Kontinentalno slobodno zidarstvo

Kontinentalno slobodno zidarstvo (također i liberalno slobodno zidarstvo,[1] latinsko slobodno zidarstvo te adogmatsko slobodno zidarstvo[2]) je jedan od dva glavna slobodnozidarska ustroja. Ono je uklonilo neka, ili sva, ograničenja na kojima inzistira regularno slobodno zidarstvo, a uključuje velike lože, uglavnom (ali ne isključivo) na europskom kontinentu, koje priznaju Veliki orijent Francuske (GOdF) ili pripadaju CLIPSAS-u, Alijansi masona Europe, ili CLIMAF-u.

Većina slobodnih zidara koji pripadaju ložama koje priznaju Ujedinjenu veliku ložu Engleske (UGLE) ne priznaje kontinentalno slobodno zidarstvo smatrajući ga "neregularnim".[3][4]

Upravljačko tijelo ovog ustroja se uglavnom naziva veliki orijent.

Kontinentalni ustroj i njegovo podrijetlo

uredi

Danas se za slobodno zidarstvo često govori da se sastoji od dva glavna ustroja "koja međusobno nisu u regularnom prijateljskom odnosu".[5] To su anglo-američki regularni ustroj kojeg obilježava Ujedinjena velika loža Engleske te europski kontinentalni ustroj kojeg obilježava Veliki orijent Francuske.

U većini latinskih zemalja dominira kontinentalno slobodno zidarstvo, iako u većini ovih zemalja postoje i velike lože i veliki orijenti koji su u "regularnom prijateljskom odnosu" s Ujedinjenom velikom ložom Engleske i svjetskom zajednicom velikih loža regularnog slobodnog zidarstva.

Povijest raskola

uredi

Ujedinjena velika loža Engleske je 1813. godine stvorila nove konstitucije, utemeljene na Andersonovim Konstitucijama od Modernih i na Ahiman Rezon od Drevnih, u koji su zahtijevali prihvaćanje Velikog arhitekta Svemira.

U početku je Veliki orijent Francuske prihvatio ove nove konstitucije. Međutim na prijedlog protestantskog svećenika Frédérica Desmonsa, na konvenciji 1877. godine, uklonili su poveznice na Velikog arhitekta Svemira iz svojih konstitucija.[5] Nazočni na toj konvenciji svoju su odluku vidjeli kao način vraćanja izvornom konstitucijama Jamesa Andersona iz 1723. godine.

Ova odluka dovela je do raskola između Velikog orijenta Franuske i Ujedinjene velike lože Engleske.[6] Posije ovog velika raskola 1877. godine slobodno zidarstvo se podijelilo na dva ustroja; kontinentalno slobodno zidarstvo i regularno slobodno zidarstvo. Ova dva ustroja uzajamno se ne priznaju jer većina regularnih loža kontinentalne lože smatraju neregularnim. Veliki orijent Francuske i Ujedinjena velika loža Engleske osnovni su modeli za ustroje slobodnog zidarstva.

Vidi još

uredi

Izvori

uredi
  1. Liberal Freemasonry. freemasonry.network (engleski). Pristupljeno 23. rujna 2024.
  2. Masonic website objectives. mason.be (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 17. srpnja 2011. Pristupljeno 23. rujna 2024.
  3. More Squabbles in the Irregular World. Freemasons for Dummies (engleski). 18. siječnja 2011. Pristupljeno 23. rujna 2024.
  4. Grand Orient of France Votes Against Women Members. Freemasons for Dummies (engleski). 5. rujna 2009. Pristupljeno 23. rujna 2024.
  5. a b Bauer, Alain. 27. srpnja 2002. Address To The 2002 California Masonic Symposium by Alain Bauer, Grand Master of the Grand Orient of France. calodges.org (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 7. siječnja 2009. Pristupljeno 23. rujna 2024.
  6. Bernheim, Alain. The History Of The Present Grand Lodge Of France Revisited. freemasons-freemasonry.com (engleski). Pristupljeno 23. rujna 2024.