Julije Klović

hrvatski slikar i minijaturist
(Preusmjereno s Juraj Klović)

Juraj Julije Klović, na talijanskom poznat kao Giorgio Giulio Clovio – Croata (Grižane, 1498.Rim, 5. siječnja 1578.), bio je hrvatski slikar i minijaturist zvan i Michelangelo minijature.[1][2]

Juraj Julije Klović
Visoka renesansa i Manirizam
Julije Klović
El Greco, Portret Julija Klovića iz oko 1571. – 1572., 58 x 86 cm, Museo e Gallerie Nazionali di Capodimonte, Napulj.
Rođenje 1498., Grižane
Smrt 5. siječnja 1578., Rim
Vrsta umjetnosti slikarstvo
Praksa Italija
Utjecao El Greco, Pieter Brueghel stariji
Utjecali Giulio Romano, Michelangelo,
Poznata djela Časoslov Farnese
Uskrsnuće
Bogorodica s usnulim Isusom, Svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem
Portal o životopisima

Životopis

uredi
 
Minijatura Sv. Ivan iz Kölnskog evanđelja, pergament na papiru, 1532., Knjižnica sveučilišta John Rylands, Manchester.

Julije Klović rođen je u selu Grižane u Vinodolu. Nema podataka o njegovoj mladosti i ranu školovanju. Smatra se da je oko 1516. godine, u dobi od osamnaest godina, otišao u Veneciju u službu kardinala Domenica, a potom i Marina Grimanija. Rafaelov učenik Giulio Romano postaje njegovim učiteljem. Odlazi poslom u Mađarsku, 1523. godine, gdje radi za kralja Ludovika II. Vraća se u Italiju 1526. godine i u Rimu radi za kardinala Lorenza Compeggia, te tijekom Velike pljačke Rima 1527. godine biva nakratko uhićen. U Mantovi postaje svećenik, te mijenja ime iz Juraj u Julije u čast svojega učitelja i živi u samostanu Candiana kraj Padove.[3] Papinskom dozvolom napušta redovništvo i radi diljem Italije prateći svog mecenu, kardinala Alessandra Farnesea: Firenza (1551.), Parma (1556.), Piacenza (1557. – 1558.), Perugia. Naposljetku se 1561. godine vraća u Rim gdje je bio u dodiru s vodećim umjetnicima svog doba: Michelangelom, Vasarijem, Bruegelom, Colonnom kao i s El Grecom kojega je preporučio kardinalu Farneseu i koji je izradio dva Klovićeva portreta.

Pokopan je u rimskoj crkvi Sveti Petar u okovima koja je slavna po Michelangelovom Mojsiju.

Klović se znao potpisivati kao GEORGIVS JVLIVS CLOVIVS CROATA, te na njegovom grobu u Rimu stoji natpis "Pictor de Croatia".[4]

Hrvatska je proslavila 500. obljetnicu njegova rođenja 1998. godine, kada je Hrvatska narodna banka izdala posebnu srebrnu kovanicu od 200 kuna.[5] Vatikan je proslavio ovu obljetnicu izdavanjem prigodne poštanske marke. Bernardin Modrić je snimio film „Evanđelje po Kloviću” 2006. godine.

Djela

uredi

Njegove minijature i iluminacije rukopisa čuvaju se diljem svijeta: Beatissimae Mariae Virginis Officium (London), Stanze di Eurialo d'Ascoli (Beč), Kölnsko evanđelje (Manchester), i dr. Njegovo najpoznatije djelo i „remek djelo minijature svjetskih razmjera” je Časoslov Farnese ili Officium Virginis, danas u knjižnici Pierpont Morgan (New York). Na El Grecovom portretu Klović prstom pokazuje na ovo djelo. Ono sadrži 28 minijatura, uglavnom prizora iz Starog i Novog zavjeta, ali i slavnu dvolisnicu procesije na Tijelovo (Corpus Christi) u Rimu. Ima sjajne posrebrene korice za koje je Giorgio Vasari pogrešno tvrdio da su djelo Benvenuta Cellinija.

Klović je bio posljednji predstavnik minijaturne umjetnosti u doba kada ona doživljava svoj pad. Njegova se originalna umjetnička osobnost osobito ogleda u bogatstvu invencije, u dekoracijama i figuralnim prikazima, u majstorskom crtežu i kolorističkoj istančanosti,[3] a njegov doprinos minijaturnoj umjetnosti i općenito umjetnosti manirizma osigurava mu ugledno mjesto u povijesti renesanse. Suvremenici su vrlo cijenili i hvalili njegova umetnička ostvarenja, a s novim istraživanjima i interpretacijama potvrđen je osobit značaj njegova doprinosa hrvatskoj i europskoj likovnoj umjetnosti.[1]

Galerija djela

uredi

Zanimljivosti

uredi
  • Premda u svim enciklopedijama piše kako je Julije Klović rođen u Grižanama, narodna predaja govori kako je rođen u Driveniku (Vinodolska dolina). Ne postoji niti jedan pronađeni zapis koji bi dokazao da je Klović rođen u Driveniku.[6] Klović je, istina, živio u Grižanama. Ispred nekadašnje osnovne škole u Driveniku i dan danas stoji Klovićev kip u prirodnoj veličini.
  • Uvijek je postojala jagma za Klovićem između Driveničana i Grižanaca. Svatko je želio da u njegovom kraju bude njegovo rodno mjesto.
  • Također postoji stanovita legenda koja govori o njegovu talentu. Po predaji, toliko je bio dobar minijaturist da je na noktu palca mogao naslikati cijelu posljednju večeru.[7]

Izvori

uredi
  1. a b Klović, Julije, enciklopedija.hr, pristupljeno 31. ožujka 2018.
  2. Anka Bulat-Simić, Minijaturisti zagrebačkog kruga 1840/1850, str. 68., Radovi Instituta za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (1972.), 1/2; str. 68–92., ipu.hr, pristupljeno 31. ožujka 2018.
  3. a b Hrvatska likovna enciklopedija 3. Goti-Koč, gl. ur. Željko Domljan, Vjesnik d.d., Zagreb, 2005., str. 114–116. ISBN 953-98026-5-2
  4. Darko Žubrinić, Julije Klovic, or Don Giulio Clovio de Croatia (1498-1578), croatianhistory.net, pristupljeno 31. ožujka 2018. (engl.)
  5. 500. obljetnica rođenja Jurja Julija Klovića, kunalipa.com, pristupljeno 31. ožujka 2018.
  6. Portal za kulturni turizam, pristupljeno 23. siječnja 2019.
  7. (M. T.). 26. veljače 2000. Michelangelo minijature. Vjesnik. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. studenoga 2007. Pristupljeno 31. ožujka 2018.

Vanjske poveznice

uredi
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Julije Klović