Krunoslav Batušić

Krunoslav Batušić, dužnosnik HSS, dužnosnik NDH, hrvatski emigrantski aktivist,

Bio je istaknuti član HSS-a.[1] Organizator HSS-ove Hrvatske građanske zaštite. Imala je od 3000 do 4000 zaštitara. Poslije je u HGZ-u osnovana Jurišna satnija koju je vodio Krunoslav Batušić, čije je sjedište prvo bila Frankopanska ulica, a potom Ilica u Zagrebu.[2]

Bio je zapovjednik HSS-ove Seljačke zaštite (HSZ). Uspostavom NDH, predvodio hrvatsku vojsku od 3 000 domobrana i 2 000 zaštitara Seljačke zaštite u smeđim odorama koji su ušli u Sarajevo. Nakon što im je Kunek iz vodstva HSS-a u Sarajevu predao prijavak, produžili su dalje prema Zvorniku i Drini.[3] Ugled koji je imala, pridonijela je da je HGZ postala osobna pratnja Vladka Mačeka, a Batušić je bio zapovjednik njegove osobne pratnje.[4]

Prema Batušićevim izjavama i izjavama svih drugih koji su bili u HGZ i HSZ, osim nešto skrivenih zastarjelih pušaka, nitko od pripadnika Zaštite nije posjedovao nikakvo oružje. Tek su neki nosili dugačke štapove, a mnogi ni to. Poslije njemačkoga napada na Jugoslaviju 6. travnja 1941. i povlačenja srbijanske jugoslavenske vojske koja je bježala pred Nijemcima, ali je pred sobom i za sobom uništavala i ubijala sve hrvatsko civilno što joj je bilo na putu. Stoga se hrvatsko civilno pučanstvo počelo organizirati u obrambene skupine, koje su nicale na prostorima Banovine Hrvatske i po svim hrvatskim povijesnim etničkim prostorima koji će biti uključeni u Nezavisnu Državu Hrvatsku, npr. Sarajevski ustaški tabor, poslije prerastao u Crnu legiju. Zaštitari su, vidjevši propadanje Jugoslavije očekivali da će Maček proglasiti odcjepljenje i uspostaviti Državu Hrvatsku, no od toga nije bilo ništa, premda je Njemačka nudila Mačku državu. Maček nije bio pravi političar, koji će slobodu svog naroda postavljati iznad svega i ispred svega, ne obazirući se na to što će drugi o tome misliti, a najmanje što će o tome misliti tlačitelj naroda u čije ime on govori i za kog se bori. Uvijek je Maček ostao marioneta u rukama beogradske velikosrbijanske kamarile, ne zbog prijevare ili da je bio zaveden, nego iz osobnog uvjerenja i svjesno, politički djelujući stalno na liniji - Hrvatska unutar Jugoslavije. Stoga su ga napuštali. Sve sposobno iz HGZ i HSZ bilo je integrirano u Hrvatske obrambene snage; redarstvo, oružništvo, domobranstvo i razne druge službe. Dobar broj njih dragovoljno je stupio u ustašku vojnicu.[5]

U BiH je HSZ djelovala pod imenom „Hrvatskih zaštitnih lovaca“, od Sarajeva do Vlasenice i Drine. S Drine se Batušić sa svojom Jurišnom satnijom brzojavom javio poglavniku da je hrvatski stijeg na Drini.[2] Nakon pobune zaštitara iz Seljačke zaštite, koja je izbila zbog Rimskih ugovora, Dido Kvaternik zapovijedio je razoružavanje i slanje vagonima zaštitara natrag u Zagreb, među njima i Batušića.[3] Razlog je bio što su se raširile glasine poslije 20. svibnja U krugovima vlasti NDH o pripremanju puča od strane HSZ-a. Ukazala im se prigoda za ukidanje i likvidaciju HSZ-a. Najviši vojni vrh ustaškog pokreta i NDH vodio je i nadzirao tu akciju. Prestanak postojanja HSZ-a označilo je pripremljeno zaustavljanje vlaka u Svetoj Klari kod Zagreba, koji je iz Sarajeva vraćao postrojbe HSZ-a krajem svibnja 1941. godine. Postrojba je u potpunosti razoružana.[2] Bio je upravitelj Župske redarstvene oblasti (šef ustaške policije) u Varaždinu.[6][7] Spominje ga se kao nepozvana gosta na banketu u hotelu "Janje" koji su HSS-ovci priredili u čast HSS-ovaca koji su siječnja 1943. pušteni iz Lepoglave.[8]

Poslije rata bio u izbjegličkom zatvoru u Esterwegenu, sjeverna Njemačka, u kojem je u tom trenutku bilo jedno 80 Hrvata, gdje su bili i preslušavani, a neki na rate otpuštani.[6]

Batušić je bio pukovnik HOS-a, uski i iskreni suradnik generala Luburića.[1] Bio je glavar glavnog stožera "E".[9]

U emigraciji 1956. objavio članak o travanjskim objavio članak o travanjskim događajima 1941. godine.[10] Pisao 1960-ih za Drinu o Hrvatskoj seljačkoj i građanskoj zaštiti[11][4][12]

Izvori uredi

  1. a b Kamenjar.comArhivirana inačica izvorne stranice od 28. veljače 2014. (Wayback Machine) Opaska m.o. “Moj Bog, moja domovina, moja obitelj!” (prvi dio) 27. veljače 2014. (pristupljeno 22. srpnja 2017.)
  2. a b c Vojna povijest Stipo Pilić: O paravojnim organizacijama HSS-a između dva svjetska rata 25. svibnja 2017. (pristupljeno 22. srpnja 2017.)
  3. a b Documents.tipsArhivirana inačica izvorne stranice od 1. kolovoza 2017. (Wayback Machine) Antun Kunek: Monsinjor Krunoslav Draganović, Glasnik hrvatskog uljudbenog pokreta, Zagreb, 12. srpnja 2008., Godina I. -br. 18. - stranice 15-16 (pristupljeno 22. srpnja 2017.)
  4. a b Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, No.58 Prosinac 2016. Goran Karlić, Višeslav Aralica: Život i djelovanje Vjekoslava Maksa Luburića do proglašenja Nezavisne Države Hrvatske,str. 321, 345
  5. Dragovoljac.com Zvonimir R. Došen: Večernjakovi povjesničari o ‘Mačekovoj gardi’ 22. siječnja 2016. (pristupljeno 22. srpnja 2017.)
  6. a b Vladimir Geiger, Suzana Leček: "Živan Kuveždić – ministar na saslušanju (Iskaz Živana Kuveždića UDB-i za NR Hrvatsku u rujnu 1948. o boravku u zarobljeničkim logorima i zatvorima u Italiji i Njemačkoj, od svibnja 1945. do kolovoza 1948.)", Politički zatvorenik, god. XXII, br. 241, Zagreb, 2012., str. 34.-39.
  7. Sjeverozapadna Hrvatska u Narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji. Građa 1941.-1945. Knjiga IV (siječanj - svibanj 1943.) Izvještaj povjerenstva CK KPH u Zagrebu Centralnom komitetu KP Hrvatske o razgovor s dr Markom Žužićem i puštanju HSS-ovaca iz Lepoglave, Zagreb, Savez za izdavanje Građe za povijest NOP-a i socijalističke revolucije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1941.-1945., Znanstvena priprema: Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, 1985., str. 71. znaci.org (pristupljeno 22. srpnja 2017.)
  8. Sjeverozapadna Hrvatska u Narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji. Građa 1941.-1945. Knjiga IV (siječanj - svibanj 1943.) Izvještaj povjerenstva CK KPH u Zagrebu Centralnom komitetu KP Hrvatske o razgovor s dr Markom Žužićem i puštanju HSS-ovaca iz Lepoglave, Zagreb, Savez za izdavanje Građe za povijest NOP-a i socijalističke revolucije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1941.-1945., Znanstvena priprema: Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, 1985., str. 15. znaci.org (pristupljeno 22. srpnja 2017.)
  9. Hrvatsko obrambeno štivoArhivirana inačica izvorne stranice od 4. srpnja 2019. (Wayback Machine) Poslijeratni Dopis Ibrahima Pirića Pjanića i Krunoslava Batušića Maksu Luburiću u Madrid (pristupljeno 22. srpnja 2017.)
  10. Hrvatska znanstvena bibliografija Hrvatska znanstvena bibliografijaArhivirana inačica izvorne stranice od 21. veljače 2021. (Wayback Machine) Anđelko Vlašić: Političko djelovanje Augusta Košutića tijekom Drugog svjetskog rata i poraća (1941-1964)], 20. veljače 2010., doktorska disertacija, Hrvatski studiji, Zagreb, mentor Miroslav Akmadža
  11. [1] War and Revolution in Yugoslavia 1941 - 1945 - Jozo Tomasevich - Google Knjige. Str. 793. (pristupljeno 22. srpnja 2017.)
  12. Krunoslav Batušić: "Štapovima i topovima. Sjećanja na Antu Moškova i PTS", Drina, 1-2/1965., Madrid, 191-202, broj posvećen Boki kotorskoj