Kadmijev sulfid

Kadmijev sulfid
Kristalna struktura ZnS (sfalerit) s koordinacijskim poliedrima.
Kristalna struktura ZnS (sfalerit) s koordinacijskim poliedrima.

IUPAC nomenklatura Kadmijev(II) sulfid
Ostala imena Kadmijevo žutilo
Identifikacijski brojevi
CAS broj 1306-23-6
UN broj 2570
RTECS broj EV3150000
EC broj 215-147-8
PubChem broj 9793819 14783, 9793819
Osnovna svojstva
Molarna masa 144,47 g·mol−1
Izgled Žuto-narančasta do smeđa krutina
Gustoća

4,826 g·cm−3

Talište 1 750 °C (10 MPa)
Vrelište 980 °C (sublimacija)
Topljivost u vodi

Netopljiv u vodi
Topljiv u kiselinama
Vrlo slabo topiv u amonijevom hidroksidu

Struktura
Oblik molekule Šesterokutna kristalna rešetka
Kubični kristalni sustav
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti

Štetan za zdravlje

NFPA 704
0
3
0
 
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Kadmijev sulfid je anorganski spoj kemijske formule CdS. Kadmijev sulfid je žuta krutina.[1] U prirodi se javlja s dvije različite kristalne strukture kao rijetki minerali grinokit i havlejit, ali je više zastupljen kao supstituent nečistoća u slično strukturiranim cinkovim rudama sfaleritom i vurcitom, koji su glavni gospodarski izvori kadmija. Kao kemijski spoj koji se lako izdvaja i pročišćava, glavni je izvor kadmija za sve tržišne primjene.[2] Njegova živopisna žuta boja dovela je do usvajanja kao pigmenta za žutu boju kadmijevo žutilo u 18. stoljeću.

Kadmijev sulfid služi kao slikarska boja (kadmijevo žutilo). Kadmijev oksid, sulfid, selenid i telurid služe kao fosforescenti u televizijskim i radarskim sustavima, a zbog dobrih fotoelektričnih svojstava i u poluvodičkoj elektronici.[3]

Kadmijeva žuta ili kadmijevo žutilo

uredi

Kadmijev sulfid pojavljuje se u prirodi, ali nema svojstva pigmenata. Takva svojstva poprima, međutim, sintetski kadmijev sulfid, poznat kao kadmijeva žuta ili kadmijevo žutilo. Vrlo je lijepe zlatnožute boje, a može se pripraviti i u nijansama od svijetlozelenkastožute (miješani kristali s cinkovim sulfidom) do svijetlonarančaste, što ovisi o primjesama i o metodi priprave.

Obojenost kadmijevih pigmenata obuhvata široku skalu od svijetložutih (limun žuta) do narančastih nijansi (boje suncokretovog cvijeta i mat narandžasta). Podnosi se sa svim pigmentima i vezivnim sredstvima. Postojana je prema svjetlosti i alkalijama, ali pokazuje izuzetnu neotpornost u kiseloj sredini. Dobro pokriva. Osušeni premaz uljane boje je otporan i čvrst. Koristi se u svim slikarskim tehnikama osim za slikanje fresaka jer mijenja obojenost, pobijeli pod utjecajem alkalnosti vapna jer je on prijenosnik ugljične kiseline koja s njim gradi bijeli kadmijev karbonat.[4]

Kadmijevi pigmenti

uredi

Kadmijevi pigmenti imaju za osnovu žuti kadmijev sulfid CdS. Taj kemijski spoj tvori i miješane kristale, pa u njegovoj kristalnoj rešetki dio iona može biti zamijenjen drugima, kemijski sličnim ionima. To su ioni žive i cinka umjesto kadmija, a selenidi umjesto sulfida. Tako se djelomičnom zamjenom mijenja i žuta boja kadmijevog sulfida. Prisutnost cinka daje žutoj boji zelenkasti ton, a s povećanjem udjela žive i selenija žuta se boja mijenja od narančaste u crvenu, pa i u tamnocrvenu boju.

Slike

uredi
     
Kadmijeva žuta ili kadmijevo žutilo. Kadmijeva crvena ili kadmijevo crvenilo. Kadmijeva narančasta.

Izvori

uredi
  1. Egon Wiberg, Arnold Frederick Holleman (2001) Inorganic Chemistry, Elsevier ISBN 0-12-352651-5
  2. R. M. Christie 2001 Colour Chemistry, p. 155 Royal Society of Chemistry ISBN 0-85404-573-2
  3. kadmij, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 31. 8. 2020.
  4. "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", [2], www.slikarskatehnologija, pristupljeno 20. 7. 2020.

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Kadmijev sulfid