Kljunorošci

Kljunorošci (lat. Bucerotidae) su porodica ptica iz reda Bucerotiformes, nekada klasificirane u red modrivrana iz kojih su izdojene zajedno s porodicom Bucorvidae. Po građi tijela i izgledu su slični tukanima, ali su nesrodni. Ta sličnost se može pripisati konvergentnoj evoluciji. Po Sibley-Ahlquistovoj taksonomiji kljunorošci se svrstavaju u zaseban red Bucerotiformes.

Kljunorošci
Ocyceros griseus
Raspon fosila
Rani miocen – danas PreЄ Є O S D C P T J K Pg N
Sistematika
Carstvo:	Animalia
Koljeno:	Chordata
Razred:	Aves
Red:	Bucerotiformes
Porodica:	Bucerotidae Rafinesque, 1815.
Rasprostranjenost
Potporodice
Bucerotinae Bucorvinae
Baze podataka
GBIF
wikivrste WD wikislike wikigalerija

Opis

Oblici kaciga kod nekih kljunorožaca

Ove ptice su jedine ptice na svijetu kojima su prva dva vratna pršljena (axis i atlas) spojena, vjerojatno zbog vrlo velikog kljuna karakterističnog za ovu porodicu. Dugačak je i zakrivljen nadolje, a vrhovi vilica se spajaju točno pa tako formiraju "kliješta". Unutarnji oštri rubovi nazubljeni. Mnoge vrste na kljunu imaju kacigu koja je u svom najjednostavnijem obliku samo greben, a kod ostalih se razvila u posebnu strukturu koja može biti raznih oblika. Ponekada je čak i veća od samog kljuna. Kod mladih jedinki je ova kaciga uvijek djelomično razvijena, a kod odraslih mužjaka je veća i potpunija nego kod ženki. Kod svih vrsta osim jedne se kaciga sastoji od tanke navlake keratina i unutarnjih koštanih podupirača. Oglašavaju se nazalno prostim kvocanjem, zviždanjem, hukanjem, brujanjem ili piskavim vrištanjem, pa je moguće da kaciga ima ulogu i u oglašavanju.

Mogu narasti od 30 do 160 cm, zajedno s izduženim središnjim repnim perima kod šljemastog kljunorošca. Mogu težiti od 85 g do 4,5 kg i imati raspon krila od 1,8 m. Mužjak je 10% veći od ženke i ima 15-20% duži kljun. Perje je crne, bijele, sive ili smeđe boje, a kljunorošci često imaju kombinacije ovih boja. Goli dijelovi na licu, vratu i oko očiju često su jarko obojeni.

Hrane se voćem, bubama, a dvije vrste su mesojedi.

Razmnožavanje

Mužjak velikog kljunorošca dodaje plod smokve zatočenoj ženki.

Kljunorošci postaju spolno zreli između prve i šeste godine života. Teritorije oko gnijezda, koje mogu biti veličine od 10 ha do 100 km kvadratnih, brane oglašavanjem. Većina ih je monogamna. Gnijezda su prirodne šupljine u drveću ali i na zemljanim i stjenovitim odsjecima. Kod svih vrsta, osim dvije vrste koje žive na tlu, ženka zatvara ulaz u rupu i ostavlja samo uski prorez da bi joj mužjak mogao dodavati hranu. Ostatke hrane i otpatke izbacuju kroz istu rupu. Ženke većih vrsta nesu 1-2 jajeta, a kod većih do 8. Inkubacija traje 25 – 40 dana, a mladunci ostaju u gnijezdu 45 – 86 dana. Nakon što se mladi izlegu, ženka probija zid, a kod nekih vrsta roditelji ponovo zagrade ptiće unutra.

Rasprostranjenost

Nastanjuju podsaharsku Afriku, Arapski poluotok, Pakistan, Indiju, jugoistočnu Aziju i otoke istočno od Nove Gvineje. Staništa su im šume i savane. Postoji 57 vrsta u 14 rodova. Dvije filipinske vrste su kritično ugrožene, sedam drugih vrsta je ugroženo.

Galerija

• 
  Kritično ugrožena vrsta Aceros waldeni u letu.
• 
  Ženka velikog kljunorošca
• 
  Bucorvus leadbeateri, vrsta kljunorošca koji živi na tlu.
• 
  Aceros cassidix, vrsta jarkih boja.

Drugi projekti

	Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi kljunorošci
	Wikivrste imaju podatke o taksonu kljunorošcima