Kralj Rima (latinski: rex, regis) bio je glavni magistrat Rimskog Kraljevstva. Kraljevi, s izuzetkom Romula koji je to postao samim osnivanjem grada, sve je bio izabrao narod da bi služili doživotno, a nijedan do prijestolja nije došao oružanom silom. Iako nije bilo nasljednog principa kod prva četiri monarha, s petim kraljem Tarkvinijem Priskom, kraljevsko nasljedstvo ustanovljavalo se kroz ženski dio obitelji umrlog kralja. Zbog toga su drevni povjesničari tvrdili da je kralj bio izabran temeljem svojih vrlina, a ne podrijetlom.

Sedmorica rimskih kraljeva su prema legendi prvih sedam kraljeva koji su vladali gradom Rimom. To su bili redom: Romul, Numa Pompilije, Tul Hostilije, Anko Marcije, Tarkvinije Stari, Servije Tulije i Tarkvinije Oholi. Treba uzeti sa zadrškom njihov broj jer se smatra da je u 250 godina trajanja Rimskog kraljevstva moralo biti više kraljeva. Vjerojatnije je da imena ostalih kraljeva tradicija nije sačuvala.

Popis rimskih kraljeva

uredi
Kraljevi Rima
Kralj Tradicionalna vladavina
Romul 753. pr. Kr.716. pr. Kr.
Numa Pompilije 715. pr. Kr.674. pr. Kr.
Tul Hostilije 673. pr. Kr.642. pr. Kr.
Anko Marcije 642. pr. Kr.617. pr. Kr.
Lucije Tarkvinije Prisk 616. pr. Kr.579. pr. Kr.
Servije Tulije 578. pr. Kr.535. pr. Kr.
Lucije Tarkvinije Oholi 535. pr. Kr.510. pr. Kr./509. pr. Kr.