Bakovac Kosinjski

naselje u Hrvatskoj, Općina Perušić, Ličko-senjska županija
(Preusmjereno s Kosinjski Bakovac)

Bakovac Kosinjski ili Kosinjski Bakovac je dio Kosinjske doline i naselje u Republici Hrvatskoj, u sastavu Općine Perušić, Ličko-senjska županija. U srednjem vijeku nazivao se Srakovina, a koje je ime zadržao u formi Sraklin sve do 24. prosinca 1913.[3] kada je preimenovan u današnji naziv Kosinjski Bakovac.

Bakovac Kosinjski
Kapela sv. Vida
Država Hrvatska
ŽupanijaLičko-senjska
Općina/gradPerušić

Površina[1]46,2 km2
Koordinate44°42′40″N 15°12′32″E / 44.711°N 15.209°E / 44.711; 15.209

Stanovništvo[2] (2021.)
Ukupno69
– gustoća1 st./km2

AutooznakaGS

Zemljovid

Bakovac Kosinjski na zemljovidu Hrvatske
Bakovac Kosinjski
Bakovac Kosinjski

Bakovac Kosinjski na zemljovidu Hrvatske

Zemljopis uredi

Bakovac Kosinjski, je naselje u Lici, smješteno blizu Perušića i oko 6 km zapadno od Gornjeg Kosinja. Nadmorska visina 507 m.

Stanovništvo uredi

Naselje Bakovac Kosinjski: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
659
1015
1163
1308
1058
996
1064
935
813
697
472
372
187
126
69
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: Iskazivano pod imenom Sraklin u 1857. i 1900., Bakovac od 1869. do 1890. i Bakovac Kosinjski od 1910. nadalje. U 1869. i 1880. podaci su sadržani u naselju Gornji Kosinj. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Etnički sastav stanovništva:[4]

  • 2001. – 187
  • 1991. – 372 (Hrvati - 367, Srbi - 1, ostali - 4)
  • 1981. – 472 (Hrvati - 435, Jugoslaveni - 35, ostali - 2)
  • 1971. – 697 (Hrvati - 692, Jugoslaveni - 1, ostali - 4)

Povijest i kultura uredi

 
Pisani kamen.

U starom vijeku su u ovom kraju živjeli Japodi, vrlo vjerojatno imena Parentini, a o čemu nam svjedoči epigrafski spomenik iz 1.st. tzv. Pisani kamen. Nalazi se na području današnjeg Kosinja, u blizini Lomske dulibe, preciznije u predjelu Legenac, 1200m zračne linije od vrela Begovača.

U srednjem vijeku je na mjestu današnjeg Kosinjskog Bakovca bilo spomenuto naselje Srakovina, s gradom Kosinjem i manjim selima Gorenja Vas i Rdeča Vas. Cijelo područje bilo je u vlasništvu srednjovjekovnoga Bočaćkog plemena Stupića, prezimena Lacković, poznatih kao knezovi Kosinjski. 1499.god. zamjenom Kosinjskih s Anžom (Ivanom) VIII. Frankapanom Brinjskim grad Kosinj i okolna sela prelaze u njegov posjed. Ključni lokalitet Kosinjskog Bakovca upravo je grad Kosinj/Kosinjski Ribnik kao srednjovjekovni burg i lokacija Kosinjske tiskare. Iz njegovih su ruševina prenesene na današnju kapelu sv. Vida četiri glagoljske ploče i grb Anža Frankapana.[5] U Kosinjski Bakovac se u literaturi pogrješno pozicionira selo Ljupčići. Ispravnom transliteracijom darovnice Anža Frankapana iz 1493. objavljenoj u Bratulićevim Hrvatskim spomenicima 2017.god.[6] jasno se definira pozicija Ljupčića. U smjeru istoka prema zapadu od Krasna "gredući jesu njih mejaši" selo Ljupčići, a što može biti samo na području današnjeg Apatišana kod Krasna.

Sakralni spomenici uredi

Kapela u Kosinjskom Bakovcu nosi ime sv. Vida. Izgrađena je prije 1700.god.[7], obnovljena je prvi puta 1768.god. materijalom iz "grada Kosinja", te drugi puta krajem 19. st. postavljanjem ograde, fasade, oltara itd.

Jela car uredi

Kraj Kosinjskog Bakovca nalazi se najveće velebitsko stablo i najveća jela u Europi poznata kao "Jela car".[8] Visoka je 42,5 m a ima opseg 5,42 m. Njena posebnost jest u tome što je stara oko 1000 godina, tako da sve jele koje rastu oko nje djeluju „normalne“ visine i širine, a sama jela zaista izgleda kao car u njihovom okruženju.[9]

Galerija uredi

Izvori uredi

  1. Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
  2. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
  3. Obzor - Nova imena mjesta
  4. CD rom: "Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine", Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005
  5. Ivan Standl. arhinet.arhiv.hr. Pristupljeno 20. prosinca 2021.
  6. Hrvatske glagoljične i ćirilične isprave iz zbirke Stjepana Ivšića 1100.-1527. Stjepan Ivšić, Josip Bratulić, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb. 2017. str. 310. ISBN 978-953-347-102-0. OCLC 1048007341CS1 održavanje: others (link)
  7. Lička sloga - Crkvene prilike senjske biskupije u Otočkoj pukovniji
  8. Kosinj: "Jela Car" – Kosinj konzalting. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. veljače 2021. Pristupljeno 20. prosinca 2021.
  9. http://www.najboljeuhrvatskoj.info/ideje/jela-car-velebit-435.htmlArhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine) Preuzeto 8. lipnja 2015.

VelebitArhivirana inačica izvorne stranice od 25. lipnja 2007. (Wayback Machine)