Knezovi Zrinski

hrvatska plemenita obitelj

Zrinski su hrvatska velikaška obitelj koja je tijekom srednjeg vijeka, sve do kraja 17. stoljeća značajno utjecala na politički, kulturni i društveni život u Hrvatskoj.

Hrvatska velikaška obitelj
Zrinski
Grb obitelji Zrinski nakon 1546. godine
Grb obitelji Zrinski nakon 1546. godine
Država Hrvatska, Ugarska
Etničko podrijetlo hrvatsko
Matična kuća Šubići
Naslovi knezovi, grofovi
Utemeljenje 14. stoljeće
Utemeljitelj Juraj I. Zrinski
Izumrli 1703.

Povijest uredi

Podrijetlo knezova Zrinskih uredi

Počeci uspona obitelji sežu u 12. stoljeće, kada knezovi Bribirski iz starog hrvatskog plemena Šubića, zajedno s predstavnicima ostalih hrvatskih velikaških rodova, sklapaju državni ugovor (Pacta Conventa) s ugarskim kraljem Kolomanom iz dinastije Arpadovića. Vrhunac dosižu početkom 14. stoljeća za vladavine Pavla I. Šubića Bribirskog koji je nosio časti bana Hrvata i gospodara Bosne te pod svojom vlašću imao cjelokupni prostor stare Hrvatske.

Moć obitelji Šubić skršili su vladari iz Anžuvinske dinastije već u sljedećem naraštaju, za banovanja Pavlovog sina Mladena II. Godine 1347. bili su prisiljeni predati strateški važnu utvrdu Ostrovicu s Lučkom županijom, za koju je kralj Ludovik I. Anžuvinac, Grguru IV. i njegovom štičeniku Jurju III. Bribirskom, osnivaču loze Zrinskih (kao Juraj I. Zrinski), predao utvrđeni grad Zrin, na Zrinskoj gori u tadašnjoj Slavoniji, koji je postao sjedište obitelji. Od tada se taj odvjetak roda Šubića počinje nazivati knezovima Zrinskim.[1]

Uspon obitelji Zrinski uredi

 
Ruševine utvrde Zrin
 
Stari grb Zrinskih, iskovan na srebrnom taliru Nikole III. u Gvozdanskom početkom 16. stoljeća
 
Novi grb obitelji kojeg je dobio Nikola IV. (Sigetski) od kralja Ferdinanda 1554. godine
 
Obiteljsko stablo obitelji Zrinski u Muzeju Međimurja u Čakovcu
 
Simon Hollósy (1896.): Zrinski u napadu.

Po dolasku u Slavoniju i novo sjedište Zrin, obitelj je postupno širila posjede između gornje Kupe i Une.[2] Tako su u drugoj polovici 15. stoljeća posjedovali vlastelinstva Pedalj, Gvozdansko, Pastuški grad, Završki grad, Stupnički grad, Semidraž, Jamnički grad, Dobriljin i Podmilanski grad.

Sve do kraja 15. stoljeća obitelj se nije previše isticala u javnom životu Hrvatske.[3] Održavala je veze s ostalim članovima roda Bribirskih, pa je tako Petar I. (1400. – 1440) baštinio posjede Jakova Bribirskog.[3]

Zrinski su od 16. stoljeća, uz Frankapane, bili najmoćnija hrvatska velikaška obitelj. Uspon obitelji započeo je s Nikolom III. († 1534.) koji je znatno proširio posjede na račun Vranskog priorata i baštine bana Ivana Karlovića s kojim je sklopio baštinski ugovor nakon vjenčanja s njegovom kćerkom Jelenom.[1]

Na saboru u Cetinu 1526. godine podupirao je Ferdinanda I. Habsburškog. Njegovi sinovi bili su Nikola IV. Šubić Zrinski († 1566.) i Ivan I. († 1541.), istaknuti protuturski ratnici koji su za odanost dinastiji nagrađeni posjedima i gradovima Kostajnica, Medvedgrad, Čakovec i Međimurje, Ozalj i Bakar.[1] U to vrijeme sjedište obitelji postaje grad Čakovec. Preuzimanjem novih stečevina posjedi obitelji Zrinski protezali su se od Mure do Jadrana.

Nikolini sinovi Juraj IV. (1549. – 1603.) i Nikola V. (1559. – 1605.) bili su pristaše protestantizma, dok su se Jurjevi sinovi Nikola VI. († 1625.) i Juraj V. (1589. – 1626.), hrvatski ban i sudionik Tridesetogodišnjeg rata, vratili katoličkoj vjeri.[1]

Vrhunac moći i pad uredi

Sinovi bana Jurja, Nikola VII. (1620. – 1664.) i Petar IV. (1621. – 1671.), hrvatski banovi, bili su istaknuti protuturski ratnici u 17. stoljeću. Nasilni kraj obitelji u drugoj polovici 17. stoljeća uzrokovan je sukobom s bečkim dvorom, poznatim kao urota zrinsko-frankopanska koji je izbio zbog nezadovoljstva hrvatskih i ugarskih velikaša politikom centralizacije i germanizacije.[4]

Posljednji ban iz roda Zrinskih, Petar IV., ubijen je u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671. godine zajedno sa svojim šurjakom Franom Krstom Frankopanom. Petrova supruga Katarina i njihov Ivan Antun Baltazar Zrinski († 1703.) proveli su ostatak života zatočeni u tamnici u Grazu. Njihovi posjedi su opljačkani i predani Dvoru.

Nikolin sin Adam Zrinski zadržao je svoje posjede i časti, no poginuo je 1691. u bitci kod Slankamena ne ostavivši potomke nakon čega su i njegovi posjedi pripali bečkom dvoru.

Slomom obitelji Zrinski i njihovim nestankom s povijesne scene znatno se umanjila otpornost hrvatskog plemstva da se odupre centralističkim tendencijama bečkog dvora.

Grčki ogranak Zrinskih uredi

Krajem 20. stoljeća pojavile su se vijesti o postojanju grčke loze obitelji Zrinski. Te tvrdnje do danas nisu znanstveno valorizirane, iako je Hrvatski plemićki zbor, krovna udruga hrvatskog plemstva, potvrdio autentičnost njihova podrijetla.[5] Prema tradiciji grčke obitelji Sdrinias, u 16. stoljeću je jedan pripadnik obitelji Zrinski imenom Martin stupio u službu Mletačke Republike i bio imenovan vojnim zapovjednikom na otoku Kefalonija.[6] Podatak o tome zabilježen je u Libro D'Oro (Zlatna knjiga) kefalonskog plemstva u kojoj se prezime navodi u oblicima Sdrin, Sdrinia, Sdrigna i Zrin.[6]

U drugoj polovici 19. stoljeća jedan ogranak obitelji preselio se u Atenu, dok su drugi članovi ostali na Kefaloniji. Potomak jednog od članova grčke obitelji, Dionisios Sdrinias, živi danas u Grčkoj.

Vidi još uredi

Bilješke uredi

  1. a b c d Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 398.
  2. http://arhinet.arhiv.hr/_Generated/Pages/Stvaratelji.PublicDetails.aspx?ItemId=11053
  3. a b Hrvatska opća enciklopedija, str. 777.
  4. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 399.
  5. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. srpnja 2010. Pristupljeno 20. lipnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  6. a b http://www.croatianhistory.net/etf/subich.html

Literatura uredi

 
Autografi Nikole i Petra Zrinskog

Obiteljsko rodoslovlje uredi

  • A. Pavao II. Šubić Bribirski, knez trogirski i ostrovički († srpanj 1346.); supruga: Elizabeta Frankopan († poslije 1347.),
  • B1. Juraj I. Zrinski ( = Juraj III. Šubić Bribirski) (†1361.), od kralja Ludovika I. Anžuvinca dobio utvrdu Zrin u zamjenu za Ostrovicu kod Bribira
  • C1. Elizabeta I.; ∞ suprug: Tomislav Kurjaković, knez Krbavski (unuk Kurjaka Gusića iz starohrvatskog roda Gusića)
  • C2. Pavao I., (*1357., †Zagreb, 1414.); ∞ 1.supruga: nepoznata; 2.supruga: Elizabeta
  • K3. [2. brak] Barbara
  • K4. [2. brak] Elizabeta II.; suprug: Toma Erdödy
  • K5. [2. brak] Suzana; 1. suprug: Albert Lenković; 2. suprug: grof Nikola Nádasdy
  • I6. Petar III., † Beč, 1547.
  • D2. [2. brak] Nikola I., †1439.
  • D3. Ana I., *1410.
  • D4. Margareta I., *1410.

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Knezovi Zrinski


Zrinski među feudalnim gospodarima Međimurja kroz stoljeća uredi

FeštetićiAlthaniIvan ČikulinKarlo VI., car Svetog Rimskog CarstvaHercule Joseph Louis Turinetti de PryeUgarska dvorska komoraKnezovi ZrinskiPetar KeglevićErnuštiFridrik LambergMatija KorvinCeljski grofoviSečenjiLackovićLudovik I. AnžuvinacKarlo I. RobertUlrik od WalseeaFeudalni sustavBuzad-Hahold