Wikipedija

Bakovac Kosinjski

selo u Hrvatskoj
(Preusmjereno s Kosinjski Bakovac)

Bakovac Kosinjski ili Kosinjski Bakovac je dio Kosinjske doline i naselje u Republici Hrvatskoj, u sastavu Općine Perušić, Ličko-senjska županija. U srednjem vijeku nazivao se Srakovina, a koje je ime zadržao u formi Sraklin sve do 24. prosinca 1913.[1] kada je preimenovan u današnji naziv Kosinjski Bakovac.

Bakovac Kosinjski
Bakovac Kosinjski na karti Hrvatska
Bakovac Kosinjski
Bakovac Kosinjski
Bakovac Kosinjski na zemljovidu Hrvatske
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Ličko-senjska
Općina/Grad Perušić
Zemljopisne koordinate 44°42′40″N 15°12′32″E / 44.711°N 15.209°E / 44.711; 15.209
Stanovništvo (2001.)
 - Ukupno 187
Stanovništvo (2011.)
 - Ukupno 122
 - Broj domaćinstava 62
Broj stanovnika
Bakovac Kosinjski (Perušić, Ličko-senjska) [uredi]
2001.
2011. 126
2021. 69
Izvor: Državni zavod za statistiku RH
Podatci sukladni popisu od 22. rujna 2022.
Autooznaka GS
Crkva Sv. Vida - panoramio.jpg
Kapela sv. Vida

ZemljopisUredi

Bakovac Kosinjski, je naselje u Lici, smješteno blizu Perušića i oko 6 km zapadno od Gornjeg Kosinja. Nadmorska visina 507 m.

StanovništvoUredi

Naselje Bakovac Kosinjski: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
659
1015
1163
1308
1058
996
1064
935
813
697
472
372
187
126
69
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: Iskazivano pod imenom Sraklin u 1857. i 1900., Bakovac od 1869. do 1890. i Bakovac Kosinjski od 1910. nadalje. U 1869. i 1880. podaci su sadržani u naselju Gornji Kosinj. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Etnički sastav stanovništva:[2]

  • 2001. – 187
  • 1991. – 372 (Hrvati - 367, Srbi - 1, ostali - 4)
  • 1981. – 472 (Hrvati - 435, Jugoslaveni - 35, ostali - 2)
  • 1971. – 697 (Hrvati - 692, Jugoslaveni - 1, ostali - 4)

Povijest i kulturaUredi

 
Pisani kamen.

U starom vijeku su u ovom kraju živjeli Japodi, vrlo vjerojatno imena Parentini, a o čemu nam svjedoči epigrafski spomenik iz 1.st. tzv. Pisani kamen. Nalazi se na području današnjeg Kosinja, u blizini Lomske dulibe, preciznije u predjelu Legenac, 1200m zračne linije od vrela Begovača.

U srednjem vijeku je na mjestu današnjeg Kosinjskog Bakovca bilo spomenuto naselje Srakovina, s gradom Kosinjem i manjim selima Gorenja Vas i Rdeča Vas. Cijelo područje bilo je u vlasništvu srednjovjekovnoga Bočaćkog plemena Stupića, prezimena Lacković, poznatih kao knezovi Kosinjski. 1499.god. zamjenom Kosinjskih s Anžom (Ivanom) VIII. Frankapanom Brinjskim grad Kosinj i okolna sela prelaze u njegov posjed. Ključni lokalitet Kosinjskog Bakovca upravo je grad Kosinj/Kosinjski Ribnik kao srednjovjekovni burg i lokacija Kosinjske tiskare. Iz njegovih su ruševina prenesene na današnju kapelu sv. Vida četiri glagoljske ploče i grb Anža Frankapana.[3] U Kosinjski Bakovac se u literaturi pogrješno pozicionira selo Ljupčići. Ispravnom transliteracijom darovnice Anža Frankapana iz 1493. objavljenoj u Bratulićevim Hrvatskim spomenicima 2017.god.[4] jasno se definira pozicija Ljupčića. U smjeru istoka prema zapadu od Krasna "gredući jesu njih mejaši" selo Ljupčići, a što može biti samo na području današnjeg Apatišana kod Krasna.

Sakralni spomeniciUredi

Kapela u Kosinjskom Bakovcu nosi ime sv. Vida. Izgrađena je prije 1700.god.[5], obnovljena je prvi puta 1768.god. materijalom iz "grada Kosinja", te drugi puta krajem 19. st. postavljanjem ograde, fasade, oltara itd.

Jela carUredi

Kraj Kosinjskog Bakovca nalazi se najveće velebitsko stablo i najveća jela u Europi poznata kao "Jela car".[6] Visoka je 42,5 m a ima opseg 5,42 m. Njena posebnost jest u tome što je stara oko 1000 godina, tako da sve jele koje rastu oko nje djeluju „normalne“ visine i širine, a sama jela zaista izgleda kao car u njihovom okruženju.[7]

GalerijaUredi

  • Pogled prema Kosinjskom Bakovcu s Velebita

  • Kapela sv. Vida u Kosinjskom Bakovcu

  • Jela car

  • Cesta u Kosinjskom Bakovcu, pod Velebitom

IzvoriUredi

  1. ↑ Obzor - Nova imena mjesta
  2. ↑ CD rom: "Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine", Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005
  3. ↑ Ivan Standl. arhinet.arhiv.hr. Pristupljeno 20. prosinca 2021.
  4. ↑ Hrvatske glagoljične i ćirilične isprave iz zbirke Stjepana Ivšića 1100.-1527. Stjepan Ivšić, Josip Bratulić, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb. 2017. str. 310. ISBN 978-953-347-102-0. OCLC 1048007341CS1 održavanje: others (link)
  5. ↑ Lička sloga - Crkvene prilike senjske biskupije u Otočkoj pukovniji
  6. ↑ Kosinj: "Jela Car" – Kosinj konzalting. Pristupljeno 20. prosinca 2021.
  7. ↑ http://www.najboljeuhrvatskoj.info/ideje/jela-car-velebit-435.html  Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Preuzeto 8. lipnja 2015.

Velebit  Inačica izvorne stranice arhivirana 25. lipnja 2007.

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Bakovac_Kosinjski&oldid=6536984"