judita Francuska)

Judita Francuska (fra. Judith de France, eng. Judith of France; ili Judita Flandrijska; o. 843. – o. 870.) bila je francuska plemkinja rođena u kraljevskoj obitelji Zapadne Franačke, a postala je kraljicom Wessexa i groficom Flandrije.[1]

Njeni roditelji bili su kralj Franaka Karlo II. Ćelavi i njegova prva supruga, kraljica Ermentruda,[2] kći grofa Oda I. Bila je sestra Luja II. Mucavca, polusestra Rotilde te teta Karla III. Glupog.

Balduin i Judita

Njen prvi muž je bio kralj Æthelwulf; vjenčali su se 1. listopada 856. u Verberieu (sjeverna Francuska). Brak je zapravo bio snažan politički savez, premda je Judita bila tek djevojčica. Tadašnji povjesničari smatrali su taj događaj iznimno važnim, ali i neobičnim jer se francuske kraljevne obično nisu udavale za strance. Judita je bila proglašena kraljicom, što je također bilo neobično; dotada se supruge kraljeva Wessexa nije tretiralo s tolikom pažnjom i čašću. Judita sa svojim prvim mužem nije imala djece.

Drugi suprug Judite bio je njen posinak, kralj Æthelbald; njihovo vjenčanje je bilo smatrano velikim skandalom te su svećenici oštro kritizirali taj događaj. Judita i Æthelbald nisu imali djece; nakon smrti muža, Judita je prodala svoje posjede u Wessexu te se vratila u Franačku.

Treći muž gospe Judite bio je Balduin I. Flandrijski; moguće je da su se dvaput vjenčali. Nakon što se vratila ka ocu, Judita je prvo bila poslana u opatiju u Senlisu. Moguće je čak da je Karlo htio novi brak za svoju kćer, koja se zaljubila u Balduina. Nakon što su se navodno vjenčali u opatiji, njen otac je bio bijesan te je htio da se brak poništi; Judita i njen muž su pobjegli na dvor Juditinog rođaka, Lotra II. Papa Nikola I. je zamolio kralja Karla Ćelavog da prihvati taj brak, do čega je i došlo. Balduin i Judita vratili su se u Francusku i vjenčali se (ponovno?) 13. prosinca 862. Njihovi sinovi su bili Karlo, Balduin II. Flandrijski[3] i Rudolf.[4]

IzvoriUredi

  1. Geary, Patrick J. Women at the Beginning: Origin Myths from the Amazons to the Virgin Mary. Princeton: Princeton University Press, 2006, str. 52.
  2. Stafford, Pauline (1981). Charles the Bald, Judith and England.
  3. John E. Morby, "The Sobriquets of Medieval European Princes", Canadian Journal of History, 13:1 (1978), str. 8.
  4. BAUDOUIN. "He is known to history as BAUDOUIN I “der Gute/Ferreus/der Eisenarme” Count of Flanders, but it is improbable that he was referred to as such by contemporaries."