Kristijan IV. (dvorac Frederiksborg, 12. travnja 1577.Kopenhagen, 28. veljače 1648.), danski i norveški kralj (1588. – 1648.) iz dinastije Oldenburg. Bio je jedan od najmoćnijih vladara u povijesti Skandinavije. Nije vladao samo Danskom i Norveškom, nego i Grenlandom, Islandom i južnim dijelom Švedske, a izvršio je invziju i na ostatak Švedske s ciljem da je pokori, no bez uspjeha. Istodobno podupirao je dansku kolonizaciju i u njegovo vrijeme danski kolonisti doprijeli su sve do Indije.[1]

Kristijan IV.
Kristijan IV., danski i norveški kralj
danski i norveški kralj
Vladavina 4. travnja 1588. - 28. veljače 1648.
Krunidba 29. kolovoza 1596.
Prethodnik Fridrik II. Danski
Nasljednik Fridrik III.
Supruge Ana Katarina Brandenburška
Kirsten Munk
Djeca Kristijan
Fridrik III. Danski
Ulrich
Sophie Elisabeth Pentz
Leonora Christina Ulfeldt
Valdemar Christian of Schleswig-Holstein
Elisabeth Augusta Lindenov
Christiane Sehested
Hedevig Ulfeldt
Dorothea Elisabeth Christiansdatter
Christian Ulrik Gyldenløve
Hans Ulrik Gyldenløve
Ulrik Christian Gyldenløv
Puno ime Christian den Fjerde
Dinastija Oldenburg
Otac Fridrik II. Danski
Majka Sofija Mecklenburg-Schwerin
Rođenje 12. travnja 1577., dvorac Frederiksborg
Smrt 28. veljače 1648., Kopenhagen
Vjera Luteranska

Životopis

uredi

Dansko i norveško prijestolje naslijedio je 1588. godine, nakon smrti oca, kralja Fridrika II. Međutim, jer je u to vrijeme bio maloljetan, vlast je preuzelo regentsko vijeće koje je upravljalo zemljom do njegovo punoljetnosti 1596. godine, kada je konačno okrunjen za kralja. Njegova majka Sofija nije imala udjela u radu regentskog vijeća, ali je postala regenticom Kneževine Schleswig-Holstein u ime svog malodobnog sina.

Kristijan je bio vrlo obrazovan. Naučio je latinski, francuski, talijanski i njemački jezik, a studirao je i matematiku, navigaciju, crtanje, vojnu taktiku i ples.

Poslije krunidbe, 1597. godine oženio se Anom Katarinom Brandenburškom s kojom je imao sina i nasljednika Fridrika III. Umrla je 1612. godine, a Kristijan se tri godine kasnije oženio s mladom danskom plemkinjom Kirsten Munk koja mu je rodila dvanaestero djece. Godine 1630. počinila je preljub s njemačkim grofom i bila protjerana s dvora.[2]

Po preuzimanju vlasti oslabio je utjecaj parlamenta i proveo niz reformi u zakonodavstvu i upravi. Podigao je vojnu moć Danske na kopnu i moru, a radio je i na unaprijeđenju trgovine, zbog čega je osnivao nove gradove kao vojno-pomorska uporišta. U sklopu razvitka, obnovio je požarom uništeni grad Oslo i preimenovao ga u Kristiania.[3]

Za njegove vladavine, 1616. godine, osnovana je prva danska kolonija u Indiji, Tranquebar. Unatoč uspješnom ratu protiv Švedske (1611. – 1613.), nije ju uspio do kraja slomiti niti spriječiti njeno jačanje na prostoru sjeverne Europe.

Kada su 1624. godine postali ugroženi protestantski ciljevi u Njemačkoj u vrijeme Tridesetogodišnjeg rata (1618. – 1648.), Kristijan IV. ušao je u rat na strani protestantskog saveza, što je naposljetku dovelo do političkog i gospodarskog sloma Danske. Godine 1629. potpisao je separatni mir s Njemačkom i poražen izašao iz sukoba, ali ipak nije pretrpio teritorijalne gubitke.

Švedska je, uz pomoć Nizozemske, napala Dansku u prosincu 1643. godine te je do kraja siječnja 1644. godine zauzela Jutland. Kristijan IV. je osobno vodio obranu i zadobio teže ozljede. Iako je bitka završila neodlučenim ishodom, kasnije je danska flota bila u potpunosti uništena združenom akcijom švedske i nizozemske mornarice, nakon čega je Krsitijan IV. bio prisiljen sklopiti ponižavajući mirovni sporazum u kolovozu 1645. godine, kojim se odrekao teritorija na Baltiku, u Norveškoj i Skaniji.[2]

Premda je umro ogorčen i slomljen, upamćen je kao jedan od najpopularnijih danskih kraljeva.

Bilješke

uredi

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Kristijan IV.