Kinakridon
| Kinakridon | ||||||
|---|---|---|---|---|---|---|
 | ||||||
| IUPAC nomenklatura | 5,12-dihidro-kinolin [2,3-b] akridin-7,14-dion | |||||
| Ostala imena | Ljubičasti pigment 19 | |||||
| Identifikacijski brojevi | ||||||
| CAS broj | 1047-16-1 ✓ | |||||
| EC broj | 213-879-2 ✓ | |||||
| PubChem broj | 13976 ✓ | |||||
| Osnovna svojstva | ||||||
| Molarna masa | 312,328 g·mol−1 | |||||
| Izgled | Crveni prah (nanočestice) | |||||
| Gustoća |
1,47 g/cm3 | |||||
| Topljivost u vodi |
Netopiv u vodi | |||||
| Struktura | ||||||
| Sigurnosne upute | ||||||
| ||||||
| Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | ||||||
| Portal:Kemija | ||||||
Kinakridon je organski spoj koji se koristi kao pigment. Brojni derivati čine obitelj pigmenata kinakridon, koja ima široku primjenu u industrijskim bojama kao što su trajne boje na otvorenom prostoru, tinta za tintni pisač, mastila za tetovaže, akvarelne boje umjetnika i toner laserskog pisača u boji. Kao pigmenti, kinkridoni su netopljivi.[1][2] Razvoj ove obitelji pigmenata zamijenio je alizarin kao boju.
Kinakridonski pigmenti uredi
Podrobniji članak o temi: PigmentMeđu organskim pigmentima zauzimaju kinakridonski pigmenti posebno važno mjesto. Po svojim izvanrednim svojstvima, u prvom redu po velikoj postojanosti na svjetlu, prema atmosferilijama i otapalima, te po niskoj cijeni, ravni su ftalocijaninskim plavim i zelenim pigmentima. Kako su dostupni upravo u preostalim bojama (narančastoj, crvenoj i ljubičastoj), to s ftalocijaninskim pigmentima čine jedinstvenu skupinu visokovrijednih, tržišno pristupačnih pigmenata velike općenite postojanosti. Vjeruje se da je ta vrlo izražena postojanost i netopljivost kinakridonskih pigmenata posljedica stvaranja intramolekularnih vodikovih veza između grupa NH i CO u njihovoj kristalnoj rešetki.
Osnovna je strukturna jedinica kinakridonskih pigmenata linearni kinakridon. Taj spoj djeluje kao pigment bilo u nesupstituiranom obliku, bilo da u vanjskim prstenima sadrži klorne atome ili metilne grupe kao supstituente. Nesupstituirani kinakridonski pigment (C.I. PV 19, 46 500) pojavljuje se u više kristalnih modifikacija i s različitim veličinama čestica, pa zbog toga i u različitim bojama. Tako je β modifikacija kinakridona poznata kao ljubičasti pigment čistog i snažnog (intenzivnog) tona, dok boja kinakridona u γ modifikaciji ovisi o veličini čestica; pigment većih čestica žućkasto crvenog je tona, a pigment s manjim česticama ispoljuje plavkasto crveni ton.
Zbog svoje izvanredne postojanosti kinakridonski se pigmenti upotrebljavaju u mnogim industrijskim lakovima od kojih se traži velika otpornost, u prvom redu u lakovima za automobile. Tako se na primjer kinakridonski ljubičasti pigment primjenjuje u kombinaciji s molibdatnim narančastim pigmentom za pripravu postojanog i otpornog laka snažne (intenzivne) crvene boje. Osim toga, kinakridonski pigmenti služe i za pigmentiranje polimernih materijala postojanih prema toplini i atmosferskim utjecajima, zatim u pripravi specijalnih tiskarskih boja i tako dalje.[3]
Slike uredi
|
Izvori uredi
- ↑ Ullmann K., Hunger W. Herbst: "Pigments, Organic", 2012., 10.1002/14356007.a20_371
- ↑ Blundell, Jane. Quinacridone Colours. Jane Blundell.com (engleski). Pristupljeno 1. kolovoza 2018.
- ↑ "Tehnička enciklopedija" (Boje i lakovi), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.