Otvori glavni izbornik
džiju-džicu
japanski naziv: jujutsu
Kanji 柔術
Hiragana じゅうじゅつ
Jujutsu.jpg

Džiju-džicu ili džiju-džica[1] (jujutsu; 柔術, džudžucu – izgovor: [▶], doslovno znači "mekana vještina" ili "popustljiva vještina"), kolektivno je ime za japanske stilove borilačkih vještina koje uključuju goloruke tehnike borbe i tehnike oružjem. Džiju-džicu se razvio među samurajima u feudalnom Japanu kao način golorukog savladavanja naoružanog i oklopljenog protivnika. S obzirom na neefikasnosti udaranja oklopljenoga protivnika, najučinkovitije metode za neutraliziranje neprijatelja bile su u obliku hvatanja, polugama na zglobovima i bacanjima. Ove tehnike su se razvile oko principa upotrebljavanja energije napadača protiv njega samoga, umjesto izravnoga suprotstavljanja.

Odlike vještineUredi

Postoje mnoge inačice ove vještine, što dovodi do različitih pristupa. Škole za džiju-džicu (Ryū, 流) uglavnom rabe sve oblike tehnika hvatanja (tj. bacanja, uvrtanja, poluge na zglobovima, zadržavanja, privođenja, preusmjeravanja, gušenja i udarce rukama i nogama). Osim goloruke borbe, mnoge škole su podučavale i uporabu oružja. Iz izvornih škola džiju-džicua i stilova (ryu-ha, 流派), proizašle su moderne borilačke vještine džudo, aikido, sambo, brazilskoga džiju-džicua, itd.

Današnji džiju-džicuUredi

Danas se džiju-džicu može vježbati kao izvorna japanska vještina (kobudo, 古武道) na isti način kao i prije više stoljeća, kao moderna vještina samoobrane ili kao vještina uz izmijenjene obrasce za športsku primjenu. Izvedeni športski oblici uključuju i džudo – borilačku vještinu kao olimpijski šport, koju je razvio Kano Jigoro iz nekoliko tradicionalnih stilova džiju-džicua u kasnom 19. stoljeću. Postoji i brazilski džiju-džicu koji je opet izveden iz starije inačice Kodokan Džudoa.

Brazilski džiju-džicu (BDŽDŽ; BJJ) je razvijen nakon što je Mitsuyo Maeda doveo džudo u Brazil 1914. god. U to vrijeme džudo je još uvijek često bio pod nazivom "jujutsu", i time se objašnjava zašto se ta džudaška izvedenica zove brazilski džiju-džicu umjesto brazilski džudo. "Jiu-jitsu" je stariji oblik transkripcije iz razdoblja kada je vještina došla na Zapad. Po današnjem standardu za transkripciju i pravopis japanskog pisma na latinicu (Hepburnova romanizacija), naziv vještine može se pisati i kao "jujutsu; 柔術".

IzvoriUredi

  1. Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Pretisak, »Školska knjiga«, Zagreb, mjeseca kolovoza 1990., ISBN 86-03-00121-9, str. 67., § 295., (NSK)

Unutarnje povezniceUredi