Komunistička nomenklatura
Nomenklatura ili komunistička nomenklatura označava u realsocijalizmu prvenstveno popis kadra u komunističkoj partiji, upravi, gospodarstvu i društvu. Ovaj popis je instrument dugoročnog planiranja ljudskih resursa u svezi komunističkih režima[1]. Drugi značaj pojma nomenklatura je opis osoba koje se nalaze na važnim vodećim mjestima.
 |
Članku ili njegovom dijelu dodijeljena je neopravdana težina. (Rasprava)Pokušajte skratiti sporne djelove ili iznijeti suprotstavljena gledišta u pripadajućem opsegu! |
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
 |
Ovaj članak ili odlomak izgleda kao esej. (rasprava)Pomozite popraviti ovaj članak prema pravilima i smjernicama Wikipedije tako da stilski i sadržajno bude primjeren enciklopediji. |
Komunistička nomenklatura se je smatrala "avangardom" "radničke klase", koju vodi centralni komitet, a na njezinom čelu se nalazi "veliki vođa" kojeg uglavom prati kult ličnosti. Pravni proces oslobađanja društva od vlasti komunističke nomenklature naziva se lustracija i proveden je u većini država u Europi koje su ranije imale socijalističko uređenje.
Glasovanje
urediAko se provodilo glasovanje, rezultate tih glasovanja nomenklatura je već unaprijed držala kod sebe jer su "znali bolje od naroda što narodu treba". Na društveno-političkoj razini marksisti su razmišljali u binarnim jednodimenzionalnim kategorijama prijatelj-neprijatelj. Tko nije bio s njima, tko je imao različito političko mišljenje, bio je njihovim neprijateljem. Disidente ili političke neistomišljenike je prema nomenklaturi trebalo neutralizirati, odstraniti i krajnje likvidirati. Oni koji su imali različito mišljenje bili su nazivani tzv. revizionistima, frakcionašima ili disidentima.
Nomenklatura u SFRJ
urediJugokomunistička nomenklatura zalagala se za jugoslavenski unitarizam. Hrvatska emigracija predstavljala je, po Vladimiru Bakariću, zbog njezine brojnosti i intelektualne snage u težnji za rušenjem komunističke vlasti, u domovini najveću opasnost.[2] Milovan Đilas se u knjizi pod nazivom "Nova klasa" kritično osvrnuo na negdašnji titoistički režim.
Jedino su članovi jugoslavenske nomenklature imali političku, upravnu i gospodarsku moć. Ova klasa upravljala je cijelim državnim mehanizmom, kroz jednopartijski sustav. Godine 1988., nešto prije pada komunizma u Istočnoj Europi, utvrđeno je da je u Jugoslaviji, samo jedna desetina stanovništva ostvarivala čak 60% izdataka za potrošnju. [nedostaje izvor]
Povezani članci
urediIzvori
uredi- ↑ Artikel "Nomenklatura", in: Everhard Holtmann (Hg.): Politik-Lexikon, 3. Auflage München/Wien 2000, S. 422.
- ↑ http://hic.hr/udba04.htm Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. srpnja 2010. (Wayback Machine), Hrvatski informativni centar.